Čajničanin Mika Tanasković: Platu nisam primio 21 godinu, a srećan sam čovjek

Vazduh je mirisao na snijeg, vlažnu i neukrotivu zemlju, iako je sunce okupalo bregovitu visoravan. Pogled s tog mjesta, Gornjih Ponikvi, puca na visoka brda, velika, neobična i teška.

Nedaleko od ovog sela, koje se nalazi povrh Čajniča, je i tromeđa Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine, a okruženo šumom, uglavnom četinarima – jelom i omorom, borom i smrekom – nalazi se kuća Mike Tanaskovića.

Netaknuta priroda u kojoj živi zajedno sa svojom stokom, obrađujući zemlju, naučila je Miku kako da ukroti vrijeme i kako da bude jedno sa prirodom. Nikad mu nije dosadno, kaže, jer uvijek ima nešto da radi, a ako i pronađe nešto vremena u danu vješto biranim riječima slaže stihove i piše pjesme.

“…za pisanje Bog mi dao dar, nisam političar, ja sam romantičar. Volim selo, stoku i prirodu, zdrav sam, s izvora pijem vodu”, stihovi su kojima se opisuje ovaj zanimljivi čovjek.

Za ekipu “Nezavisnih” Miko je pripremio i prigodnu pjesmu, kojom nas je dočekao.

“Banjaluko, ti prelijepi grade, tebi hvala što Minju poslade,

U Ponikve, to najljepše selo, gdje još ptice pjevaju veselo,

Gdje još ima varenike vruće, tu starinske postoje kuće…”, izrecitovao je Miko na pragu svoje kuće.

Izlazeći iz nje uzvikivao je riječi:

“Mislio sam da malo sjednemo ispred kuće, na ovo sunce. Ja kuću ne volim i ko me ljeti zovne u kuću on mi je najveći dušman”, kroz šalu je pričao Miko, iznoseći na drveni sto ispred kuće domaći kajmak, pršut, slaninu i sir te njegov specijalitet sušenu jaretinu.

Iako sad živi sam jer mu je majka nedavno preminula, život ga je naučio da mora da brine o svemu… Tako na nadmorskoj visini od 1.270 metara uzgaja maline, pasulj, krompir, obrađuje zemlju, a izrađuje i drške za metle, držalice, vari, brusi i, kako kaže, nikad mu nije dosadno.

“Nikad bolje živio nisam nego sad, iako sam 20 godina živio u Srbiji i imam 15 godina radnog staža. Nikakvih dugova nemam, nisam ni sa kim u zavadi, neprijatelja nemam, nit me juri zakon”, priča Tanasković koji zaista odaje utisak ispunjene osobe.

“Zadnju platu sam primio 2000. godine, imam 15 ovaca, kravu i svinjac. Obrađujem zemlju i berem gljive, od toga živim i ništa mi ne fali, srećan sam čovjek. Meni je svaki gost drag, ko mene uvažava i ja ću njega. Sa svakim ću podijeliti krišku hljeba i napiti se vode”, iskren je bio Tanasković.

Iza njegove kuće nalazi se i 2.000 borića koje je posadio, jer, kako kaže, prirodi daje jer od nje i uzima.

“Moj telefon je najobičniji jer da imam telefon ne bih mogao pisati i ne bih mogao disati. Za mene su vam ljudi svi isti, samo se dijele na dobre i loše, jer onaj ko je normalan cijeni život, a ne neke druge stvari. Sve je prolazno – i pare i trčanje za problemima. Ja tako živim i ništa mi ne fali”, podijelio je svoju životnu mudrost Tanasković.

S obzirom na to da živi bez primanja i samo od onoga što proizvede, ističe da mu je sakupljanje gljiva glavni izvor zarade.

“Sada imam pun trap domaćeg krompira, koji nikad nije prskan. Nikad ništa nisam prskao. Imam 100 kila mrkve i pasulja, isto domaćeg. Puna mi je šupa i vune, ali nju više ne prodajem jer nju neće niko. U svom dvorištu imam i malu radionicu, tu pravim alatke od motike do metle. To je umjetnost. Brezove metle, to ja radim, djeljam drške sa sjekire, čekiće, lopate i sve alatke koje mogu da posluže za rad. A ponekad odem u šumu, sjednem na traktor, uzmem sjekiru, pustim muziku i pustim mozak na pašu”, u kratkim crtama prepričao je Tanasković svoj život u Ponikvama.

Oglas za ženidbu

Iako je, kaže, srećan i svega ima, fali mu žena, te je na tu temu napisao nekoliko oglasa, ali kroz smijeh govori da nijedna neće na selo.

… U štali je jedna krava, ne gica se samo kada spava,

Da ti kažem prije poljubaca, imam stado od 15 ovaca,

Ako nisi naučila musti, ovaj oglas slobodno propusti,

Ako si zainteresovana, sve te može naučiti mama,

Ako nisi ti fizički jaka, nemoj, jadna, otići za seljaka,

Ja sam čovjek od žene razveden i kod mene život nije meden,

Joj, oglasa, moje ženidbe, dobru tražim, a nikakve nigdje…”, izrecitovao je Miko prije nego što smo ga napustili kako bi se mogao vratiti svojim dnevnim obavezama.

(Nezavisne)