Biljana Nedić, član Košarkaškog kluba invalida Vrbas: Želja za uspjehom čini me ravnopravnom

Član Košarkaškog kluba invalida “Vrbas” iz Banjaluke Biljana Nedić ističe da su lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj u mnogo boljem položaju nego prije deset godina.

Ona napominje da je želja za uspjehom u različitim životnim oblastima – sportu, slikanju, muzici, pisanju… čini ravnopravnim članom društva.

“Nemam problem sa predrasudama, jer ljudi koji vide invalidska kolica, a ne mene, mogu samo nakratko biti u mom bližem okruženju.

Moj problem jeste nepristupačnost koja mi otežava kretanje u invalidskim kolicima i samostalno funkcionisanje”, navodi Nedićeva za Srnu.

Sve te prepreke prevazilazi uz pomoć prijatelja, brata i asistenta, ali kad god ima priliku ukazuje na nepravilnosti, više zbog drugih, nego zbog sebe.

“Na svom blogu ‘Hepi bi’ pišem i pisaću o tome zašto se ne podrazumijeva da i mi idemo u klubove, kafiće, kino, pozorište, bazene. I mi želimo da se bavimo sportom, plivanjem, skijanjem, raftingom, padobranstvom…

Zašto ne bismo bili roditelji, ljubavnici, dobri ili loši ljudi, obrazovani ili ne”, pita Nedićeva.

Nakon završene srednje škole, željela je da upiše Likovnu akademiju, ali nije mogla, jer taj fakultet nije bio pristupačan za lica sa ivaliditetom, te je upisala pravo, jer je bio jedini djelimično pristupačan.

“Napustila sam ga nakon godinu dana, jer sam shvatila da to nije moje polje interesovanja i da ne želim biti jedna od onih koji rade posao koji moraju, a ne onaj koji vole”, pojašnjava Nedićeva i ističe da joj je slikanje ostalo kao ozbiljan hobi, jer iza sebe ima niz uspješnih izložbi u gradovima širom Srpske.

Ona upozorava da društvo treba još mnogo toga da uradi kako bi se riješili mnogobrojni problemi u ovoj oblasti.

“Mislim da sada imamo dobru grupu aktivista, posebno žena u Republici Srpskoj, koje se bore da sve to popravimo. Ono što još uvijek nedostaje je veća podrška nadležnih, a pod time mislim na sve ono što je u nadležnosti grada, kao i Vlade Srpske.

Važno je imati dobro urađene zakone, ali i omogućiti njihovo ostvarivanje” – ukazuje Nedićeva.

Ona ističe da je devetogodišnja karijera u Košarkaškom klubu invalida “Vrbas” primjer kako znatiželja dovodi do profesionalizma.

“Košarka mi je bila samo još jedna aktivnost kojom sam željela popuniti dan. Vrlo brzo sam je zavoljela, kao i sve članove kluba i evo danas smo jedan od najtrofejnijih klubova, ne samo u BiH nego i u regionu”, navodi Nedićeva.

Dok se drugi bore da budu drugačiji i primjećeni, Biljana to ima od samog rođenja.

Kad god čuje riječ “drugačija”, ona pomisli na pisca Čarlsa Bukovskog koji je napisao: “Oni su se smijali meni zato što sam drugačiji. Ja sam se smijao njima zato što su svi isti”.

(Srna)