BiH bi do 2100. mogla izgubiti više od polovine stanovnika

Prema bazi podataka Ujedinjenih nacija, Bosna i Hercegovina bi do 2100. godine mogla izgubiti više od polovine stanovnika, tačnije 1,8 miliona.

Tako će, prema ovim podacima, u BiH za 76 godina živjeti svega 1,36 miliona stanovnika.

Ujedinjene nacije su nedavno osvježile svoju bazu podataka pod nazivom “World Population Prospects”, u kojoj daju procjene demografskih i populacijskih kretanja svjetskog stanovništva.

Procjenjuju da trenutno na svijetu živi 8,17 milijardi ljudi, kao i da će svijet dostići maksimum 2084. godine sa 10,3 milijarde ljudi, nakon čega slijedi blagi pad.

Iako se očekuje da će globalna populacija rasti još mnogo decenija, stopa rasta stanovništva se ubrzano usporava, pokazuje izvještaj.

U podacima piše da je Indija prestigla Kinu kao najmnogoljudnija zemlja svijeta, te da je populacija Kine došla do svog vrhunca i sada je u opadanju.

Što se tiče zemalja regije, trenutno je najmnogoljudnija Srbija koja ima 6,7 miliona stanovnika, a slijede je Hrvatska sa 3,9 miliona, BiH 3,2 miliona, Slovenije 2,1, Sjeverna Makedonija 1,8 miliona, te Crna Gora 638.000 stanovnika.

Kako piše u ovoj bazi podataka, do 2050. godine će ova regija koja broji oko 20 miliona stanovnika imati tri miliona stanovnika manje.

Inače, Srbija bi do 2100. godine mogla imati tri miliona stanovnika manje nego što trenutno ima.

Hrvatska bi mogla izgubiti 1,7 miliona stanovnika, a Sjeverna Makedonija gotovo milion.

Procentualno bi najmanje stanovnika trebalo da izgubi Slovenija, te će 2100. godine imati 1,6 miliona stanovnika.

I Crna Gora bi mogla prepoloviti svoje stanovništvo te, sa nešto više od 600.000 stanovnika, 2100. godine mogla bi ih imati 326.019.

Demograf Aleksandar Čavić kaže za “Nezavisne novine” da se broj stanovnika na jednoj teritoriji oblikuje na dva načina: kroz prirodno kretanje i migracioni saldo.

“Ono što je ozbiljan problem jesu poremećaji u starosnoj strukturi te odsustvo populacione politike, odnosno odsustvo strategije demografskog razvoja. Ovo nas je dovelo u poziciju da posmatramo ove pojave, a ne da upravljamo njima”, smatra on.

Dodaje da upravo u tome treba tražiti neki pokušaj sistemskog odgovora na ovaj izazov, a to je kroz formulisanje strategije demografskog razvoja i njego dugoročno sprovođenje.

“Kreiranje ove strategije bi trebalo da bude povjereno grupi stručnjaka, predvođenih demografima. Ona bi trebalo da da odgovore na izazove sa kojima se suočavamo, a to su nivo fertiliteta ili fenomena nedovoljnog rađanja. Takođe, imamo mortalitet na nezavidnom nivou. Ovo podrazumijeva da imamo ozbiljne izazove na ovom polju i tu moramo doći do odgovora kako doći do radne snage u predstojećim generacijama. Pitanje je i kako upravljati migracijama, kako unutrašnjim, tako i spoljašnjim. Takođe, treba postaviti pitanje i brige o starijim licima. Nama se dešavaju i ovi problemi jer mi to ne posmatramo na nekom naučnom ili strateškom nivou, već svako poseže za nekom mjerom koja se njemu učini efikasnom. Samo strateški, i dugoročan naučni pristup ima iole šanse za uspjeh, a ako se donosioci odluka nastave ponašati kao i do sada, scenario prema bazi podataka UN nam je neizbježan. Ovo nije samo problem broja stanovnika, to je problem što nećete moći da ostvarite nijednu društvenu funkciju, doći ćemo praktično u fazu kada ćemo konstatovati izumiranje naroda na ovim prostorima”, objašnjava Čavić.

Dodaje da činjenica da imamo preko 42 odsto ukupne populacije starije od 65 godina govori da ne postoji struktura radne snage koja može ovo da izdrži, odnosno koja može da opsluži to.

“Neće se moći obezbijediti ni zdravstvena briga, obrazovni sistem, te zanatske usluge i bilo koji drugi oblik usluga. Imaćemo rapidne manjkove broja zaposlenih radnika u svemu”, naglasio je Čavić.