BOGATA KOLEKCIJA: U Ledenicama na Manjači, Radenko Čubrilović stvorio porodični muzej starina

Sjekire planjkače, konjski praporci, vagiri, kalupi za ciglu, fenjeri i lampe, kovane kose, alatke i kućanski predmeti čine samo dio bogate kolekcije starina Radenka Čubrilovića u selu Ledenice na Manjači.

U Radenkovom porodičnom muzeju je stotine eksponata koji podsjećaju na davnu prošlost ovog kraja u blizini Krupe na Vrbasu, način života, obradu zemljišta, pripremu hrane, zanatstvo, na svakodnevicu.

– Svaka alatka, torba od kože poznata u narodu kao šarpek, stare brave, ključaonice, tesana šindra i zakrivljena sjekira, bradve, preslice, vretena, volovski jaram i teljig, svaki od ovih predmeta ima svoju istoriju i svoju priču – objašnjava Radenko Čubrilović, koji predmetima koji odavno nisu u upotrebi želi sačuvati tragove pređašnjeg načina života u ovom pitomom mjestu koje se, visoko u brdima uzdiže iznad plahovitog Vrbasa.

Htio je ovim starinama, kaže Radenko, takođe oživjeti uspomenu na djeda Peru Čubrilovića, koji je na daleko bio čuven majstor za drvenarije.

– Mnogo je ovdje Perinih alatki, vagira za vuču klada, sjekira za tesanje greda i dasaka, praporci za konje i fenjeri bez kojih se nije moglo noću na putovanje. Praporcima je oglašavano da neko dolazi, a fenjer je osvjetljavao put konjima i ljudima – pripovijeda Radenko pokazujući i kese s duvanom, lulu, čakmak ili kresivo za pripalu lule, drvene kašike i zdjele u kojima je čuvan kajmak od ovčijeg mlijeka.

Jedan od malobrojnih svjedoka vremena u kojem su ovi predmeti uveliko korišteni je starina Veljko Čubrilović, koji hrabro i odlučno gazi devetu deceniju. On često dolazi u Radenkov muzej.

– Najslađi kajmak bio je iz drvenih zdjelica. Preko njega je mačka mogla prijeći, a da ne propadne. Sir iz kablića opletenih ljeskovim motkama je isto tako bio ukusan i zdrav. Narodu je domaća hrana darivala zdravlje i vitalnost. Žene su preko dva brda, sa velike udaljenosti, koliko pogled može da obuhvati, donosile pitu radnicima koja se još pušila od vreline, tako su brzo hodale i dugo živjele – ispričao nam je Veljko, koji i sada svakodnevno pješači po pet kilometara.

Drveni kalup za ciglu sjeća ga na velike i teške poslove od kojih se, veli, nije umorio.

– U drvenim kalupima ručno sam napravio 70.000 cigli. To je velika brojka zbog dugog i primitivnog procesa rada. Prvo je potrebno prekopati zemlju, ostaviti neko vrijeme da izmrezne, potom pregaziti nogama dolijevajući vodu. Blato se zatim trpa u kalupe posute pijeskom, onda slijedi sušenje na ledini, pa u takozvanim gričama. Kada se sasvim osuši, neizbježno je novo preslagivanje u improvizovane peći i loženje vatre 7 dana i noći bez prestanka, da bi se cigla ispekla – opisao nam je Veljko proces proizvodnje cigle na šta ga je podsjetio drveni kalup iz nesvakidašnjeg porodičnog muzeja u Ledenicama.

Radenkova strina Dosta, rođena Stančević, emotivno je vezana za sjekiru planjkaču kojom je njen svekar Ranko tesao drvenu građu.

– Namakao je špagu u razmućeni garež iz dimnjaka, zatezao dužinom drvene grede na kojoj se ocrtavala linija i precizno, strpljivo tesao. Pravio je grede, rogove za kuće, dasku i podumijente ili velike drvene grede koje su imale funkciju temelja za magaze i za kuće. Pridarila sam njegovu sjekiru i još neke alatke u Radenkov muzej – ispričala je Dosta grupi znatiželjnika koji su se raspitivali o svakom predmetu, nastojali saznati ko ih je koristio, koliko godina je prošlo od izrade i upotrebe.

Pohvalila se gostima Dosta Čubrilović da nema njive u Ledenicama na kojoj nije sejala i žela, šume u kojoj nije drva sekla i iznosila niti puta kojim nije pješačila.

Čubrilovići

Najviše starinskih predmeta sakupljeno je u Čubrilovićima, koji su jedna od najbrojnijih porodica u Ledenicama.

– Istražujem i njihovo porijeklo, porodične loze, srodnike, prepisujem sa starih spomenika na grobljima, tragam u arhivama… Naprimjer, zaključio sam da su ubjedljivo najčešća imena Veljko, Nedeljko i Branko, kao i druge zanimljive pojedinosti – kazao je Radenko Čubrilović pokazujući reljef od drvenih kockica i letvica, na zidu porodičnog muzeja, gdje je ugostio istoričara Bojana Vujčića i arheologa Bojana Vujinovića iz „Zavičajnog muzeja“ Gradiška, ustanove koja producira film o Veljku Čubriloviću, važnoj istorijskoj ličnosti i učesniku sarajevskog atentata uoči Prvog svjetskog rata.

(Srpskainfo)

Srđan Kočić novi košarkaš Igokee

Srđan Kočić novi je košarkaš Igokee. Kočić, rodom iz Nove Topole je zaobilaznim putem došao do Aleksandrovca koji je udaljanen samo par kilometara. Najprije je iz ekipa Top Basket prešao u Sparse iz kojih je otišao u Podgoricu gdje je potpisao petogodišnji ugovor sa ekipom Budućnosti. Nije uspio da se nametne u prvom timu te

ČEKAJU DJEČJU GRAJU Kako izgleda dograđeni prostor najbrojnije škole u Srpskoj

Klupe, stolice i table za 16 odjeljenja su tu, glavno što još nedostaje novoizgrađenim učionicama OŠ „Branko Radičević“ na Starčevici jeste dječja graja i njihovi likovni radovi. Najbrojnija škola u Srpskoj, koja će ove godine imati 71 odjeljenje, dva više nego lani, spremno čeka septembar i povratak oko 1.800 đaka na nastavu, sa još 8

Porodica, prijatelji i kolege oprostili su se od Denisa Kuljiša

Na zagrebačkom Krematoriju u 14:30 održan je posljednji ispraćaj istaknutog novinara, publicista i urednika Denisa Kuljiša. Istaknuti hrvatski novinar, pisac i publicist Denis Kuljiš umro je u nedjelju u Zagrebu u dobi od 68 godina nakon kratke i teške bolesti. U emotivnom govoru od njega se oprostio prijatelj iz djetinjstva i dugogodišnji suradnik Rene Bakalović

Banjalučanin i Dominikanka rekli “da” u gradu na Vrbasu

Neobično vjenčanje održano je danas u Banjaluci. Naime, u atrijumu Gradske uprave, danas su se vjenčali Banjalučanin Strahinja Buzadžija Meiri Maura Ekso de los Santos iz Dominikanske Republike. Ovo je još jedan od mnogih parova koji potvrđuju da ljubav ne poznaje granice. Podsjetimo, prije nekoliko dana BiH je obišla vijest da su se proteklog vikenda

KOVAČEVIĆ (SNSD): Hrvatsko pitanje u BiH postoji, ali mora da bude riješeno unutar Federacije

Takozvano hrvatsko pitanje je realan problem, ali on mora da bude riješen unutar Federacije BiH kao što je i predviđeno Dejtonskim mirovnim sporazumom, izjavio je portparol SNSD-a Radovan Kovačević. “To je unutrašnje pitanje FBiH, odnosno pitanje za Bošnjake i Hrvate da nađu rješenje za međusobne odnose unutar tog entiteta” rekao je Kovačević. Komentarišući izjavu predsjednika