“Čudna pravila odgajanja djece u Njemačkoj me ostavila bez riječi, ali rastu u sposobne ljude”

Principi odgajanja i vaspitavanja djece razlikuju se od zemlje do zemlje, a te različitosti posebno se vide ako kao stranac gajite dijete negdje tamo u svijetu. Za Nijemce važi nepisano pravilo da su organizovani i pomalo kruti, ali i da djecu odgajaju prilično nesvakidašnje strancima.

Među onima koji su sve to iskusili je i Amerikanka Sara Zaske, mama i autorka knjige o odgajanju djece u Njemačkoj, koja je neko vrijeme živjela tamo.

Svoja iskustva ona je ispričala za magazin Time, prenosi zadovoljna.rs.

“Kada sam prvi put otišla na igralište u Berlinu, nisam mogla da vjerujem šta vidim – svi roditelji bili su zajedno, pili kafu, ne obraćajući pažnju na svoju djecu koja su visila na nekoj spravi šest metara iznad gomile pijeska. Gdje su bile meke podloge? Obavještenja o odgovornosti?”, zapitala se iznenađena Sara.

Suprotno stereotipima, većina njemačkih roditelja koje je upoznala nisu strogi, kaže. Oni pridaju veliku važnost nezavisnosti i odgovornosti djece.

“Ti roditelji u parku nisu ignorisali svoju djecu; vjerovali su im”, kaže ona i izdvaja nekoliko iznenađujućih stvari koje rade roditelji u Berlinu.

Ne forsiraju čitanje

“U berlinskim vrtićima imaju poseban stav prema učenju i čitanju kod djece. Zapravo, nastavnici i drugi roditelji su me obeshrabrili da učim djecu da čitaju. Rečeno mi je da je to nešto posebno što djeca uče zajedno kada krenu u osnovnu školu. Obdanište je vrijeme za igru i društveno učenje. Ali čak i u prvom razredu, učenje se ne forsira. Naša osnovna škola pruža poludnevnu nastavu sa čak dva odmora na otvorenom. Međutim, nemojte misliti da ovaj opušten pristup znači loše obrazovanje: prema procjeni Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj iz 2012. godine, njemački 15-godišnjaci rade znatno iznad međunarodnog prosjeka kada su u pitanju čitanje, matematika i nauke, dok njihovi američki vršnjaci pod pritiskom zaostaju”, napominje Sara.

Ohrabruju djecu da se igraju vatrom

Ona priča i kako je njena kćerka jednog dana sva uzbuđena došla s porukom iz škole – plan je bio da rade projekat s plamenom.

“Da li bih joj dozvolila da zapali svijeće i da eksperimentiše sa šibicama? Zajedno smo palile svijeće i njima palile stvari, bezbjedno. Bilo je odlično. Ipak, ona je bila jedino dijete kom roditelj nije dozvolio da u novogodišnjoj noći ispaljuje vatromet.”

Puštaju djecu da skoro svuda idu sama

Većina osnovaca u Njemačkoj ide bez roditelja do škole i po svom komšiluku, kaže Sara. Neki čak idu sami metroom.

“Njemački roditelji su, naravno, zabrinuti za bezbJednost, ali se obično fokusiraju na saobraćaj, a ne na neku drugu vrstu opasnosti, poput otmica, jer njih, srećom, što se tiče stranaca, nema mnogo. A šetkanje naokolo bez roditeljskog nadzora, ili takozvana nezavisna mobilnost, dobra je za djecu”, navodi ona riječi stručnjaka.

Prave žurku pred polazak u školu

Sari je jedan od prijatelja iz Berlina rekao da je među tri najveća životna događaja tamo polazak u prvi razred.

“Tada se u Berlinu prave ogromne proslave u školi – subotom, a na poklon se dobija džinovski kup veličine djeteta ispunjen svime, od olovaka preko satova do slatkiša. Zatim slijedi još jedna zabava s porodicom i prijateljima. Tome se djeca raduju godinama. To signalizira veliku životnu promjenu i, nadamo se, podstiče entuzijazam za učenje.”

Izvode djecu napolje svaki dan

Nijemci se vode onom čuvenom izrekom – ne postoji loše vrijeme, samo neprikladna odjeća.

“U školama se stalno ističe koliko je važno provoditi vrijeme napolju, pa otuda i takozvana bašta u vrtiću. To je takođe očigledno na brojnim igralištima u Berlinu. Bez obzira na to koliko je hladno i sivo, a u Berlinu je prilično hladno, roditelji i dalje okupljaju svoju djecu i vode ih u park ili ih same šalju”, kaže Sara.

Na kraju, Sara ističe da joj je trebalo dugo da svoju osmogodišnju kćerku pusti da sama šeta njihovim krajem jer je vrlo prometan.

“Ali napravila sam jedan mali korak. Pustila sam je da sama ode u pekaru, tik do nas. Prvi put kada je to uradila, vratila se sva ozarena, ponosno mi pružajući kiflice koje je sama kupila. Shvatila sam da nema potrebe da joj kažem da je njena majka bila na balkonu i posmatrala je sve vrijeme.”