Božo Vrećo uskoro u Banjaluci: “Publiku očekuje veče emocija i potisnutih čula”

Božo Vrećo, umjetnik svjetskog glasa uskoro ponovo nastupa pred banjalučkom publikom. Koncert najpoznatije bh. zvijezde današnjice biće održan 6. septembra na tvrđavi Kastel.

Naime, Vrećo svojim glasom, izgledom, emocijom nikog ne ostavlja ravnodušnim. Ovaj lirski tenor svojim anđeoskim glasom ispjevava najdublje emocije. Vrećo pjeva o ljubavi, čežnji i razdvojenosti, o tuzi, melanholiji i samoći. Svaki njegov koncert je poput magije.

Sa Božom smo razgovarali o predstojećem koncertu u Banjaluci, o tome kako se rodila ljubav prema sevdahu, kako je biti drugačiji na javnoj sceni, šta trenutno radi, šta nam sprema…

Uskoro ste ponovo pred banjalučkom publikom. Šta možemo očekivati na koncertu koji će biti održan 6. septembra na Kastelu?

VREĆO: Nagovještaj mog sedmog kantautorskog albuma Sevdahology i sigurno jedan posve eksperimentalan, avangardan i osebujan pristup, minimalističan i vrlo kompleksan muzički  u isti mah.

Sinergija je to pripjeva, melizama, emocija, improviziranosti, kreativnosti i talenta, što čini simbiozu po kojoj se moje i izvedbe i sam pristup stvaranju i izvedbe sevdalinke danas, umnogome razlikuje.

Sve što se očekuje nije magično, a sve ono što ne očekujete, a desi se, čarobno je, pa čini mi se da iz koncerta u koncert to postaje i moja mantra vodilja. Sjajno je što nastavljam niz mojih koncerata na tvrdjavama i dvorcima, preko Kanli Kule u Herceg Novom, mletačkog kaštela u Puli, Osiječke tvrdje i evo sada Kastela u Banjaluci. Potpun krug beskonačne ljubavi.

Kakvo muzičko veče pripremate ovog puta?

VREĆO: Večer emocija i potisnutih čula, gdje svaki takt i uzdah postaje dio pjesme i dio nas samih, ono najvrjednije i najranjivije.

Večer prepuštenosti božanskoj ljubavi da odlučuje, vodi, predosjeća i hrabri. Od nečega vrlo minimalističnog do virtuozno kompleksnog u  izvedbi i pristupu. Ja sam neko ko se ne ponavlja i svaki koncert je priča i ispovjest za sebe.

Svojim repertoarom uvijek oduševite publiku. Gdje crpite inspiraciju?

VREĆO: Sve češće u sebi jer stvaram u svom mikrosvijetu napuštajući okrutnost spoljašnjeg svijeta koji je ogrezao u mržnji. Dalje u svemu antikvarnom, arheološko- historijskom, svevremenom, u fotografijama ljudi koji su nekoć živjeli i o kojima se ništa niti ne zna sem tih par fotografija koje pronađem, a onda od svega i ” istkam” stihove, u ljudskim očima, srcima i dobroti, tragediji, patnji, čežnji, sve me to inspiriše. Sve je to Karasevdah i odraz u zrcalu mene samog kroz sve živote koje sam proživio.

Drugačiji ste u izboru muzičkog pravca, drugačiji vizuelno, drugačiji u emociji. Da li je lakše ili teže biti drugačiji na javnoj sceni?

VREĆO: Najlakše je biti dio mase, pripojiti se i biti identičan onom drugom, time postajete dio glinenog društva koje se tako i oblikuje. Jedna odluka identična svakom, ista pravila, ista stremljenja i isti porivi. Valjda je jasno da me takvo Društvo nikad naspram Prirode kojoj jedino i trebamo pripadati nije zanimalo, ta dualnost iskona, sloboda o ma kom segmentu bića da pričamo, iskaz ljubavi onako kako je najdublje osjećamo, sloboda volje, odluke, načina, pristupa, htjenja, sve je to glorificirano u mom poimanju umjetnosti i mene samog kao bića i umjetnika. To su neodvojive karike jer se Umjetnost živi konstantno i bez uslovljavanja i ograničavanja, to nije uloga koju vam društvo dodijeli i prema kojoj se morate kontrolirati. Umjetnost je ta koja vodi i postavlja smjernice, ona koja otvara vidike i realizira misije no nužno je ostati čvrst i nepokolebljiv, nepotkupiv i jedinstven u svojoj nakani volje, želje i truda ka nečemu vrijednom tolike žrtve.

Poznati ste kao neko ko njeguje sevdah zvuk, bilo da su u pitanju prepjevi starih kompozicija ili onih čiji ste autor. Šta je po Vama sevdah danas?

VREĆO: Sevdah danas je što je i oduvijek bio, Oslobodjeno katarzično stanje, jer to nije žanr, to je puno više, puno jače i posebnije stanje u kome pronalazimo izgubljenog sebe, potištenog sebe, nevoljenog sebe, odbačenog sebe, beživotnog sebe i doživljavamo katarzu proviđenja.

Ona se može reflektirati na puno različitih načina među kojima su neki pandan tome da se osnažuje odluka, volja, ideja, da se ponovno voli, ponovno vjeruje u sebe i na svaki moguć način doživljava i osjeća lijek duši.

Ta snaga koju osjetimo, promjena koju zamislimo, emocija koju odmrznemo iz ledenih naslaga koje smo formirali oko sebe kao štit zapravo je blokada koje se treba i možemo rješiti. To je i poenta karasevdaha, osloboditi dušu da i tijelo tu slobodu prati. Tek oslobođena duša može pokrenuti tijelo da zakorači u nešto nepredvidivo, a sanjano, da kaže i prizna ljubav bez da zna odgovor druge osobe i dakako da hrli u nepoznato, a istinito, uprkos riziku i kušnji.

Kada i kako je sevdalinka ušla u Vaš život i zašto je baš sevdalinka postala sredstvo pomoću kojeg prenosite svoju emociju?

VREĆO: Sevdalinka je odabrala mene, spasila me, osnažila, identificirala, probudila i isklesala na način da prigrlim sve što univerzum u meni jeste, da se odvažim i prepustim da se sav moj talenat izbrusi do potpune emotivne harmonizacije.

Svaka godina je donosila nove izazove i nova saznanja, nove oblike i nova odricanja i sve sam ih prigrlio, svih ovih 12 godina sam učio i učim o slobodi stvaranja i pojanja duše, jer to nikad i nije bio samo glas, već duša koja tako jasno zna što je njen put i misija.

Mislim da zapravo na svakom od mojih koncerata prizma Božanskog je najdominantnija, jer to je vibracija koja liječi i koja je moguća da se realizira tek onda kada pjevate Bogu i činite sve da Njemu ugodite, taj poj onda postaje harmonizacija dvaju svjetova kojima pripadamo i kao ljudi i kao demijurzi.

Da li ste nekad imali želju da promijenite muzički pravac? Šta slušate osim muzike koju pjevate?

VREĆO: Ne vjerujem u pravce i žanrove, vjerujem u muziku koja mijenja svijet i dotiče nas same, pomaže nam, tješi nas, hrabri i bodri, vjerujem u takve stihove i rime, melodije i zvuke i oduvijek sam slušao samo ono što se srcem sluša, a ne ušima.

Svi koji su bili na barem jednom Vašem koncertu slažu se da stvarate pravu magiju. Nevjerovatna je ta Vaša interakcija sa publikom. Kako vidite i doživljavate svoju publiku?

VREĆO: Kao odraz mene samog, zrcalo mojeg srca koje pulsira i čiji ritam se prenosi dalje, kao koncentrična vibracija na površini vode.

Ona osjeća ko sam, ona zna kakva je moja ljubav i koliko duboka, moj žrtva i moj cilj, publika je to koja zna da sam individualno neustrojiv i da hrabro i stvaram i živim svoj život i umjetnost. Ona je koja me vjerno prati, voli, štiti i najiskrenije grli. Ona koja mi piše koliko im značim i koliko je važno što postojim u ovom svijetu laži i obmana. Ona koja ljubi moju dušu jer zna da je čista ma što da se desi i ma što da mi kažete, od mene ćete čuti i doživjeti samo Dobro.

To je postulat i zavjet Bogu, a onda je i sve što činite pod zaštitom Svemogućeg i ničega se nikada ne bojim.

Čime se trenutno bavite i šta ćemo moći očekivati od Vas u narednom periodu? Gdje se vidite u skorijoj budućnosti?

VREĆO: Radim na novoj knjizi i sedmom albumu, na turnejama u Kanadi i Australiji i koncertima širom Evrope do konca godine no već jako puno datuma su se preslikali i odrazili u sljedeću godinu što je sjajno. Vrijedno, disciplinirano, fokusirano, perfekcionizirano, autentično, oslobodjeno – ukratko moj moto.

(Aldijana Mirković)