Branislav Lečić: Ne očekujem od drugih,očekujem samo od sebe

Čovjek ne može da se ne nada i da ne očekuje. Davno sam odustao da nešto specijalno novo želim i da mislim da će se bitne stvari promeniti tek tako.

Da postoji trud i volja da se stvari dovedu u red, kako u društvu, tako i pojedinačno, to je uvijek moja želja koja me goni da radim i da imam neki adrenalin, koji je koristan i koji me motiviše i pokreće.

Rekao je ovo za Glas Srpske veliki srpski glumac Branislav Lečić, koji je doputovao u Banjaluku u službi humanosti i umjetnosti.

Lečić je u utorak uveče na sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske igrao u komadu koji je i režirao “Indigo”.

Predstava je privukla mnogobrojne Banjalučane koji su uživali u nevjerovatnoj igri ovog glumca koji je scenu dijelio sa Danicom Maksimović i Marijom Vicković.

Kreativni tim nacionalnog teatara pozvao je ove glumce u goste pred novogodišnje praznike kako bi publika u novu godinu ušla sa mnogo smijeha i malo suza.

Poslije dva izvođena ovog komada po tekstu Duška Premovića, fotografisanja sa poštovaocima njegovog lika i djela, cijenjeni glumac je govorio o svojim očekivanjima u narednoj godini, umjetnosti i ličnim pozorišnim izazovima.

– Odustao sam da očekujem od drugih nešto, očekujem od sebe. Najvažnije od svega što očekujem je da moja porodica bude zdrava. Sve što želim je da oni budu dobro i to su moje konstantne želje – istakao je Lečić.

Kada je riječ o umjetnosti smatra da ona ima svoju ozbiljnu funkciju da čovjeka oplemenjuje, trezni, podsjeća da otvori oči, spozna stvari i da ne napusti neke ljudske principe koji su ustoličeni mnogo prije.

– Kroz klasičnu literaturu, stranu i domaću, ali i modernu može se suočiti sa mnogim stvarima koje nas se i te kako tiču. To se i vidi kada uđete u pozorište i pogledate komad koji je zaokružio način komunikacije sa ovim vremenom. Teatar je, pre svega, lekovit, a da može da menja svet, sumnjam. Svet menjaju neke akcije koje su često inspirisane teatrom ili su u teatru dobile svoj volumen i spoznaju nekih ljudi koji imaju potrebu da artikulišu sopstvenu sudbinu i da na neki način utiču da ona ne bude loša – nadahnuto govori Lečić.

Sve je to, kako kaže, pitanje duha, stanje nacije i društva u kojem živimo i u tom smislu, smatra Lečić, teatar ima ozbiljnu funkciju da na to podsjeća.

Za rijaliti emisije bilo kog tipa kaže da su to prostota i prostakluk.

– Moram to nazvati tim imenom, jer ne možete od takvih sadržaja očekivati da vaspita bilo koga. To je uniženje ljudskog duha i uopšte kulture i bez obzira na to što smatram da možda neko tu sebe pronađe kao gledalac i kao učesnik, ne mogu, a da to ne kažem – naglašava Lečić.

U nedostatku ozbiljne kulturne ponude u medijima, on objašnjava da je kultura ona vrsta zlata koja trži da se mnogo blata skloni da bi se do njega došlo, a to je pitanje individualnog opredjeljenja.

– Na svakom od nas je da odluči da li će tragati za individualnim vrednostima koje pokreću i koje ustoličuju duh ili ćete se posvetiti putu gde je prostota i prostaštvo ulaznica za biti živ i imati snove – zaključuje Lečić.

Lečić je takođe bio i dio humane priče “S ljubavlju hrabrim srcima”.

(Glas Srpske)