Politika 04.10.2022.

Biračko mjesto Andrićev venac

ČITANJE: 3 minute

PIŠE: Aleksandar Stojanović

Postoji anegdota o tome kako je Ivica Dačić saopštio Slobodanu Miloševiću rezultate izbora 5. oktobra 2000. godine. Kad ga je Milošević pitao jesu li pobijedili, Dačić mu je odgovorio: “Naravno, šefe. Ali oni su bili bolji”. Ovom anegdotom moglo bi se objasniti i ono što se desilo 2. oktobra 2022. godine u PDP-u.

Nije tajna da su tada stranci odigrali veliku ulogu u smjeni Miloševića, a petljanja je bilo i u ove izbore. Samo ovaj put za potrebe nekih drugih produžena ruka bila je iz Beograda. Potpis tamošnje vlasti može se vidjeti u onoj rečenici Jelene Trivić prilikom obraćanja: “Slijedićemo nacionalnu politiku koja se kreira u Beogradu”. U tom trenutku mnoge stvari su postale jasnije. Iako su pročitali brojna biračka mjesta u prilog svojoj tvrdnji da pobjeđuju, čini se da im je presudan faktor za proglašenje pobjede bilo ono koje nisu javno rekli, a to je ono sa Andrićevog venca, gdje se nalazi palata Predsjednika Srbije.

Cijela situacija djelovala je neozbiljno, a u svemu su izgubili jedino građani. Jasno je bilo da će trka biti tijesna, pa se proglašenje pobjede u trenutku u kojem se desilo može pripisati neozbiljnosti, neznanju ili zlonamjernosti. Činjenica je da je izbjegnuta situacija koja je mogla biti opasna za sve, a to se može pripisati brojnim faktorima o kojima sada ne treba mnogo trošiti riječi. Svakako, onaj koji povuče tako neozbiljne poteze, mora da snosi tešku političku odgovornost i ne treba više da bude kandidat ni za savjet mjesne zajednice.

Sveti Vladika Nikolaj Velimirović rekao je da najveći srpski grijeh nestrpljenje, a ove proročke riječi Mojsija našeg doba obistinile su se i uveče tog 2. oktobra. Već sada je jasno da se radilo o manipulaciji u koju je Trivićeva, svjesno ili nesvjesno, uvučena, a zbog nestrpljenja mogla bi platiti skupu cijenu. Neke informacije kažu da joj je predsjednik Srbije čestitao pobjedu, iako je znao da situacija nije takva kakvom je PDP predstavlja, nakon čega je odlučeno da ona proglasi pobjedu. I ne treba zamjeriti, ako je tako bilo, što je takva čestitka dala krila. Treba zamjeriti što je neko povjerovao Aleksandru Vučiću.

Neko ko pretenduje da bude predsjednik Republike Srpske u datim unutrašnjim i spoljnim okolnostima mora da bude veoma mudar, a Trivićeva to u izbornoj noći nije pokazala. Sve i da su informacije kojim su raspolagali tačne, proglašavanjem pobjede na 72% obrađenih glasova bilo je neozbiljno. Sada priča o krađi glasova, sve i ako je tačna, izgleda smiješno i kao puki pokušaj vađenja iz cirkusa koji je napravljen. Priča o krađi i izbornim mahinacijama imala bi ozbiljnog smisla da nije proglašena pobjeda, a pogotovo da nije održano slavlje na Trgu Krajine.

I ta situacija ne treba nikog da raduje, niti da nad njom likuje, jer sve treba da zabrine činjenica da su uoči izbora uhapšeni članovi vladajuće stranke iz bratske Srbije zbog sumnje za uticaj na izbore i što je postalo jasno da najuticajniji političar u regionu zauzima stranu. Nije bitno više čija je to strana, jer poražavajuća je činjenica da se onaj koji dominantno predstavlja našu maticu bavi jeftinim igrankama s ciljem uticaja na izbornu volju Srba zapadno od Drine.

U konačnici, izbori će biti onakvi kakvim ih proglasi Centralna izborna komisija i svaka priča o pobjednicima, krađi i svemu ostalom pada u vodu. Ti kojima CIK prizna mandat, predstavljaće nas naredne četiri godine i to je jedino izvjesno. Ono što treba da nas zabrine je da su izbori bili poligon za svakakve radnje, i kandidatima i onima sa strane, te da su mogli da prerastu u ozbiljne nerede.

Za kraj, svi akteri bi trebali s vremena na vrijeme da se sjete one stare narodne: “Ko s đavolom tikve sadi, o glavu mu se lupaju”.