BRITANCI TVRDE: Ukrajina kreće u veliku kontraofanzivu u aprilu

Snage vojske Ukrajine se spremaju za najveću protivofanzivu od početka rata, naoružavanje koje je se odvija u najvećem obimu od početka rata osnovni je pokazatelj namjera vlade Ukrajine, stoji u posljednjoj analizi britanskog The Economista.

Kada je 22. septembra Britanija proglasila “sedmicu tenkova za Ukrajinu”, a fabrike su proizvodile oklope za “odbijanje divljih osvajača”, supruga ukrajinskog ambasadora u Londonu lično je nazvala prvi tenk “Staljin”. Prvi tenk Leopard koji je stigao u Ukrajinu, poklon Poljske u februaru, ostao je anoniman. Ali to je avangarda značajnog arsenala koji dolazi Ukrajini na put. Dok su sve oči sada uprte u bitku za istočni grad Bahmut, pažnja će se uskoro usmjeriti na očekivanu protuofanzivu koja bi mogla započeti već u aprilu.

Leopard njemačke proizvodnje bio je u središtu ponekad žestokih rasprava među ukrajinskim partnerima. Dana 25. januara Olaf Scholz, njemački kancelar obećao da će poslati Leopard 2A6 , naprednu varijantu tenka. Mnogi su mislili da će to pokrenuti bujicu donacija iz desetak drugih evropskih zemalja koje upravljaju Leopardima. Do sada je koalicija obećala samo dvije brigade najmodernijih Leoparda (ukrajinski tenkovski bataljon trebao bi imati 31 tenk). Danska, Njemačka i Nizozemska također kupuju najmanje 100 starijih, ali obnovljenih Leoparda 1A5 za Ukrajinu, što je dovoljno za još tri bataljona.

Leopardi se nadopunjuju šarolikom kolekcijom drugih tenkova. Britanija šalje četu od 14 Challengera 2. Amerika je obećala 31 m1a2 Abrams, najnapredniji tenk u svom arsenalu, iako možda neće stići ove godine. Poljska, koja je obećala 14 Leoparda i već poslala oko 250 sovjetskih tenkova T-72 u Ukrajinu, poslat će još 60 moderniziranih T-72. Razna borbena vozila pješaštva, od zastarjelog BMP-1 iz sovjetske ere do američkih vozila Stryker i Bradley, popunit će oklopne brigade.

Ipak, fiksacija na tenkove odvratila je pažnju od važnije promjene u strategiji. U decembru su Amerika i Britanija shvatile da dugotrajni rat nije u interesu Zapada. Rusija je još slabija nego što se mislilo. Raspoloženje je, kaže jedan dužnosnik uključen u te rasprave, bilo: “Ako želimo da se nešto promijeni, moramo nešto promijeniti”.

Prekretnica se dogodila 20. januara na osmom sastanku Ukrajinske odbrambene kontaktne skupine, sastanku ministara odbrane pod vodstvom Amerike koji se održava otprilike svaki mjesec u velikoj američkoj zračnoj bazi u Ramsteinu u Njemačkoj. Ondje su se saveznici složili opremiti Ukrajinu opremom dostatnom za više od jedne divizije, s ciljem da većina toga bude spremna do kraja marta.

Od sve vojne pomoći koju je obećao Pentagon od početka rata, 40 posto, preko 8 milijardi dolara došlo je u tri mjeseca od 9. decembra. Jedan evropski obrambeni dužnosnik kaže da infuzija oružja dogovorena u Njemačkoj samo u januaru iznosi dvije trećine ukupnog broja poslanog Ukrajini tijekom cijele 2022. godine. Većina donacija nije tako seksi kao tenkovi, ali je ipak ključna. Najnoviji Američki paket uključuje, na primjer, oklopna vozila za postavljanje mostova, koja bi bila vitalna za svaku ofenzivu na jugu ili istoku.

Kao rezultat toga, ukrajinska vojska se transformira. Najveći dio opreme još uvijek je sovjetskog porijekla. Ali dok je omjer ukrajinske i zapadne opreme bio pet prema jedan na kraju prošle godine, očekuje se da će pasti na pet prema dva kako pomoć bude pristizala. Drugim riječima, gotovo trećina ukrajinske vojske uskoro će biti NATO standardna oprema. General Valerij Zalužni, ukrajinski vrhovni činovnik, nada se da će na kraju imati tri nova vojna korpusa na raspolaganju, svaki sa šest brigada, a svaki se sastoji od više od 20.000 ljudi.

Ruska ofanziva koja je započela krajem januara djelomično je imala za cilj prisiliti Ukrajinu da upotrijebi te rezerve, čime je znatno otežala protuofanzive. Proteklih su dana ruski vojnici i plaćenici napredovali dublje u Bahmut, grad u pokrajini Donjeck koji je pod ruskim napadom od prošlog ljeta. Ali bitka za grad rezultirala je daleko većim ruskim gubicima nego ukrajinskim. I što je još važnije, general Zalužni je izbjegao očitu zamku.

Umjesto da ubaci značajne rezerve u Bahmut kako bi spasio grad, koji ima daleko veću simboličku vrijednost od vojne, poslao je trupe u inostranstvo da se obučavaju na novoj opremi. Od januara Komanda za obuku 7. američke vojske vodi petosedmičnu obuku za ukrajinske jedinice na svom poligonu za obuku Grafenwoehr u istočnoj Bavarskoj. Tokom svojih prošlogodišnjih ofenziva, ukrajinska vojska uglavnom je napadala u formacijama veličine čete. Obuka u Grafenwoehru ima za cilj da ih spoji u veće bataljone i brigade sposobne za vođenje “kombiniranog” ratovanja, u kojem pješaštvo, oklopništvo, topništvo i druga borbena oružja rade zajedno, a ne samo jedan za drugim kao što je to uglavnom slučaj sada.

Zapadni dužnosnici podijeljeni su oko toga hoće li sve to biti dovoljno da se Rusija izbaci s otprilike 18 posto Ukrajine koju trenutno kontrolira. Svaki mjesec kroz Grafenwoehr će proći jedan bataljun vojnika; veliki dio ukrajinske vojske još uvijek čine mobilizirani ljudi s ograničenim iskustvom. Streljivo ostaje ozbiljan problem, jer zapadni saveznici sporo povećavaju proizvodnju. A ukrajinski nedostatak zračnih snaga mogao bi postati veći problem ako se ruski ratni avioni pokažu spremnima na veće rizike tijekom bilo koje ukrajinske ofenzive.

S druge strane, ruska vojska je u teškom stanju. Ako nakon osvajanja Bahmuta odluče zaoriti dublje u Donjeck, morat će dodatno iscrpiti vlastite oskudne rezerve. Mogla bi na kraju početi povlačiti jedinice s drugih dijelova duge crte fronta, stvarajući praznine koje Ukrajina može iskoristiti, predlaže Gustav Gressel iz European Council on Foreign Relations. Ukrajinski saveznici pažljivo prate slabe tačke.

Dana 2. marta Mark Milley, vrhovni američki general, posjetio je stolne ratne vježbe koje je SAD održavala u bazi u Wiesbadenu u Njemačkoj, kako bi pomogao ukrajinskim oficirima da razmotre različite opcije za ofenzivu. Malo ko misli da Ukrajina može jednim potezom vratiti svoje prijeratne granice, a kamoli vratiti teritorij, uključujući Krim, koji je Rusija otela 2014. Ali ako Ukrajina može otrgnuti još jedan značajan dio okupirane teritorije, kao što je učinila prošle godine na sjeveroistoku oko Harkiva, i na jugu oko Hersona, to bi poništilo uvjerenje, koje je između ostalih izrazio general Milley, da je rat osuđen na pat poziciju, prenosi Klix.