Čavić: U BiH uvijek postoji neko ko kerozinom gasi požar

– U BiH uvijek postoji neko ko kerozinom gasi požar i to je praksa u svim godinama od početka rata, od raspada Jugoslavije, rekla je Dragan Čavić, predsjednik NDP i v.d. direktora “Elektrokrajine”.

On je gostujući u emisiji “Oči u oči-objektivno”, koju realizuje portal Banjaluka.net i Elta TV rekao das je situacija u BiH izuzetno komplikovana, jer je riječ o zemlji koja je još uvijek u izgradnji, sa unutrašnjim turbulencijama i nedovršenim političkim procesima u kojima, u kontinuitetu, od završetka rata traje konflikt i izaziva turbulencije na dnevnom nivou.

Čavić je istakao da se NDP priprema za izbore, na koje izlazi u okviru aktuelne koalicije, ali da je skeptičan po pitanju održavanja opštih izbora ove godine.

Upitan da li ima političku ambiciju sa ove tačke gledišta da i u budućnosti opet bude kandidat za predsjednika Republike Srpske, Čavič je rekao:

„Nemam nikakvu ambiciju te vrste, jer ja mislim da to ne bi bilo prirodno. Ja sam bio predsjednik od 2008. do 2006. godine, na izborima 2006. godine sam bio poražen i poruka birača mi je tada jasna. I bez obzira na to što imam iskustvo, ja imam i godine i ne mislim da treba da budem kandidat za predsjednika”, rekao je Čavić.

Razloge za nametanje odluka i intervencije međunarodnog faktora u BiH, Čavić vidi u dugogodišnjem nepružanju aktivnog otpora, koji je, kako kaže otvorio prostor “kolonizatorima”, kako ih je nazvao, da sa pravom utiču na unutrašnja pitanja u BiH i konačan dogovor.

“Sila Boga ne moli. Nemojte da živimo u stilu epskog pjevanja ‘Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine’, jer nas vrijeme demantuje. Radovan Karadžić je sklonjen sa funkcije predsjednika Republike i onemogućena mu je kandidatura već na narednim izborima 1996. godine. Tada je vođen famozni razgovor njega i Holbruka gdje je dogovoreno da se ne pokreće postupak protiv njega, a on se neće kandidovati i kandidovana je Biljana Plavšić. Zbog čega je on to radio? Zbog međunarodnog pritiska. Tada je u rukama bila samo druga toljaga i zvala se Haški tribunal, a sada je neka druga, ali se svaki put se izmisli nova”, kazao je Čavić.

Čavić smatra da je srpski narod grešku načinio odmah na početku, nakon njegove smjene 1998. godine.

“Klasična srpska greška napravljena je odmah na početku, kada je mene smijenio Karslos Vesterndop. Tada je već trebalo nešto preduzeti i reći mi to ne prihvatamo. Svi su klepili ušima, mene je smijenilo, a nisu bili pretjerano nesretni ni ovi u kojoj sam stranci bio, jer mi je rasla popularnost u javnost. Tada sam se pojavio kao potpuno novo lice u političkom svijetu. Naravno, ovi na drugoj strani bili su još srećniji, jer im je eliminisana nova konkurencija, a svi oni bili su posebno nesrećni 1999. godine kada je Vesterndop zadnji dan svog mandata poništio svoju odluku i vratio mi mandat”, dodaje Čavić.

Naglašava da je tada bila potrebna drugačija reakcija Narodne skupštine i institucija Republike Srpske.

“Da je Narodna skupština Republike Srpske, odnosno  njene institucije bez obzira ko je fizički bio u njima rekli mi ovo ne prihvatamo, ovo je necivilizacijski ne bi se desilo da smijenjen bude i Poplašen, a onda je to krenulo kao na traci. Kako koji visoki predstavnik dođe, tako smijenjuje i  nameće zakone”, istakao je Čavić.

On je dalje ocijenio položaj srpskog naroda unutar ustavnog poretka BiH i napravio osvrt na godine u kojima su se dešavale promjene funkcionisanja državnim institucija, te pokušaj njihovog usaglašavanja sa Ustavom BiH, sadržanim u tzv. “Aprilskom paketu” 2006. godine.

“Mi imamo mehanizme zaštite vitalnog nacionalnog i entitetskog interesa, bez da dižemo galamu.  To je upisano u Ustavu. Imamo metode izbora koje garantuju našu zastupljenost. To su odlična rješenja koji jedino mi nismo imali motiva da mijenjamo, a svi drugi su imali. Problem je što Bošnjaci i dobrim dijelom Hrvati konstantno ponavljaju da ovakva organizacije BiH, gdje na 49 odsto teritorije BiH postoji Republika Srpska sa 100 odsto svojih upravljačkih prava na najbitnijim funkcijama zakonodavne, izvršne i sudske vlasti i sa jednom trećinom upravljačkih prava nad BiH, ponavljaju: ‘za nas je Dejtonski mirovni sporazum međunarodno stečena nepravda’. Na tome grade političku osnovu, ruše Dejton od početka do danas i jedni i drugi. Pošto to nije bilo moguće brutalno raditi, u kontinuitetu se dešavala erozija dejtonskih rješenja koja je vršena u saradnji sa onima koji su nezavodoljni ili samo sa Bošnjacima, ili samo sa Hrvatima, ili zajedno sa Hrvatima i Bošnjacima. Bilo je pokušaja da se promjene koje su se desile pokriju ustavnim rješenjima u famoznom Aprilskom paketu”, pojasnio je Čavić.

Ističe da su 2006. godine Aprilski paket promjena odbili Bošnjaci i Hrvati.

“I nikakav problem nakon toga nije postojao, a danas kada mi kažemo ‘vi niste htjeli da to usaglasimo Ustavom 2006. godine, vi Bošnjaci i Hrvati ste to odbili, jer vam je bilo malo, hoćete više, hoćete unitarnu državu’, a mi danas tražimo da se vratimo na ustavno stanje i mi rušimo ustavni poredak, a ustavni poredak je srušen davno”, ističe Čavić.

Čavić naglašava da u BiH još postoje ratne frustracije, te da su one vrlo često instrument u političkim rukama i da onaj ko pokuša da uspostavi razuman pristup i pokuša da ide političkom koncepcijom mira i traži sagovornike da se tenzije relaksiraju, da se prošlost poštuje, a sadašnjost i budućnost živi, doživi poraz na izborima.

“Ja sam to doživio na svojoj koži. Ljudi ovo može funkcionisati, hajde da riješavamo ono oko čega se možemo dogovoriti. Ono oko čega se ne možemo dogovoriti, ostavimo budućim generacijama. Doći će možda generacije koje će moći da se dogovore oko tih pitanja. Neka to bude u futuru, ali hajde da danas živimo i obezbijedimo bolje uslove”, kaže Čavić.

Kada je riječi o bošnjačkoj i u hrvatskoj politici, Čavić ističe da po pitanju BiH  oni isključivo vide Republiku BiH, koja je nastala 1992. godine.

“Samo da im je Republiku BiH. Neće biti te Republike, džaba sanjaju”, ističe Čavić.

O reorganizaciji “Elektroprivrede”, stanju u “Elektrokrajini”

Tokom emisije “Oči u oči-objektivno” Dragan Čavić dotakao se i stanja u “Elektrokrajini”, preduzeća na čijem je čelu od 2019. godine.

“Kada sam došao na čelo ‘Elektrokrajine’ sa saradnicima napravio sam dubinsku analizu u ekonomskom, pravnom i tehničkom sektoru. Pravo stanje u ‘Elektrokrajini’ je tada bilo jako loše, što nije rezultat rada jednog direktora, nego akumulacije raznih problema koji traju od završetka rata. Jedan od najvećih problema bio je dugogodišnje prikazivanje bilansa na nerealan način, mimo knjigovodstvenih standarda zbog čega je nezavisni revizor svaki put konstatovao da objektivno nije prikazan bilans uspjeha i da se prikazuje dobit, iako je ostvaren gubitak u firmi”, kazao je Čavić.

Čavić ističe da je 2018. godine gubitak u “Elektrokrajini” iznosio 86 miliona KM, a da je 2020. godine, prvi put nakon 15 godina revizorski izvještaj bio pozitivan.

Dodaje da je bilo mnogo problema, ogromna nenaplaćena realizacija, ali da je njegovim dolaskom na čelo zaustavljen negativan trend.

“U periodu od marta 2019. godine naplatili smo 63 miliona KM starih potraživanja. Od 2006. do 2018. godine akumuliran je dug koji je ‘Elektrokrajina’ zbog neizmirenja obaveza po isporučenoj električnoj energiji prema ‘Elektroprivredi’ akumulirala u kontinuiteti. Zatekao sam 156 miliona KM duga prema Elektroprivredi. Insistirao sam da tu praksu prekinemo, a 2019. godine ne samo da smo prekinuli zaduživanje, nego smo i smanjili taj dug za nekoliko desetina miliona. Uzrok smanjenje ovog duga je naplata potraživanja u ogromnom obimu”, dodaje Čavić.

Naglaša da, iako je reorganizacijom i izmjenom Zakona o električnoj energiji koji je stupio na snagu prošle godine, Elektrokrajina izgubila značajan dio prihoda, jer više ne vrši naplatu električne energije, nijedan radnik nije ostao na ulici.

Preduzeće se sada finansira od, kako je naveo, ‘mrežarine’.

“Mi smo dužni da obezbijedimo da struja neometano prolazi do korisnika, da izmjerimo koliko je struje potrošeno i da taj podatak dostavimo onome koji prodaje, on ispostavlja račun, a u tom računu je i naša mrežarina”, dodaje Čavić.

Naglašava da cijene električne energije u svijetu enormno rastu, ali da na sreću domaća proizvodnja zadovoljava našu potrošnju i da ima viškova, te da nismo pod uticajem cijena električne energije iz uvoza.

“Cijena za stanovništvo je državno regulisana sve do 2025. godine. To znači da niti mi, niti Vlada možemo promijeniti cijenu stanovništvu, nego samo Regulatorna agencija za energetiku na osnovu pokrenutog tarifnog zahtjeva od distributivnih preduzeća ili proizvođača električne energije”, naglašava Čavić.

Broj radnika se smanjio, ali prosječna plata raste

Čavić je zaključio da je broj radnika u “Elektrokrajini” smanjen, ali da je prosječna plata od njegovog dolaska na čelo povećana.

“Činjenica je da je ovdje bilo previše radnika, ja kada sam došao bilo je 1.908, a sada ih ima 1.307. Mi smo za 33 odsto smanjili broj radnika. Kada sam ja došao ‘Elektrokrajina’ je imala najmanje prosječne plate u sistemu ‘Elektroprivrede’, a prosječna plata u martu 2019. godine iznosila je 986 KM, dok je u oktobru 2021. godine 1.279 KM. Plate su u prosjeku povećane za 30 odsto”, zaključuje Čavić.

(Banjaluka.net)