Vijesti 29.08.2016.

Banjaluka: Dom penzionera dočekao bolje dane

ČITANJE: 2 minute

Popunjenost banjalučkog Doma penzionera za samo pola godine sa “mršavih” 30 porasla je na visokih 80 odsto, a godišnji prihod veći je za oko 1.200.000 KM, kaže Đuro Crnomarković, direktor Doma.
Preporod ove ustanove, prema njegovim riječima, počeo je smanjenjem cijene smještaja i podizanjem kvaliteta cjelokupne usluge.

“Nama drugi penzionerski domovi nisu konkurencija u smislu smještaja, usluga i slično, jer nudimo više, ali smo morali smanjiti cijenu. Dvokrevetna soba za pokretnu osobu sada, kao i u drugim domovima, košta 660 KM, dok je ranije bila 850 KM. Cijene smo spustili, ali smo kvalitet zato podigli”, ističe Crnomarković i dodaje da se trend povećanja broja korisnika nastavlja.

Vjeruje da će doći i dan kada će za smještaj u ovom domu postojati i liste čekanja.

Potencijalne korisnike, kako podvlači, osim dobrom uslugom privlače vrhunskom higijenom i njegom te organizovanjem različitih sadržaja.

“Počeli smo da organizujemo izlete i druženja za naše korisnike. Do sada smo bili na Mrakovici, u Tesliću, banji Mlječanici. Organizujemo i takmičenja u šahu, dominama. Ovdje se ljudi sprijatelje, maltene zaljube, a kada ih stavljamo u sobu, gledamo da to budu slični karakteri, da se dobro slažu, kako bi im život ovdje bio što bolji”, rekao je on. Velika prednost Doma je i činjenica da je zgrada dovoljno izolovana da bude mirno, ali opet dovoljno blizu grada.

dom zdravlja bl2
“Sve naše bake i dede samo treba da se prijave na recepciju kada krenu negdje, sve je potpuno otvoreno. Neko ode uplatiti loto, neko kući djeci na ručak, a bilo je onih koji odu na utakmicu u Beograd. Važno nam je da ljudi imaju potpunu slobodu”, priča Crnomarković.

U holu Doma pronašli su i osamdesetdvogodišnjeg Čedu Lukića, korisnika Doma. Deda Čedo je u banjalučki dom došao sa Vozuće.

“Oko šest mjeseci sam proveo u jednom drugom domu i kada sam došao ovdje kao da sam se ponovo rodio. Smještaj, stepen higijene, a osoblje da ne govorim, nemam nijedne ružne riječi, sve je fantastično”, priča deda Čedo. Kako kaže, dok je cijena bila viša, nije mogao sebi da priušti da živi u banjalučkom domu.

“Tada je to bilo nedostižno za mene, ali poslije sam se dogovorio sa sinovima da prodam stan, pare stavim u banku i od toga plaćam sebi dom”, zaključio je Lukić.

(nezavisne.com)