BBC U UNUTRAŠNJOSTI RUSIJE: “Rat u Ukrajini podržavamo, ali nema šanse da tamo odemo”

Na rat u Ukrajini dobar dio ljudi u velikim ruskim gradovima ne gleda blagonaklono. Dio njih Vladimira Putina nije nikada podnosio. No bazen od kuda se regrutiraju ratnici za borbu u Ukrajini, ionako se ne nalazi tamo.

Slično kao i njihove američke kolege, ruski vojnici najčešće stižu iz zabačenih i zaboravljenih gradova i sela, daleko od svjetla metropola. Novinar BBC-a, Steve Rosenberg, zato se zaputio u samo srce surove Rusije kako bi opipao puls njezina puka.

Otputovao je devet sati sjeverozapadno od Moskve. Prva stanica bilo mu je selo Vibuti. Naišao je na mnoštvo okupljeno ispred crkve, dok čeka na svoj red da poljubi ikonu sveca. Pravoslavni svećenik u zlatom izvezenoj odjeći pjeva molitvu: “Za našu blagoslovljenu zemlju, njezine vladare i njezinu vojsku.” Na misi su i ruski vojnici. Kako nalaže pravoslavlje, križaju se s tri prsta. Ukrajina se ne spominje. Ali ona je u glavama okupljenih, piše britanski novinar.

– U našoj obitelji imamo puno mladića koji tamo služe – kaže britanskom novinaru, Ludmila, jedna od vjernica. – Bog ih neće napustiti. Sigurno će se vratiti kući – dodaje.

No mnogi ruski vojnici nisu bili te sreće. Njihova krv je već natopila ukrajinsku zemlju.

Već nekoliko metara dalje, na seoskom groblju, dvadesetak je svježe iskopanih grobova ruskih padobranaca. Groblje je prekriveno vijencima, a na vjetru se vijore barjaci pukovnije. Na drvene križeve pričvršćene su pločice s imenima vojnika i datumima njihove smrti.

Svi ti vojnici ubijeni su nakon 24. veljače: dana kada je Rusija započela svoju invaziju na Ukrajinu. Prizor je snažan podsjetnik na “značajne gubitke” koje čak i Kremlj priznaje da je Rusija pretrpjela u Ukrajini.

Opsjednuta utvrda u paralelnoj stvarnosti

Reporter je nastavio dalje.

Vibuti je lociran devet sati sjeverozapadno od Moskve, a središte tamošnje regije je grad Pskov. Dok se vozi pokraj vojne baze, britanski reporter zapaža plakate sa sloganom “Granice Rusije nikada ne prestaju!”

Pskov je srednjovjekovni grad – tvrđava koji je u tisuću godina doživjela mnoge bitke i jedan od najstarijih gradova u Rusiji. Sa svojim visokim zidinama i stražarskim kulama, drevna citadela neobično je simbolična. Upravo tako Kremlj prikazuje modernu Rusiju: kao opsjednutu utvrdu kojoj prijeti Zapad.

Reporter se našao u gradu baš kada se na oronulom sportskom stadionu iz sovjetske ere zbiva uprizorenje bitke iz Drugog svjetskog rata.

Sudionici koji se predstavljaju kao ruski partizani pucaju na muškarce odjevene u njemačke naciste. Maketa ruskog sela je u plamenu.

Kremlj uporno uspoređuje ono što se sada događa u Ukrajini s Drugim svjetskim ratom. Inzistira na tome da su Rusi danas ponovno žrtve, heroji, osloboditelji: dobri momci koji se bore protiv nacista i fašista.

U tu paralelnu stvarnost mnogi u Pskovu vjeruju.

– Moje najmlađe dijete kaže da Rusi uvijek pobjeđuju. Nadam se da je to istina. Prošlost nas uči da su ljudi dali svoje živote da bismo mi živjeli. Zato sada moramo podržati naše vojnike – kazala je reporteru Tatjana, jedna od gledateljica uprizorenja bitke.

Grad bez plina i vode

Organizatori događaja ne žele da se postavljaju pitanja o Ukrajini. Upravo kad se novinar spremao intervjuirati drugog gledatelja, prekinuo ga je režiser ceremonije.

– Hvala što si došao. Poštujem te. Ali moram te zamoliti da odeš. Ovo je kompliciran dio zemlje – kazao mu je, nespretno se nasmiješivši.

Ne samo da je kompliciran dio zemlje, već je i jedan od najsiromašnijih. Novinar je nastavio do Novorževa, grada udaljenog 144 kilometra jugoistočno od Pskova. Rusija je možda energetska velesila, ali taj grad još uvijek nema riješenu opskrbu plinom.

Kako bi zagrijali svoje domove, mnogi pale drva. Jedan stambeni blok koji je novinar posjetio, nema ni vodu. Mještani ju donose kantama iz bunara.

Na lokalnoj tržnici novinar je sreo stariju građanku Nataliju Sergejevnu.

U više od dva desetljeća na vlasti Putin joj nije omogućio dostojnu mirovinu. Da bi si povećala prihode, Natalija prodaje sve što uzgoji kod kuće: od kupina do lončanica.

U dobi od 84 godine, Natalija još uvijek radi u vrtu, sadi i bere krumpire kako bi prikupila dodatni novac. Ipak, ne krivi svog predsjednika.

– Sviđa mi se Putin i ono što radi. Žao mi ga je. Ne može se uopće odmoriti. Amerika i oni drugi nesretnici žele razbiti Rusiju na dijelove. Ne razumiju da nas ne smiju pokušati poniziti – kaže.

Takav narativ može se čuti na ruskoj televiziji, napominje britanski novinar.

Granice uvjeravanja

Naime, u Rusiji je televizija i dalje ključni alat za oblikovanje javnog mnijenja. A budući da Kremlj kontrolira TV, on uglavnom kontrolira narativ. Pogotovo jer su nezavisni mediji u Rusiji ušutkani.

Kremlj zna da će njegova poruka utjecati na stav većine. No nagovoriti Ruse da se pridruže borbi u Ukrajini nešto je sasvim drugo, vjeruje reporter.

– Podržavam specijalnu vojnu operaciju. Toliko je naših momaka poginulo. Ako me pozovu, ići ću se boriti. Ali ne želim se sam prijaviti – kaže 18-godišnji student iz Novorževa.

– Naša je dužnost da se borimo. Ako nas regrutiraju. Inače neću ići ratovati u Ukrajinu. Ni zbog novca, ni zbog čega. Obitelj je važnija – kazao je drugi student, Konstantin.

Kremlj možda dominira informacijskim krajolikom. Ali postoje granice njegove moći uvjeravanja, zaključuje britanski novinar na proputovanju sjeverozapadom Rusije, prenosi Jutarnji.hr.