Vijesti 02.01.2016.

Bibliotekarstvo je čuvar kolektivne svijesti

ČITANJE: 2 minute
narodna biblioteka srbije
Upravitelj Fondacije Narodne biblioteke Srbije Mirko Marković izjavio je za Srnu da je bibliotekarstvo čuvar kolektivne svijesti i da se mora razbiti tabu da djeca i mladi ne čitaju.

On kaže da djeca i mladi i te kako čitaju, ali neke druge stvari, kao što su sadašnje generacije čitale neke druge stvari u odnosu na ono što se nekada zvala lektira.

Marković ističe da je ta “druga” lektira u stvari najbolji i najprecizniji put kako da se nađe balans između onoga šta je potrebno i što je interesantno. -Čitanje je veština i kod njega je važna tehnika- navodi Marković.

On kaže da je -pitanje kako uputiti mlade pred kojima je budućnost da se izgrađuju na najbolji način, ne kako mi to želimo, već kako je to najbolje za njih i vreme koje dolazi-.

-Zamislite dete koje pohađa drugi ili treći razred osnovne škole, koje za lektiru dobije da pročita štivo `Tom Sojer` ili `Robinzon Kruso` od oko 300 strana. Knjige su ogromne i teške da se nose, a kamoli iz njegovog sveta i da se čitaju- rekao je Marković.

On ističe da je upravo problem u tome koji je to postepeni put da se dođe do određenih sadržaja i pri tome je manje važno da li su oni klasični ili moderni, dodavši da je i Tomas Man nekada bio moderan.

Marković navodi primjer “Antologije srpske priče za decu” koja pokriva tri vijeka i pokušava da sublimira što je u tom periodu rečeno, do Igora Kolarova autora “SMS priče” koje imaju po 140 karaktera i predstavljaju priče savremenog doba.

On navodi da se i bibliotekarima, prije svega, preporučuje strpljenje i obaveza da i oni čitaju, jer ako nešto pročitaš bićeš u mogućnosti da i preporučiš. -Bilioteka je vrlo delikatno mesto, bilo javna ili školska, jer bibliotekar zna šta Pero Perić voli da čita. Vi po knjigama koje je on video znate njegov ukus, želje interesovanja- navodi Marković.

On ističe da je u svijetu izuzetna pažnja usmjerena na bibliotekarstvo za djecu i to dvije u kategorije – od dvije do tri godine, te od 12 do 19 godina. “Izdavači u svijetu su ustanovili da se odnos prema čitanju formira od druge do treće godine kada djeca ne znaju još ni da čitaju, ni da pišu i to je taj socijalni faktor”, kaže Marković.

Prema njegovim riječima, pjesnik Duško Trifunović je u svojim stihovima postavio jedno opšte pitanje – “Zašto djecu morališu da čitaju i da pišu, kad su djeca premedena samo dok su nepismena”.

(Srna)