Boris Raspudić: Srce uvijek uz Borac

Moja želja je da fudbalsku karijeru završim u dresu Borca, međutim, to je za sada veoma daleko od realizacije.

Izjavio je ovo nekadašnji kapiten Banjalučana Boris Raspudić, koji je posljednje dvije sezone nastupao za DPMM sa Bruneja, koji se takmiči u Ligi Singapura.

– Volio bih da se vratim na Gradski stadion i pomognem svom najdražem klubu, ali prije toga moraju da se poslože brojne kockice, između ostalih i da mi budu isplaćena dugovanja. Prije nekoliko godina kada sam odlazio iz redova “crveno-plavih” u Iran oprostio sam dug. Kada sam ponovo odlazio iz ulice Vladike Platona prije dvije godine bilo je novih dugovanja, ali i obećanja da će mi biti veoma brzo isplaćena. Nekoliko puta sam pristajao da dođe do reprograma, ali su me stalno zavlačili i sada više nema opraštanja, bez obzira na to što je moje srce uvijek uz Borac – rekao je Raspudić.

Dvije godine u egzotičnom sultanatu su veoma brzo prošle.

– Imao sam ugovor sa klubom do kraja sezone, koja je završena 21. novembra i to na najljepši mogući način – osvajanjem prve titule. Uz to u ovoj sezoni bili smo treći u kupu, a u prošloj nam je pripalo drugo mjesto u šampionatu. Klub za koji sam igrao je jedini profesionalni u Bruneju, osnovan je 2000. godine i zbog neadekvatnih rivala u svojoj zemlji prvo se do 2009. takmičio u Ligi Malezije, a od tada igra Ligu Singapura – nastavio je Raspudić, kome je u dalekoj Aziji društvo pravila supruga Gorica.

Brunej je islamska zemlja, koja je sve od 1888. do 1. januara 1984. godine bila britanski protektorat, a onda je stekla nezavisnost.

– Ovaj sultanat, koji ima nešto više od 400.000 stanovnika na petom je mjestu najbogatijih zemalja svijeta iza Katara, Luksemburga, Singapura i Norveške i nalazi se na ostrvu Borneo, koje je politički podijeljeno između Malezije, Indonezije i Bruneja. Na njemu ne vlada klasični šerijatski zakon, ali se određena pravila moraju poštovati. U prodavnicama, ali ni u kafićima, nema alkohola, duvan i cigarete su strogo zabranjeni. Međutim, nama strancima se gleda kroz prste, jer možemo preći granicu i iz Malezije donijeti po dvije flaše pića i 12 piva svaki drugi dan, a ta evidencija se pažljivo vodi – istakla je nekadašnja “15” Banjalučana, koji je i u DPMM-u nosio dres sa ovim brojem.

Osim njega u klubu su bila još četiri stranca: Brazilac Rafael Ramacoti, Portugalac Paulo Serđo, Irac Džo Gembl i Škot Brajan Meklin, a trener je bio još jedan Škot Stivi Kin.

– Svi smo živjeli u jednom luksuznom kvartu, gdje ima 700 stanova i kuća i u njima budu isključivo stranci. Od saigrača najviše sam se družio sa Brazilcem i Portugalcem, kao i sa jednom porodicom iz Srbije, koja tamo živi. Sada mi je istekao ugovor i još ne znam da li ću se vratiti na Brunej. Naime, do sada je u ekipi moglo nastupiti po pet stranaca, a od naredne sezone samo trojica i nisam baš siguran da ću uspjeti da budem u tom probranom društvu. Uglavnom očekujem odgovor u narednih desetak dana, a do tada se odmaram u Banjaluci, koju volim najviše na svijetu – dodao je Raspudić, koji je u dvije sezone na Bruneju od 54 prvenstvene utakmice odigrao čak 51 i postigao pet golova.
Ljubav

Kolika je ljubav Raspudića prema Borcu najbolje je pokazala prošla subota, kada je zajedno sa navijačima “crveno-plavih”, “vulturesima”, otputovao u Doboj Kakanj da posmatra meč bivših saigrača protiv Mladosti i pobjedu Banjalučana od 2:1.

– Jednostavno to je bilo jače od mene i vratilo me u prošlost kada sam kao dječak sa “vulturesima” putovao gotovo na sva gostovanja Borca i bodrio svoje ljubimce i maštao da jednog dana zaigram na Gradskom stadionu – rekao je Raspudić, kome je baš u subotu bila godišnjica braka.

(Glas Srpske)