Černobil 30 godina kasnije: Mrtav grad koji prerasta u džunglu
Danas se obiležava 30. godišnjica od nuklearne katastrofe u Černobilju, u kojoj je na licu mjesta život izgubilo tridesetak osoba, ali je ukupan broj žrtava posljedica radijacije i dalje nepoznat. To je dosad najteža nesreća koja je pogodila neku nuklearnu elektranu, kako po broju žrtava, tako i po visini troškova za otklanjanje njenih posljedica.
“Za stanovnike Černobilja, trodnevna evakuacija je prerasla u 30-godišnje izbjeglištvo”, konstatuje britanska agencija i prenosi sjećanja stanovnika radničkog naselja u kojem su živjeli zaposleni u nuklearnoj elektrani sa svojim porodicama.
“Tog 26. aprila 1986. niko nije mogao da kaže šta se to istopilo u reaktoru IV nuklearne elektrane. Sve se odvijalo uobičajenim tempom dok smo udisali smrtonosan vazduh”, sjeća se Zoja Perevozčenko.
Nekadašnja stanovnica Černobilja, Perevozčenkova je obišla svoj rodni grad. “Jedva sam našla moj stan, to je sada zapravo šuma, drveće raste kroz trotoare i temelje, a krošnje listaju kroz rasturene krovove… sve je uništeno”. Zoja se sjeća tragičnog dana po tome što se njen suprug nije vratio iz treće smjene. Zoja je pošla da ga traži: “Sećam se da mi je bilo vrućina i da me čudilo sto neki ljudi nose maske, dok su bosonoga djeca skakutala po baricama”.
Zoja je muža našla u lokalnoj bolnici sa teškim povredama na licu od smrtonosne doze zračenja, piše Rojters. Ona se, kao samohrana majka dvije djevojčice, preselila u Kijev. Perevozčenkova je danas, zajedno sa nekadašnjim komšijama, pokazivala novinarima Rojtersa fotografije njihovih života starije od 30. godina.
Elena Kuprijanova je imala 12 godina kada je bila evakuisana iz Pripjata, radničkog naselja u sada zabranjenoj zoni. “Bio je lijep gradić. Boli me duša…” rekla je Kuprijanova, čija porodica je sa još 50.000 stanovnika iseljena tek 27. aprila, uz komandu da spakuju “samo dokumenta i najneophodnije stvari za trodnevnu evakuaciju”, prenosi Rojters.
“Sjećam se vrućine, sjećam se da je mirisalo voće i da sam se pitala šta znači radijacija”, rekla je Kuprijanova. Rojters prenosi i svjedočenje 64-godišnje Valentine Lermakove, koja je nakon evakuacije, krijumčarskim mrežama uspjela da vrati neke stvari iz starog stana.
“Plaćali smo krijumčare da provale u naše zaključane stanove, kako bi nam vratili dragocjenosti, fotografije” sjeća se ona.
Lemarkova, čiji suprug je preminuo od posljedica radijacije, kaže da, iako je “razara bol, samo u Černobilju se osjeća kao kod kuće”, prenosi Rojters. Ovaj dio Ukrajine, veličine Luksemburga, i danas je “zabranjena zona”.
Evropska komisija daje 20 miliona evra za saniranje posledica
Evropska komisija je, povodom tri decenije od nuklearne katastrofe u Černobilju, najavila dodatnih 20 miliona evra pomoći za saniranje posljedica te katastrofe. “Evropska unija predvodi u međunarodnim naporima za uklanjanje posljedica černobiljske nuklearne katostrofe, dekomisiju nuklearne elektrane kako bi to mjesto ekološki bilo sigurno. Najavljena sredstva će pomoći da se ti projekti uspješno završe”, izjavio je komesar za međunarodnu saradnju i razvoj Neven Mimica. Novih 20 miliona evra je dio pomoći od 45 miliona koji se očekuju od G7 i EK, prenela je Hina. Tim novcem se finansira izgradnja skladišta za potrošeno nuklearno gorivo. Za saniranje nuklearke EK je dosad dala oko 730 miliona evra.
Radnička naselja postala su “gradovi duhova”, stanovnika nema, mada se vegetacija obnovila. Stepen radijacije je i dalje iznad granica normale, čak 35 puta veći od radijacije dozvoljene u SAD. Turistički obilazak ovog područja dozvoljen je isključivo uz dozvolu ukrajinskih vlasti.
(Kurir)
