Vijesti 28.01.2016.

Britanski MI6 hapsio Đinđićeve ubice

ČITANJE: 4 minute
mi6
Dobitnik Pulicerove nagrade, jedan od najuglednijih britanskih novinara i spoljnopolitički urednik “Gardijana” Džulijan Bordžer ovih dana je objavio knjigu “Kasapinov trag” (“The Butcher's Trail”), o potrazi za optuženima za ratne zločine na prostorima bivše Jugoslavije.

U knjizi iz koje beogradski Nedeljnik prenosi dijelove, a koju je, kako kaže, pisao godinama i pripremao još kao ratni izvještač sa Balkana devedesetih, Bordžer iznosi dosad nepoznate detalje o lovu na Ratka Mladića, Radovana Karadžića, Antu Gotovinu, ali i o radu američkih i britanskih špijuna u Beogradu, Banjaluci, Zagrebu, Sarajevu…

Izvori Nedeljnika iz vrha obavještajnih službi potvrdili su da su brojne Bordžerove informacije autentične, posebno dio koji se odnosi na prisluškivanje, praćenje i saradnju sa srpskim obavještajcima.

-Nakon 2001. i Miloševićevog pada, fokus lova MI6 prebacio se na Beograd. U saradnji sa ljudima iz Demokratske stranke iz okruženja Zorana Đinđića, mršavog i dobro obučenog mladog liberalnog lidera koji je pomogao rušenju Miloševića u oktobru 2000, britanski špijuni bili su vrlo efikasni u nalaženju nekih od osumnjičenih za ratne zločine, koji su prije toga uspijevali da izbjegnu SAS-ovce u Bosni- piše Bordžer.

-MI6 je imao i ulogu podrške u operaciji ‘Sablja’. Britanski špijuni pratili su mnoge na listi za hapšenje, znali su im kretanja bolje nego domaća policija, i otkrili su, nakon ubistva premijera, da imaju partnere u šokiranoj srpskoj vladi- tvrdi on.

Šef odjeljenja u Beogradu bio je Entoni Monkton, kojeg će jedan prijatelj opisati kao “klasičnog špijuna-džentlmena”. Vodio je kriket-klub u Beogradu i britanske obavještajne operacije u Srbiji i u Crnoj Gori. Sin Gilberta, vikonta od Brenčlija, bio je mlađi brat Kristofera, savjetnika Margaret Tačer koji će u starosti postati ekscentrični i glasni skeptik za klimatske promjene. Njihova sestra, Roza, bila je udata za Dominika Losona, urednika “Sandej telegrafa” i bliskog prijatelja princeze Dajane.

Monkton je postao ekspert za “crvene beretke” i zemunski klan, i za njihove veze unutar vlade i obavještajnog establišmenta. Ali njegova uloga u nalaženju osumnjičenih nakon Đinđićevog ubistva donijela mu je i neprijatelje, posebno u krugovima oko Koštunice.

Istraga je išla u samo srce državnih organa Srbije i prijetila da dodirne bezbjednjake oko Koštunice. Kada je Koštuničin savjetnik Rade Bulatović postao šef BIA, Monkton je ostao na marginama.

Bordžer piše i kako su Amerikanci uhvatili svog prvog osumnjičenog, Stevana Todorovića.

Amerikanci su osumnjičenog Todorovića pratili kada je prešao iz Bosne u Srbiju. Zahvaljujući svom poznanstvu sa Radovanom Karadžićem stigao je u Beograd, pravo u striptiz-bar “Lotus”, koji je držao Boško Radonjić.

-Radonjić je bio jedan od najpoznatijih kriminalaca sa prostora bivše Jugoslavije, emigrant-povratnik čija je životna priča oslikavala nasilnu prošlost Jugoslavije. Bila je to simbiotska veza. Karadžić je bio veliki kockar i često je, za vrijeme rata u Bosni, dolazio u Radonjićeve kockarnice u Beogradu i na Zlatiboru. Zauzvrat, Radonjić je finansirao SDS i pazio na Karadžićeve ljude- piše Bordžer.

Zato je bilo logično što se Todorović obratio upravo Radonjiću. Ovaj ga je poslao na Zlatibor, dao mu posao u svom kazinu “Boss” i smještaj u jednoj kolibi nadomak grada.

Amerikanci su poslali odred Delta Force da ga prati. Uzeli su rentakar i vozikali se po Zlatiboru. Pronaći će Todorovića veoma brzo: on je bio veoma krupan čovjek, sa brkovima koje ne možete da promašite. Pratili su njegov “golf” do vikendice i počeli da ga posmatraju. Ipak, Delta Force nije imao ingerencije da obavi bilo kakvo hapšenje na teritoriji Jugoslavije.

-Imali smo vrlo čudna pravila. Često smo prelazili granicu radi izviđanja, ali nam nisu dozvoljavali da hapsimo- reći će jedan od njih kasnije.

Umjesto toga, CIA je unajmila lokalce, nekoliko Srba koji su čitav rat proveli u Sarajevu. Dat im je veliki novac, ali i jasan zadatak. Nađite bjegunca, uhvatite ga i prebacite u Bosnu gdje ga “legalno” može uhapsiti SFOR.

Posao je obavljen 27. septembra 1998, bez mnogo problema. Tipovi su zakucali na vrata vikendice, Todorović je otvorio, oni su upali i pretukli ga. Vezanog su ga ubacili u gepek crvenog “mercedesa”, koji će baržom preći Drinu. Tamo ga je SFOR mogao “uhapsiti”.

Američki vojnici preuzeli su Todorovića i helikopterom ga prebacili u Tuzlu, u svoj garnizon. Istog dana bio je u Hagu.

(NN)