Vijesti 22.11.2015.

Brazil: Strah od zatvaranja rudnika nadmašio tugu zbog potopa

ČITANJE: 4 minute
Rudnik Brazil nesreca
Pucanje brane za otpadne vode kompanije „Samarko“, osim velikog broja ljudskih žrtava, izazvalo ogromnu bojazan mještana da će uslijediti zatvaranje „Samarkovih“ kopova, usljed čega bi ostali bez glavnog izvora prihoda.
Horhe Oliveira (Jorge Oliveira), vozač kamiona iz rudarskog grada Marijane, prisjeća se kako je prošle srijede odvezao grupu radnika kompanije „Geokontrole“ (Geocontrole) do velike brane za otpadne vode lokalnog rudnika gvozdene rude kompanije „Samarko“ (Samarco).To je bio posljednji put da ih je vidio. Narednog dana tri čovjeka koji su mu rekli da su došli radi ispitivanja tla bušenjem progutala je bujica blata koja je pokuljala poslije iznenadnog pucanja dvije brane na toj lokaciji.

Oni su na zvaničnom spisku žrtava jedne od najvećih rudarskih nesreća u Brazilu, u kojoj je, kako se procjenjuje, poginulo šestoro ljudi, dok se 21 osoba vodi kao nestala. Oliveira zaustavlja automobil na brdu sa kojeg se iz ptičje perspektive može vidjeti ogromno jalovište veličine jezera – sada prašnjava kotlina – i iznosi razmišljanje uobičajeno među mještanima.

Svako nastojanje vlasti da od „Samarka“ načini primjer tako što će ga zatvoriti bi, ironično, predstavljalo kaznu za mještane, koje bi trebalo da zaštiti. Ekonomski opstanak lokalnih zajednica vrti se oko rudarskog posla. Opštine u brazilskoj državi Minas Žerais ostvaruju čak 85 odsto budžetskih prihoda od rudarstva, pokazuju podaci državnog udruženja rudarskih opština, i ti prihodi već bilježe nagli pad usljed globalnog pada cijene gvozdene rude.

– Ovdje sve zavisi od rudarskih kompanija. Ukoliko se one ugase, i grad će nestati-  kaže Oliveira.

Zaista, rudarstvo je žila kucavica ovog dijela Brazila. Država Minas Žerais naziv je dobila po toj industriji. Najveći grad u toj oblasti, u blizini „Samarkovog“ rudnika u Marijani, jeste Ouro Preto, nastao u 17. veku i poznat po eksploataciji zlata i raskošnoj baroknoj arhitekturi, svjedočanstvu o vremenu kad je cvjetao pod imenom Vila Rika ili Bogato selo. Njegovo bogatstvo je putovalo vijugavim planinskim stazama do obale, odakle je plovilo do Lisabona i portugalskog dvora.

Danas, umjesto zlatom, putevi su posuti crvenim prahom od gvozdene rude. Upravo je u ovoj oblasti osnovan najveći izvoznik gvozdene rude „Vale“. Njegovo prisustvo i dalje je dominantno.

Uprkos tome, malo ko više vjeruje u budućnost „Samarka“, zajedničkog ulaganja korporacije „Vale“ i jednog od najvećih proizvođača gvozdene rude na svijetu, anglo-australijskog „BHP Bilitona“ (BHP Billiton).

Kompanija „Samarko“ morala je da obustavi proizvodnju, dok je odmah potom agencija „Mudiz investors servis“ (Moody’s Investors Service) snizila njen investicioni kreditni rejting na visokorizičan.

– U zavisnosti od toga koliku su štetu pretrpila njena postrojenja, moglo bi doći do snižavanja rejtinga za više stepeni-  upozorava „Mudiz“.

Strahote koje je izazvalo pucanje „Samarkovih“ brana šokirale su Brazilce. U malom selu Bento Rodrigez, nekad oazi okruženoj malim farmama u neposrednoj blizini brane, čini se da je samo jedna ulica na uzvišenju ostala netaknuta. Ostali dijelovi mjesta su ili zbrisani, ili pokriveni ljepljivim smeđe-crvenim blatom. Predio kojim je protutnjao blatni cunami u dolini obližnje rijeke ostao je potpuno bez vegetacije.

Manoel Gonsalves (Manoel Gonçalves) prisjeća se kako ih je rijeka blata iznenadila dok je pecao sa sinom nedaleko od Bento Rodrigeza. Još pun posjekotina i ogrebotina, pokazuje kako se snažno držao za jedno stablo dok bujica nije prošla.

– Prešlo mi je preko glave, bio sam preplašen- kaže žilavi šezdesetšestogodišnjak, koji je došao u Marijanu da uzme nešto od donirane odjeće. On kaže da poštuje sve praznike svetaca tokom godine i misli da ga je to spasilo.

Ostali nisu bili te sreće. Spasioci su pronašli tijelo petogodišnje djevojčice koja se vodila kao nestala 70 kilometara od Marijane.

-Postaće još komplikovanije kada počnu kiše- kaže jedan policajac u Bento Rodrigezu. Sezona kiša obično počinje ovog mjeseca.

Rudarske kompanije mnogo su kritikovane na lokalnom nivou zbog načina na koji su reagovale nakon nesreće. Mirijam Leitao (Miriam Leitão), kolumnista lista Globo, kritikuje kompaniju „Vale“ jer je suočavanje s javnošću prepustila „Samarku“.

-Sedamdeset godina ‘Vale’ buši po Minas Žeraisu i za sobom ostavlja otpad- kaže Leitao.

„Vale“ je na to odgovorio da je poslao spasilačke timove, ljekare i medicinske sestre u područje pogođeno nesrećom da pomažu da se pronađe smještaj za 631 osobu koja je ostala bez doma. Takođe navodi da je dodatno provjerio bezbjednost na 115 brana za jalovinu koje ima u Brazilu.

-Za nas u ‘Valeu’ život je najvažniji, to je za nas najveća vrijednost- kaže Murilo Fereira (Murilo Ferreira), izvršni direktor kompanije.

(Kurir)