BANJALUČKO STUDENTSKO POZORIŠTE POD VOĐSTVOM ŽENA: Nedostatak finansija ne smije da bude prepreka ili izgovor za nerad!
Banjalučko studentsko pozorište bilo je i ostalo nukleus oko kojeg se okupljaju zaljubljenici u pozorišnu umjetnost i na najljepši mogući način je obilježilo jedan dio života svih onih koji su kroz njega prošli.
Rukovodstvo Banjalučkog studenstkog pozorišta preuzele su žene koje donose novine u rad ovog pozorišta koji godina okuplja mlade glumce.
Sanja Vojvodić, predsjednica skupštine BSP rekla je da je donošenjem novog Zakona o pozorišnoj djelatnosti zabranjeno licima koja su zaposlena u javnom pozorištu da budu rukovodioci u drugim pozorišnim kućama.
„Bivša Uprava Studentskog pozorišta ponijela se odovorno i podnijela je ostavke. Ostavku je između ostalih podnio i Aleksandar Pejaković, predsjednik Skupštine BSP-a. S obzirom na to da sam ja bila član i obavljala dužnost potpredsjednika Skupštine bilo je logično da preuzmem funkciju predsjednika. Međutim, nije to jedini i presudan razlog zašto sam naslijedila Aleksandra i uopšte se angažovala u BSP-u. Moja ljubav prema pozorišnoj umjetnosti je prisutna čini mi se oduvijek. Prije 17 godina sam kao član dramske sekcije Ekonomske škole (koju je upravo vodio Aleksandar Pejaković) učestvovala kao glumac u predstavi ‘Suze ljubavi i smijeha’ autora Zlatka Kelečevića, koju je Pejaković adaptirao i režirao. Izveli smo je premijerno u Narodnom pozorištu Republike Srpske uz nesebičnu podršku tadašnjeg direktora Željka Stjepanovića. Bez obzira na moja prethodna amaterska glumačka ostvarenja, taj trenutak pred publikom na daskama ‘koje život znače’ za mene je bila neka vrsta loma. To se dešavalo u periodu kad sam trebala da odlučim šta ću da studiram. Odlučila sam se ipak za pravo, a ne za glumu. Te godine nije bilo primanja nove klase na Akademiji umjetnosti, a i poziv koji sam izabrala me odveo u sudnicu, a i to je neka vrsta scene“, rekla je za BUKU Sanja.
Sanja kaže da joj je velika čast i privilegija biti na čelu jedve ovakve institucije i nada se da će opravdati povjerenje onih koji su ju izabrali i da će zajedno nastaviti da nižu uspjehe, kao što je to činila prethodna Uprava u sastavu: Goran Jokić, Milan Leper i više puta pomenuti Aleksandar Pejaković. Tako je nakon dva uspješna mandata dosadašnje uprave Banjalučkog studentskog pozorišta, u decembru 2017. godine, donesena odluka da se rukovodstvo prepusti novim snagama, koje su mahom kreativne, mlade i uspješne žene.
„Ono što je mene kao pravnika, moram da priznam donekle i zaprepastilo je da prethodna uprava nije vodila zvanični popis inventara o sitnoj i krupnoj rekviziti, kostimima, scenografiji, tonskoj i svjetlosnoj opremi, a koju su inače ili kupovali ličnim sredstvima ili dobijali na poklon od prijatelja Pozorišta. Ovakva praksa je sigurno posljedica što su predstavnici prethodne uprave bili iz reda umjetnika i evidenciju su neobavezno vezivali usmeno za svaku pojedinačnu predstavu, što je po mom mišljenu nepravilno, jer to je sve vlasništvo UG ‘Banjalučko studentsko pozorište’, a ne predstava koje su na repertoaru. Zato sam nakon preuzimanja funkcije odmah donijela Odluku o popisu i formirala komisiju koja će da evidentira sve ono što je u vlasništvu BSP-a. To je veliki posao, posebno jer nas očekuje i nabavka novih stolica i reflektora, jer želimo udobnost za našu publiku, kao i rad na brojnim predstavama koje iziskuju nabavke nove rekvizite i scenografije. Što se tiče izazova, nakon niza tehničkih nedostataka i nemogućnosti realizacije predstava koje su imale rekordnu posjećenost, Banjalučko studentsko pozorište nastavlja da djeluje u renoviranoj Podrum sceni u Gospodskoj ulici.Međutim, velika borba tek predstoji. U narednom periodu, prioritet je obezbijediti stolice, ali i svu tehničku opremu koja je pozorištu potrebna, kako bi nesmetano i samostalno funkcionisali“, kaže nam Sanja.
Kada su u pitanju finansije Sanja nam kaže da novca uvijek nedostaje, posebno kada je kultura u pitanju.
„Međutim, Banjalučko studentsko pozorište je u posljednjih osam godina pokazalo da taj nedostatak ne smije da bude prepreka ili izgovor za nerad. Naprotiv, može da bude samo motivacija i pokretač, jer postoje daleko viši i plemenitiji ciljevi jednog pozorišta namijenjenog mladima, koji ne smiju biti zanemareni zbog takvih vrsta problema. Mi dakle nemamo konstantne izvore prihoda, ali možemo da kažemo da samo jedni od rijetkih koji imaju podršku političke elite, grada Banje Luke, Vlade Republike Srpske, kao i zajedničkih institucija na nivou Bosne i Hercegovine. Dalje, finansijska podrška nam stiže i sa mnogih banjalučkih univerziteta, što je i velika moralna podrška, jer smo mi prvenstveno teatar namijenjen studentima. Uvidom u finansijske izvještaje BSP-a, pored navedenih, primjetila sam i podršku privatnog sektora kroz sponzorstva i generalna sponzorstva“, kaže nam Sanja.
Jelena Stojaković, umjetnička direktorica BSP kaže nam da ovu sezonu nazvanu “Povratak otpisanih”, svakako obilježava veliki projekat “Rokenrol šou”, prema motivima teksta “The Rocky horror picture show” Ričarda O Brajana.
Već u prvim igranjima, predstava je imala ogromnu posjećenost, a do kraja sezone, predviđeno je ukupno 100 izvođenja.
“Banjalučko studentsko pozorište uvijek je svojim predstavama obrađivalo aktuelne društvene teme, ali i neke odnose i situacije o kojima se rijetko govori ili su zabranjene. Suštinski, to i jeste zadatak pozorišta, posebno studentskog”, kaže za BUKU Jelena.
Ona kaže da se BSP oduvijek moglo pohvaliti brojnim ansamblom koji je bio sastavljen od članova svih generacija, studenata različitih usmjerenja, srednjoškolaca, ali i profesionalnih glumaca, reditelja, dramaturga, producenata itd. U zadnjih osam sezona, kroz pozorište je prošlo preko 150 aktivnih članova i isto toliko saradnika.
“Mnogi veliki glumci i dramski umjetnici, novinari i voditelji, menadžeri i producenti ponikli su upravo iz Banjalučkog studentskog pozorišta. Ono što je najveća privilegija i bogatstvo jedne ovakve kulturne baze jeste to da su svi oni i danas u našem timu, bilo da direktno učestvuju u projektima i svoje znanje i iskustva prenose na mlađe generacije ili da su spoljni saradnici. U svakom slučaju, Banjalučko studentsko pozorište bilo je i ostalo nukleus oko kojeg se okupljaju zaljubljenici u pozorišnu umjetnost i na najljepši mogući način je obilježilo jedan dio života svih onih koji su kroz njega prošli”, priča nam Jelena.
Jelena kaže da je osnovna misija ovog pozorišta upravo to što je na jednom mjestu okupljalo i okuplja sve one koji pozorište doživljavaju kao svoj dom.
“Takođe, stvaranje repertoara primarno za omladinski uzrast i obrađivanje tema i stereotipa bliskih tim generacijama je nešto po čemu se Banjalučko pozorište izdvaja. Sam pristup načinu rada, spoj iskustva i mladosti, učinili su da ovo pozorište traje preko 40 godina. Mislim da je to provjeren recept, koji ne treba mijenjati”, kaže ona.
Iako se od jednog studentskog pozorišta očekuje da ima pretežno mlađu publiku, Banjalučko studentsko pozorište se može pohvaliti najrazličitijim generacijama koje posjećuju predstave.
“Godinama unazad, za naše predstave se uvijek traži karta više, a publika često želi da gleda i predstave koje, iz tehničkih razloga, više nisu na repertoaru. Uspjesi širom regiona, ali i svijeta, koje je pozorište ostvarilo u prethodnim sezonama, samo su potvrda da predstave koje imamo itekako prepoznaju i veliki pozorišni stručnjaci i umjetnici van granica naše zemlje”, kaže Jelena.
Aleksandra Ćosić, predsjednica UO BSP kaže nam da je kultura krvotok naroda i kao takva, ona mora da bude dostupna svim kategorijama stanovništva.
“Pravovremenim uticajem na (naj)mlađu populaciju, ima mogućnost da preispita, prevaspita, ali i preoblikuje dosadašnje modele ponašanja i djelovanja, kao i da obezbijedi kolektivni identitet kojem taj narod želi da pripada. Broj kulturnih sadržaja u posljednje vrijeme je u porastu, što je svakako pohvalno, međutim, da bi postojale kulturne navike, neophodno je ustanoviti kulturne potrebe. Sistematičnim pristupom, detaljnom analizom, kao i domaćom produkcijom, bliže smo jasnijoj slici i sveobuhvatno boljoj situaciji kada je kultura grada u pitanju”, rekla je za BUKU Aleksandra.
Dalje, dodaje da smatra da je hrabrost na sceni u zapećku, na odumiranju i da je krajnje vreme da se to promeni.
“Iz straha da se ne izgubi i ta mrvica do koje smo došli, ne radi se ono za čim scena žudi i treba već žvaćemo dlake na jeziku”, kaže Aleksandra.
Bojana Tomašević, direktorica BSP kaže da su odlike koje su karakteristične za novo rukovodstvo jedinstvo, snaga, entuzijazam i napredak.
“Za kratak period smo napravile jedan organizovan sistem u kojem je bilo potrebno presložiti i posložiti dosta toga, a istovremeno i uporedo raditi na budućim planovima i cilljevima koje smo zacrtale. Cilj BSP-a prvensteno jeste u službi mladih ljudi, ali i društva u cjelini. Kao tim se trudimo da zajedno sa ansamblom BSP-a, prenesemo sve naše ideje na publiku jer oplemenjivanjem i rastom kulturne svijesti jednog naroda raste i sama nacija.
Naš rad je ostao primjećen po festivalima u regionu jer smo pokupili nagrade koje su od bitnog značajai važnosti u pozorišnom domenu”, kaže za BUKU Bojana.
Ona dodaje da polako razvijaju i profesionalnu scenu i tu im je za sada najuspješnija predstava “MLIJEKO”, koja je višestruko nagrađivana, kod nas i u svijetu.
“Ovogodišnja sezona ‘Povratak otpisanih’ je karakteristična po bulevarskom tipu repertoara u kojoj trenutno igramo samo jednu predstavu na matičnoj sceni, ali bih stavila akcenat na okretanje međunarodnoj sceni. Ove godine, u junu mjesecu nas očekuje učešće sa plesnom predstavom ‘Inferno’ (Božanstvena komedija na ‘Chuncheon Theatre Festival’ u gradu Šunšeon u Južnj Koreji, a zatim i predstavljanje našeg pozorišta na XII ‘World Congress of International University Theatre Association’ (AITU-IUTA), koji će se održati u avgustu mjesecu u Moskvi”, pojašnjava Bojana.
Nakon povratka slijede im temeljne pripreme i mukotrpan rad za naredni festival KESTENBURG 2019.
“Ali kako ni ovi rezultati do sada nisu došli bez istih, ne plašimo se ni narednih izazova, za koje smo uvijek spremni, a koji svakako dolaze u paketu. Naš put se nastavlja tamo gdje su stali naši prethodnici. ‘Najbolji učitelji ujedno su i najzahtjevniji učitelji: oni od učenika zahtijevaju razmišljanje.’ (W. Glasser)”, kaže na kraju razgovora za BUKU Bojana Tomašević.
(Maja Isović Dobrijević, Buka)
