Vijesti 16.12.2016.

Četiri decenije pod vodom i u akcijama spasavanja

ČITANJE: 2 minute

Vjekoslav Potočnik i Mirsad Ramić bili su pioniri ronjenja na ovim prostorima i zaronima u Vrbanju i Vrbas sa improvizovanom opremom prije 40 godina udarili su temelje Ronilačkog kluba “Buk”.

Danas bez momaka iz “Buka” spremnih da se spuste na najveće dubine rijeka, jezera, ponora i mora gotovo da nema akcija spasavanja ljudskih života, potraga za nestalim licima i predmetima, čišćenja rijeka od eksplozivnih sredstava, obuke spasilaca i ronilaca.

– Ponosni smo na naše četiri decenije postojanja i rada jer su iza nas zaista impresivna ostvarenja. Začetnici kluba Potočnik i Ramić služili su JNA u ratnoj mornarici i tu završili ronilački kurs. Ljubav prema vodenim dubinama počeli su 1976. godine da prenose na druge i tako je nastao “Buk” – počinje priču predsjednik kluba Borislav Trninić.

Ističe da bi za retrospektivu svega što su ronioci napravili bilo potrebno mnogo vremena i prostora pa se zato osvrnuo na dijelove klupske istorije koji imaju posebno mjesto u njihovim analima.

– Prve klupske prostorije bile su u Novoseliji uz obale Vrbasa. Od grada smo na desetogodišnjicu postojanja, 1986. dobili sadašnje prostorije u Srpskim toplicama, a 2009. godine ove prostorije su potpuno renovirane, pa danas imamo odlične uslove za djelovanje – rekao je Trninić.

Ističe da su ronioci za 40 godina bili akteri brojnih akcija, ali jedna od najznačajnijih koju sadašnje generacije članova “Buka” pamte odvijala se tokom poplave iz 2014. godine.

– Odmah smo reagovali i stavili se u službu spasavanja ljudi i materijalnih dobara. Naši članovi su zaista pokazali srčanost i hrabrost. Nije bilo umora, a danima su spasavali i evakuisali ljude iz poplavljenih područja. U tim akcijama smo godinama – ističe Trninić.

Naglasio je i da je upravo zbog takvih situacija posebna pažnja posvećena obuci ronilaca, a za 40 godina obučeno je više od 2.000 ronilaca.

– Godišnje imamo od 800 do 1.000 sati zarona i nikad nismo imali nijednog povrijeđenog ni stradalog ronioca. Uglavnom ronimo u hladnoj i zamućenoj vodi pa nam je i vidljivost otežana, a oslanjamo se uglavnom na dodir. Uvijek smo oprezni jer jake vodene struje znaju da naprave problem. Najveća boljka ronilaca je žutica, koja vreba iz prljavih i zagađenih voda – naglasio je Trninić.

Pored obuke ronilaca, posebno su ponosni na činjenicu da je “Buk” prvi klub u BiH koji se bavi obukom spasilaca.

– Obučavamo spasioce na otvorenim vodama, po priznatom ILS standardu međunarodne asocijacije koja se nalazi u Americi. Tako se spasioci sa našom diplomom mogu zaposliti svuda u svijetu. Odskoro smo počeli i sa obukom spasilaca na brzim vodama i u poplavama u saradnji sa Gorskom službom iz Hrvatske – rekao je na kraju Trninić.

(Glas Srpske)