Magazin 21.02.2016.

Banjaluka: Za Natašu Bogovac, bacačicu kugle – nema prepreka!

ČITANJE: 3 minute
natasa bogovac
Za Natašu Bogovac, osamnaestogodišnju atletičarku Banjaluke, nema prepreka. Rezultati je motivišu, svakodnevna putovanja joj ne predstavljaju problem, a uči, kako kaže, kad god može i gdje god može – često i u autobusu.

Aletikom se počela baviti s 15 godina. Nastavnik u osnovnoj školi je pozvao da nastupi na Malim olimpijskim igrama, gdje ju je primijetio trener Atletskog kluba Banjaluka Goran Panić.

-Sve je počelo na Malim olimpijskim igrama. Na opštinskom takmičenju sam bila prva, na regionalnom druga, a na republičkom prva. Trener me pozvao da dođem na Gradski stadion u Banjaluci i tako sam počela da treniram- sjeća se talentovana atletičarka kako je bilo prije tri godine i dodaje:

-Rekreativno sam trenirala odbojku, ali onda sam otkrila da imam talenat za atletiku i drago mi je zbog toga jer je atletika prelijep individualni sport u kojem svako kroji svoj rezultat.

Na Prvenstvu Balkana za mlađe juniorke 2014. bila je peta u bacanju kugle, na Zimskom prvenstvu BiH  je slavila u bacanju kugle i diska, a među važnijim rezultatima su medalje sa zimskih bacačkih prvenstava Srbije i Hrvatske.

Godinu dana kasnije bila je peta u bacanju kugle na Prvenstvu Balkana za juniorke, na prvenstvima BiH za juniorke, ali i seniorke, osvajala je medalje. Ova  2016. je odlično počela.

Na Prvenstvu Zagreba u dvorani oborila je rekord BiH za juniorke u bacanju kugle (13,03 metra, treće mjesto) i slavila je na mitingu u Beču, takođe u bacanju kugle.

-Zagreb je srećan grad za mene, tamo uvijek bilježim dobre nastupe. Rezultati su iz godine u godinu bolji i upravo su oni ti koji me motivišu. Svi se trudimo da budemo sve bolji i da naš sport konačno bude primjetan, da zauzme mjesto koje mu pripada-priča Nataša, koja ove godine, osim nastupa na bh. prvenstvima, želi da nastupi na Balkanijadi, a kada su u pitanju dugoročni planovi ima jednu posebnu želju:

-Nadam se da ću ispuniti normu za Evropsko prvenstvo.

Dodaje da je drugari hvale i da joj u šali govore da ih se sjeti kada bude na Olimpijskim igrama, a velika podrška su joj i roditelji i brat Saša, za kojeg, uz osmijeh, kaže da je zaslužan što je ojačala jer se kao mala branila od njega.

-Podrška porodice mi mnogo znači. Voljela bih da ima više takmičenja u Banjaluci, jer je najljepši osjećaj kada vas porodica bodri i uzvikuje vaše ime – ističe Banjalučanka.

Kao i mnogi, i AK Banjaluka se bori s finansijama, pa dio nastupa finansiraju roditelji takmičara, ali za razliku od većine njenih vršnjaka, u tome učestvuje i Nataša.

-Uvijek se nađe način da odemo na takmičenja. Na primjer, u mojoj porodici jedan roditelj radi, tako da ja, kada nemam nastup vikendom, radim u jednoj pekari u mom mjestu- priča atletičarka Banjaluke.

Bh. reprezentativka živi u Prijakovcima, 15 kilometara udaljenim od centra Banjaluke, tako da i dva-tri puta dnevno putuje, što zbog škole, jer pohađa četvrti razred Medicinske škole, što zbog atletike.

U pauzi između prakse i nastave ide na trening, a mora da nađe vrijeme i za učenje.

-Učim gdje god stignem i kada god mogu. Često učim i u autobusu, nije lako, ali uspijevam da uskladim obaveze, a i nastavnici imaju razumijevanja- kaže Nataša, koja planira da upiše studij fizioterapije.

(NN)