Banjalučki padobranci: Roditeljske suze nisu stale četiri godine

Ova hrabra majka smogla je snaodine. Sve se to odigralo pred očima njihovih roditelja, koji su zauvijek zavijeni u crno i koji se i danas, četiri godine nakon tragedije, pitaju ko je kriv za smrt njihove djece. Nikoli i Srđanu, najmlađim herojima neba, to je trebalo da bude prvi skok padobranom.

– Moj sin je o padobranstvu maštao još kao dijete. Stalno je govorio da će kad poraste skakati padobranom. Uvijek smo ga, njegov otac i ja, sprečavali u tome, govoreći mu “Neka sine, još si mlad” – prisjeća se Stevićeva, dodajući da ju je sin za svoj 18. rođendan molio da skoči padobranom, ali ga je uspjela spriječiti. Međutim, došao je i taj 19. rođendan.

– Bio je presrećan, a ja nisam mogla sjedjeti kod kuće i otišla sam da gledam njegov prvi skok. Dok je ulazio u avion, bio je veseo, šalio se. I ja sam se našalila i pitala ga da uđem u avion. Mahnuo mi je i ušao. Ni slutila nisam šta će se desiti za nekoliko trenutaka – kaže Stevićeva. Tuga je skrhala i njenog supruga Živka koji se već četiri godine svakog dana pita ko je kriv zbog tragedije. – Svako pitanje koje sebi postavim iznova nanosi bol. Ni dan-danas nemamo nikakve podatke o istrazi. Nadležni samo prebacuju loptu sa jednih na druge i niko ništa ozbiljno ne istražuje šta se i kako dogodilo – govori Živko Stević.

Neutješan je i Mišo Kosić, Srđanov otac, koji kaže da tuga ne jenjava. Naprotiv, roditeljsko srce sve više pati.

– Rane su sve dublje, kako godine prolaze, sve mi je teže! Moj Srđan je sanjao o svom prvom samostalnom skoku. Kamo sreće da je uspio – drhtavim glasom prošaputao je Kosić. On je dodao da sve što zna o istrazi uzroka avionske nesreće je iz medija ili je riječ o nezvaničnim informacijama.

– Niko od nadležnih nam se nikada nije obratio, a valjda su naši sinovi bar toliko zaslužili. Borimo se svakog dana, šta nam drugo preostaje – rekao je Kosić, dodajući da svjedoka ima mnogo, ali niko od njih nije pozvan. Banjaluka je prije četiri godine ostala i bez najboljeg instruktora padobranstva Nemanje Goronje. Bio je rekorder Balkana po broju skokova, a samo petnaestak dana prije tragedije je postao otac. On je na aerodromu u Zalužanima 2008. godine skočio 60 puta u jednom danu. Predsjednik RS odlikovao ga je ordenom Njegoša trećeg reda, a dobio je i niz priznanja za izuzetne uspjehe u oblasti padobranstva.

Alen Crnalić je sa 18 godina dobio jedriličarsku dozvolu, a od 21. je imao dozvolu sportskog pilota. Bio je student druge godine mašinstva. I za studenta informatike, instruktora padobranstva Stefana Karanovića, svi su imali samo riječi hvale. Mnogima je bio omiljeni drug. U Tužilaštvu BiH, koje sprovodi istragu o tragediji u Zalužanima, samo su kratko poručili da je istraga u toku i da ne mogu davati dodatne informacije niti komentare. Sport kojim su se bavila petorica nastradalih mladića, članova Padobranskog kluba Banjaluka, je samo za hrabre i velikog srca, zbog čega su ih njihovi sugrađani nazvali “kraljevi neba”.

Hrabrost i podrška sutra će biti potrebna i porodicama i prijateljima koji će posjetiti njihove vječne kuće kako bi im upalili svijeće i prisjetili se te nedjelje, kad se crni oblak nadvio nad Banjalukom.

“Pet zvijezda”

U znak sjećanja na svoje članove Padobranski klub Banjaluka 3. i 4. juna organizuje Memorijalni kup “Pet zvijezda”, koji će biti održan na sportskom aerodromu Zalužani. – Na taj način želimo vječno da čuvamo uspomene na njih – poručio je nastavnik padobranstva u ovom klubu Rade Čajić.

(Glas Srpske)