Vijesti 14.11.2022.

Da li bi građani BiH bili bezbjedniji nakon ulaska BiH u NATO savez?

ČITANJE: 7 minuta

Gdje danas BiH na putu NATO integracija i da li bi građanima članstvom u Savezu bio osigran mir i stabilnost na dugoročnom planu? Da li bi građani bili bezbjedniji nakon ulaska BiH u NATO savez?

Na ova, ali i brojna druga pitanja u vezi s NATO putem BiH u Banjaluci odgovore su ponudili gosti prve emisije, druge sezone “BiH nije u NATO, ali NATO je u BiH”, koju realizuje portal Banjaluka.net u saradnji s Ambasadom SAD u BiH.

S voditeljem Vedranom Škorom o ovoj temi razgovarali su prof. dr Slobodan Župljanin, dekan Fakulteta za bezbjednost i zaštitu NUBL, prof. dr Sandi Dizdarević, profesor sigurnosti na Univerzitetu modernih znanosti CKM Mostar i Marijan Knezović, analitičar međunarodnih odnosa i društveni ativista.

Na početku prof. dr Župljanin osvrnuo se na naziv emisije, te poručio da je posmatrajući aktuelni trenutak sigurno da BiH nije u NATO-u iz razloga što u BiH ne postoji konsenzus i saglasnost po tom pitanju, ali isto tako da je sigurno i da su razgovori o tome bili i da će ih biti.

“Ne postoje uslovi da svi relevantni subjekti u BiH, dva entiteta i tri konstitutivna naroda, postignu saglasnost, te da se na osnovu toga donese odluka u tom pravcu. Srpski narod u BiH, i ja lično kao pripadnik tog naroda, smatra da ne treba nastaviti NATO integracije, ali treba nastaviti razgovore o saradnji s NATO. Ono što je NATO radio do sada u svijetu nije dokaz da može biti mirovna garancija. Smatramo da je potrebno riješiti prethodno mnoga pitanja, kako bismo mogli da razgovaramo o integracijama. O saradnji nema spora”, istakao je Župljanin.

Da članstvo u NATO nudi mnogo više mogućnosti od povratka u prošlosti i retrogradnih priča da li je i šta NATO uradio u BiH, mišljenja je prof. dr Sandi Dizdarević.

“Ulazak u NATO nam omogućava mir i stabilnost. Mišljenja sam da BiH jeste na putu ka NATO-u. Nije članica NATO-a i neće to postati dok ne bude postignut konsenzus sva tri naroda, kada je u pitanju integracija i ulazak u NATO, ali naravno da je BiH na putu NATO-a, potpisali smo i nekoliko sporazuma. Sa mog stajališta je veoma bitno da je BiH na tom putu, a u narednom periodu ćemo vidjeti hoće li biti i članica NATO-a”, smatra Dizdarević.

Da je dobro imati dijalog i podsticati ga, ali pod svaku cijenu i bilo kakav dijalog, mišljenja je i Marijan Knetović. Ističe da je za hrvatski narod u BiH jeste prirodno da zagovara put BiH prema evroatlantskim integracijama, bilo to EU ili NATO savez.

“Mislim da bi BiH bilo bolje i da bi bila sigurnija da je članica NATO saveza, ali isto tako ne mogu biti nečovjek i ne shvatiti gotovo 35 odsto stanovnika ove zemlje koji imaju realnu traumu. Što god neko o toj traumi mislio, ako neko to ne može shvatiti, mislim da ta osoba nije ozbiljna. Iz tog razloga objektivno je reći da je u dugoročnom roku pitanje hoće li NATO uopšte željeti BiH, čak i ako BiH bude željela biti članica Saveza”, dodaje Knezović.

Knezović smatra da bi se većina građana složila sa tim da je za svaku zemlju puno manja vjerovatnoća da će je druga zemlja napasti ukoliko je druga zemlja članica NATO saveza.

“BiH u ovom trenutku ne može odbraniti samu sebe, s obzirom na okruženje u kojem se BiH nalazi vrlo je vjerovatno da će BiH u budućnosti u svom okruženju imati neprijateljske zemlje. BiH je u ovom trenutku vojno inferiornija čak i Crnoj Gori, definitivno inferiornija Srbiji, a pogotovo inferiornija Hrvatskoj. U takvom kontekstu je dosta neozbiljno akumulirati ideju u društvu kako BiH ne bi trebalo da bude članica NATO, jer smo mi već dovoljno sigurni”, naglasio je Knezović.

Tu konstataciju Župljanin je prokomentarisao, rekavši da je NATO do sada predstavljao demontraciju sile i moći, te da zbog toga BiH mi može da prihvati svaku vrstu dijaloga i razgovora.

“Nikada do sada nisam čuo niti jedan ozbiljan argument za to da bi građani BiH bili sigurniji da je BiH članica NATO. Svo ovo poslijeratno vrijeme koje mi proživljavamo uz prisustvo različitih međunarodnih snaga, uz djelovanje i političko i vojno i bilo koje drugo, je nas dovelo do toga što mi danas imamo, a to je nestabilna i nesigurna država. Bez obzira na to, u BiH nema potencijala za rat i sukob. Drugo, od koga ćemo mi to da se branimo, ko će to nas napasti?”, upitao je Župljanin.

Da ne postoji rizik od potencijalnog napada ne smatra i prof. dr Dizdarević.

“BiH je takvo geopolitičko tlo u kojem postoje različiti interesi da je nemoguće ne promišljati o budućnosti BiH, a ne promatrati regionalna kretanja polazeći od Kosova, Hrvatske, pa i cijele EU”, dodaje Dizdarević.

Na komentar prof. dr Župljanina da takve prijetnje generiše upravo NATO, prof. dr Dizdarević je kazao da na prostoru BiH mnogo više generiše prijetnje ruski uticaj.

“Postoji rusku uticaj, kao što postoje i američki i francuski uticaji, Saudijske Arabije, uticaj islamskih zemalja. Upravo je to prijetnja. Nikada rusku uticaj neće djelovati direktno, neće ni američki, nego će djelovati preko određenih posrednika. Ja govorim o tim prijatnjama, u tim balansima, pokušajima da se uvede nadmoć u odnosu na NATO i one zemlje koje žele ili su članice NATO”, dodaje Dizdarević.

Sa tvrdnjom da su faktori međunarodne zajednice nesumjivo izašli i nastavljaju izlaziti iz dejtonskih okvira složio se i Marijan Knezović.

“To je nešto što permanentno narušava BiH i apsolutno sam protiv takvog uticaja, ukoliko ih mi sami, odnosno konsenzusom ne prizivamo. Ne želi NATO da BiH ojača odbrambene ili ofanzivne kapacitete NATO-a. To bi bio jedan vid političke odluke, gdje se pokušavaju sanirati određene štete i prevenirati određeni rizici”, kazao je Knezović.

Primjer Finske i Švedske

Knezović je dodao da je Hrvatska imala pravo i obavezu da kaže da Finska i Švedska neće biti čanice NATO-a dok se ne poduzmu konkretni koraci zaštite pola miliona Hrvata u BiH.

“Pitanje je kada će Hrvatska ponovo imati priliku da povuče svoj diplomatski kapital da zaštiti Hrvate u BiH. Osobno mi se ne sviđa ovo što trenutno radi Erdoan, po istom pitanju, ali smatram da iz pozicije turskog predsjednika i ljudi u Turskoj to politički legitimno. Svaka država treba da koristi svaki savez, kako bi postigla sve najbolje za sebe i to je posao političara u svakoj državi”, zaključuje Knezović.

Prof. dr Župljanin smatra da ni Švedska, ni Finska neće biti ni bezbjednije, niti sigurnije jer dolaze pred vrata nekome ko ima ili nema oružje.

“Ne možemo to da radimo, narode moramo pustiti da odlučuju o svojoj sudbini. Vjerujem da BiH ima budućnost i da je moguća, ali samo ako odlučivanje predominantno prepustimo njenim narodima. Nama ovdje dolaze Englezi i ubjeđuju nas kako su evroatlantske integracije naš prioritet, a oni izašli iz EU, to je cinizam. Pustite nas da razgovaramo, bolje da razgovaramo pet, 10, 20 godina godina, nego dan da ratujemo. NATO je svugdje oko BiH i da postoji iskrena namjera da se ovdje sačuva mir sa svih tih pozicija i destinacija je to moguće. Naprotiv, ovdje se nastoji etablirati jedna struktura koja u svakom trenutku može da kontoliše bezbjednosnu situaciju, da izaziva sukobe kad to treba i navodno miri kada to ne treba”, zaključuje Župljanin.

Prof. dr Sandi Dizdarević zaključio je da smatra da politike primarno ne bi trebalo da donose odluke hoćemo li biti u NATO.

“Mislim da bi prije svega sigurnosni stručnjaci, analitičari, ekonomski stručnjaci trebalo da svojim politikama da ponude argumente za i protiv i upravo na takav način ćemo doći do objektivnijih odluka”, zaključuje Dizdarević.

“BiH nije sama sposobna se braniti ukoliko je napadne lokalna banda, a kamoli neka država i iz toga razloga mislim da je dobra da BiH pledira da postane članica NATO”, zaključuje Knezović.