Bjelica: Nakon Đurđevdana ‘93. međunarodna zajednica shvatila da se ne može igrati sa Republikom Srpskom
Nakon Đurđevdana 1993. i zvaničnici Srbije i međunarodne zajednice, shvatili su da sa čelnim ljudima Republike Srpske i poslanicima Narodne skupštine ne mogu tek tako da se igraju. Zato im je bilo potrebno da “obezglave” našu delegaciju – da naprave diskontinuitet. Upravo to je bio razlog što u Dejton nisu mogli ići ni predsjednik Karadžić ni general Mladić, prisjetio se Milovan Bjelica, načelnik Sokoca, dešavanja nakon što je Narodna skupština Republike Srpske odlučila 6. maja 1993. godine, da se o Vens-Ovenovom mirovnom planu za BiH izjasni narod na referendumu.
To je bio uvod u odbijanje zahtjeva zapadnih sila da se ukine Republika Srpska i umjesto nje formiraju kantoni.
“Ubrzo nakon Dejtona, učinjeno je sve da mi odemo sa vlasti, da budemo proganjani i anatemisani, u čemu je učestvovala međunarodna zajednica, BH Federacija, zvanična Srbija (posebno u doba Borisa Tadića i njegove bratije), ali i neki domaći faktori. Ne prestaje ni danas primjena prijetnji i ucjena, i dovođenja “mladih, novih i podobnih” koje mogu da drže u šaci i daljinskim upravljačem, preko njih, kroje sudbinu i našeg naroda i svih drugih u ovom regionu”, navodi Bjelica.
Kako kaže, Srbi su dugo zatezali u pregovorima dok se ne dobije najbolja ponuda po Srbe, a zatim odluka donese konsenzusom.
“Mi smo vjerovali da postignutim ingerencijama možemo zaštititi svoj narod. Naš stav je bio da se u BiH radi o 3 konstitutivna suverena naroda i po tome da pripadaju i resursi i ingerencije. Na žalost, kasnije je Biljana Plavšić predala neke ingerencije na štetu Srba, potpuno suprotno sporazumu, a u nadi da će se trajno spasiti već pripremljene optužnice pred Tribunalom u Hagu. U suštini, Srbi su prevareni po osnovu svih nedovoljno definisanih ili nedorečenih odredbi – to je ohrabrilo naše neprijatelje da tumače kako hoće, ali uvijek na štetu Srba. I ne samo otvorene neprijatelje, nego i sve one “naše” koji naivno vjeruju da će im kooperativnost na štetu sopstvenog naroda i zemlje donijeti neke lične benefite. Tako je svih ovih 26 godina pa i danas. Svi naši dogovori sa delegacijom Srbije pogaženi su prije svega od strane Miloševića koji je prvo zloupotrebio naivnost Patrijarha Pavla i sa njegovim potpisom doveo našu delegaciju pred svršen čin u kojem naša delegacija nije imala pravo glasa, odnosno, puni pregovarački kapacitet u ime Srba iz Bosne pripao je Miloševiću i on se naivno nadao da će tako kooperativan izdejstvovati benefite za sebe, skidanje sankcija i druge pogodnosti”, navodi Bjelica i dodaje:
“Bilo je to pogubno naivno po njega, po nas, po Srbiju i Srpsku. Naša delegacija je pred sami polazak u Dejton izdejstvovala Aneks na taj dogovor, po kojem je naša delegacija morala biti pitana i obavještavana u svakoj fazi pregovora u Dejtonu. Međutim, Milošević je u Dejtonu potpuno ignorisao i Aneks i našu delegaciju. Jedini iz naše delegacije koji je mogao i morao da reaguje je Vladimir Lukić. Bio je u delegaciji kao geodeta sa zadatkom da prati prenos iscrtavanja teritorija sa velikog na manji razmjer. Nije to uradio. Bavio se nekim svojim stvarima, a danas krivicu za brojne propuste pripisuje ostalim članovima delegacije, pa i samom Radovanu koji tamo uopšte nije ni bio. Njegove javno iznošene tvrdnje da je Milošević poštovao samo njega, od svih drugih funkcionera iz Srpske upravo jeste dokaz da je imao instrukciju da ne radi svoj posao zbog kojeg je i otišao na pregovore. U tom procesu prenosa sa mape na mapu, oduzeti su nam neki dijelovi, na nekoliko mjesta presječena teritorija – isključivom krivicom nezainteresovanih Lukića koliko i Miloševića.”
“Samo pukim slučajem izbjegli su da uzmu, na primjer, dio Jahorine sa samim vrhom planine. Nisu insistirali ni na dogovorenim rješenjima za Brčko (most preko srpske teritorije i dio luke za Federaciju), za izlaz na more za muslimane i Srbe južno od Cavtata, gdje bi sjevernije bili muslimani, a Srbi u dijelu do Prevlake), za Sarajevo (podjelu Miljackom od Grbavice nizvodno) i zamjenu teritorija protiv koje stranci NISU bili (Vogošća za Goražde na primjer). Prije nekoliko godina, upravo u “Večernjim novostima” objavljen je intervju sa profesorom Ronaldom Hačetom. Američki Republikanac, ekspert instituta “Kejto”. Dolazio je kod Radovana Karadžića u jesen 1994.godine. Pred kraj razgovora, Radovan mu je predao svoj prijedlog mirovnog rješenja situacije u BiH adresiran na Klintona. U tom intervjuu Hačet doslovno kaže ‘Autor Dejtonskog sporazuma je Radovan Karadžić'”, zaključio je Bjelica, a prenosi ATV,
On je na kraju poručio da bez sloge nema ni budućnosti Republike Srpske.
(A.M.)
Oznake: Milovan Bjelica
