Magazin 04.06.2022.

Bivši učenici Ekonomske škole proslavili 55 godina mature

ČITANJE: 3 minute

U školske klupe banjalučke Ekonomske škole sjeli su prije skoro šest decenija, a maturirali prije tačno 55 godina. Danas su penzioneri u najboljim godinama i za još samo frtalj vijeka biće stogodišnjici.
Svi uglas kažu da planiraju i tada da se sastanu i podsjete na najljepše životno doba.

Radosav Malešević i Miodrag Gajić ove godine su organizovali okupljanje školskih drugova iz Ekonomske škole u Banjaluci na koje se odazvalo dvadesetak vitalnih 75-godišnjaka. Njih dvojica zajedno sa Gojkom, Dragom, Dragomirom, Behudinom, Stjepanom, Živkom i ostalim školskim drugovima raširenih ruku su juče popodne dočekivali Ljubicu, Dragicu, Ilinku, Bibu i ostale dame s kojima su proveli, kako kažu, četiri predivne godine.

“U prvi razred krenulo je deset odjeljenja sa po 30-ak učenika, a poslije četiri godine maturirala su samo četiri razreda. To je rezultat strogih, ali pravednih profesora koji su vrednovali samo trud, rad, znanje i zalaganje”, kaže Miodrag Gajić.

On dodaje da njegov razred bio poseban i po tome što su u njemu bila samo četiri momka, a sve ostalo djevojke.

“Poslije škole smo ostali prijatelji, izrodila su se i kumstva, a na svaku okruglu godišnjicu se sastajemo i prisjećamo školskih dana”, kazuje Miodrag.

Rade Malešević kaže da ih je prije pet godina povodom pola vijeka od mature bilo više od 30, dodajući da su neki u međuvremenu otišli na drugi svijet.

“Ove godine nas je 20-ak, a nadamo se da će nas na proslavi 60 godina mature biti više”, kaže Rade, dok ostali sa širokim osmijesima i klimanjem glava odobravaju ono što govori.

Gojko Jaćimović se prisjeća da je u okviru škole funkcionisalo Đačko privredno društvo kroz koje su svi učenici sticali praksu.

“Učenici završnih razreda su rukovodili društvom, a mene je zapala funkcija komercijalnog direktora društva. Kasnije sam nastavio školovanje i zaposlio se u Autoservisu Banjaluka i dugo godina sam bio komercijalni direktor, pa sam se često znao našaliti da sam završio srednju školu za komercijalnog direktora”, kaže Gojko.

Mnogi iz generacije takođe su bili na rukovodnim funkcijama. Živko Karalić bio je direktor banjalučkog Jelšingrada, Stjepan Čemžar u penziju je otišao sa funkcije prvog čovjeka MUP-a RS za borbu protiv privrednog kriminala, a pokojni Stojan Malčić svijet je napustio u činu pukovnika. Njihov školski drug bio je i jugoslovenski kajakaš Zlatan Ibrahimbegović koji je daleke 1968. godine osvojio olimpijsku medalju za SFRJ, a koji danas bude u Americi. U sportskim vodama, ali na drugi način je i Milovan Glišić, vlasnik banjalučke škole fudbala “Džaja”. On je godišnjicu mature iskoristio da izgrli Bibu koja je iz inostranstva došla na susret sa školskim drugovima.

“Slikaj, al’ nemoj da me vidi supruga, jer će biti ljubomorna”, kaže popularni Gliša, dok se u kadar ubacuje i jedan od organizatora okupljanja Milovan Gajić.

Dragica Subić radni vijek je provela u Veleprehrani, a sa nekoliko školskih drugarica nikada nije prekidala kontakt.

“Drago mi je da se ovako generacijski sastajemo bar svakih pet godina, jer je to prilika da vidimo one koji su otišli u inostranstvo”, kaže Dragica, koja insistira na tome da “ispadne mlada i lijepa, jer mora fotografiju da pošalje sinu u Ameriku”.

Ona mladim generacijama poručuje da uče, jer im znanje niko ne može oduzeti.

“Učite djeco, jer i kad odete na drugi kraj zemaljske kugle sa sobom ćete ponijeti svoje znanje”, kaže Dragica.

Ovi vremešni maturanti u najboljim godinama poslije fotografisanja pred školom druženje su nastavili u jednom banjalučkom restoranu, gdje je pao dogovor za sljedeći susret uz obavezan dolazak na proslavu 75 godina mature. Živi bili, pa vidjeli.