Da li je došlo vrijeme da i Lukašenko konačno ode u penziju?

Nakon 26 godina vladavine čvrstom rukom, čini se da je došlo vrijeme da i Aleksandar Lukašenko konačno ode u penziju.

Više od četvrt vijeka on je zavodio diktaturu u Belorusiji, žestoko se obračunavajući sa neistomišljenicima, gušeći kritiku, hapseći aktiviste, sprovodeći smrtne kazne… Nakon njegovog negiranja opasnosti od korona virusa i još ko zna kojih po redu sumnjivih izbora (na kraju krajeva upravo on i određuje ko će biti na čelu izborne komisije) izgleda da je narod riješio da mu stavi do znanja da ovako dalje neće moći.

Mnogo je pokazatelja da bi Belorusija mogla uskoro da, prvi put od nezavisnosti, dobije novog lidera, piše Blic.

Štrajkovi

Dok se odvijaju sve masovniji protesti u Minsku i drugim gradovima, Lukašenko nastavlja da insistira na tome da iza njih stoje strane sile. Međutim, velika opasnost po njegovu vlast sada predstavlja činjenica da se demonstrantima pridružuju i radnici iz državnih firmi. Počeli su štrajkovi širom zemlje koji, ako potraju, mogu da naškode ionako lošoj ekonomiji. Građevinari, radnici fabrika, naftne industrije sve više pokazuju neposlušnost i pridružuju se protestima. U ponedjeljak su se protestima pridružili i pojedini radnici državnih medija, kao i rudari.

Kada je Lukašenko došao u posjetu fabrike traktorskih guma, dočekali su ga nezapamćeno nezadovoljstvo i bunt. Radnici su mu vikali “odlazi” i pokazali da ga se ne plaše.

Lukašenko nema mnogo opcija za odgovor radnicima. Kako da kazni one od čijeg rada i stručnog znanja zavisi država?

That moment when #Lukashenko speech to factory workers ended in crowd shouting: “Leave!”#Belarus #Belarusprotests #Tichanowskaja #belarusinaction pic.twitter.com/lUGloOrBhI

— Belarus in action (@positivehater1) August 17, 2020

– Štrajkovi širom zemlje plaše vlasti. Oni znaju da ove momke ne mogu da ubiju ili strpaju u zatvor kao mlade demonstrante. Najveći državni velikani, poput Hrodna-Azota ili BelAZ-a, podržavaju proteste. Kada hiljade ovih momaka prestanu da rade, ekonomija bi mogla da propadne – kaže Franak Viačorka, beloruski novinar za sajt “Emerging Europe”.

“Siloviki odbijaju poslušnost”

Šta bi dalje moglo da se dogodi može znatno da zavisi od toga što rade takozvani “siloviki” – policija, vojska i druge snage bezbjednosti.

Neki su već dali ostavke, pa su na nekoliko objavljenih video zapisa na društvenim medijima pokazali kako uništavaju svoje uniforme.

Prema riječima policajca Ivana Kolosa, već je oko 1.000 policajaca podržalo proteste. On je zbog podrške demonstrantima ostao bez posla i medalja.

Policeman Ivan Kolos in fresh call for colleagues to join #belarus protests. Says after previous video “frightened bosses” sacked him, stripped of badges and stripes.
“1000s of us have switched already. It’s not too late to be true to your conscience, parents wives + children.” pic.twitter.com/jV9MeJDE03

— Oliver Carroll (@olliecarroll) August 17, 2020

Neki policajci su usred demonstracija skinuli šlemove, podstakavši aplauze demonstranata, kako pokazuju snimci na društvenim mrežama.

#Belarus The policeman took off his helmet and refused to participate in dispersing the people. Hero! Well done pic.twitter.com/Wet4gwJAu7

— Sergey (@zaitsev_mix) August 10, 2020

Policija ima i sve manje izgovora za surovo obračunavanje sa demonstrantima, jer oni mahom mirno protestuju, formiraju ljudske lance, drže cvijeće i balone.

“Siloviki”, odnosno bezbjednosne snage su do sada bile čvrsto uz svog predsjednika. Mnogi među njihovim šefovima su bivši pripadnici KGB, pa se žestoko obračunavaju sa onima koje satraju prijetnjom po vlast.

Neslaganje sa Lukašenkovom politikom počeli su da pokazuju i njegovi saradnici.

Bjeloruski ambasador u Slovačkoj Igor Leščenja podnio je ostavku i u intervjuu rekao da je to bio “logičan potez” nakon što je putem video snimka pružio podršku protestima.

#Belarusian envoy in Slovakia Ihar Lyashchenia, who was the first diplomat to openly support protesters, has handed hid resignation https://t.co/vW9l1hiH21 #Belarus #BelarusProtest #BelarusSolidarity pic.twitter.com/rPPOpGxQIe

— Belsat in English (@Belsat_Eng) August 18, 2020

Prethodno je Artjom Proskalovič, zamjenik šefa Odjeljenja za zakonodavstvo u vojnim sferama Glavnog državnog pravnog odjeljenja, podnio ostavku. Iako postoje desetine izvještaja o policajcima i vojnicima koji su podnijeli ostavke na protestima, on je prvi član predsjedničkog osoblja i dio političke elite koji je napustio svoj posao zbog falsifikovanja izbornih rezultata i napada na demonstante.

“I no longer consider it possible to be a lawyer in the civil service,” wrote Artyom Proskalovich, Deputy Head of the Department of Legislation in Law Enforcement and Military Spheres.#ЛукашенкоУходи #LukashenkoGoAway #Belarus pic.twitter.com/BGbbl06TG3

— ㇜'hommᥱ ヅ (@_lhomme_) August 13, 2020

Vjačeslav Kazačenok, zvaničnik iz ministarstva spoljnih poslova, odlučio je da podrži proteste.

– Plašim se. Za našu budućnost, živote ljudi, naše živote … Bjelorusija 21. vijeka. Noćna mora iz koje želite da se probudite – rekao je on.

Teško je odrediti veličinu bjeloruskog bezbjednosnog aparata. Nedavni članak na nezavisnom bjeloruskom sajtu Tut.bi dao je kao minimalnu procjenu 120.000 aktivnog osoblja, uključujući 45.000 vojnog osoblja, 39.000 policajaca, 12.000 graničara i 11.000 “unutrašnjih snaga”.

Maksimalna procjena je bila više nego dvostruko veća. Ipak aparat nije homogen. Dijelovi aparata tao što su tajne službe, KGB ili zloglasna vojna policija Omon, smatraju se vrlo lojalnim.

Za sada, ipak, državni vrh i bezbjednosni aparat stoje uz Lukašenka. Njihove odluke biće najvažnije u određivanju njegove sudbine.

“Ovo je njegov kraj”

Kako pritisak na Lukašenka raste, mnogi analitičari predviđaju da će on preduzeti još represivnije mjere kako bi održao svoj stisak vlasti.

Sevijarin Kvijatkouski, bjeloruski analitičar, rekao je da niko nije mogao da predvidi ovakve proteste.

– Niko, a najmanje vlast, nije mogao da predvidi da će se ovo desiti. Morate shvatiti da narod neće popustiti. To je to, ovo je kraj. Vi sada gledate kraj Lukašenkovog režima – predviđa Kvijatkouski.

Međutim, on se plaši da bi Lukašenko iz očajanja mogao da učini neke grozne stvari, poput pogubljenja.

Arsen Sivitski, direktor Centra za strateške i spoljne politike sa sjedištem u Minsku, kaže da se Lukašenkov položaj smanjuje kako protesti rastu, posebno sa rastućim brojem radnika koji se pridružuju štrajkačkim akcijama.

– Dnevni red protesta se već znatno transformisao. Prije nekoliko dana glavna motivacija protesta bila je nepravda i krvava brutalnost bezbjednosnog aparata. Sada imaju jasne političke ciljeve: zahtjev za Lukašenkovom ostavkom i novim predsjedničkim izborima – rekao je on za “Radio Slobodna Evropa”.

Sam Lukašenko svjestan da je poražen?

Iako nastavlja da tvrdi da ga neće srušti protesti, Lukašenko i sam svojim ponašanjem pokazuje da se plaši.

On je tako, u ponedjeljak radnicima koji su mu zviždali prijetio i rekao da će novih izbora biti samo preko njega mrtvog.

– Pričate o nefer izborima i tražite fer izbore. E pa ja imam pitanje za vas. Imali smo izbore i ukoliko me ne ubijete neće biti drugih – rekao je Lukašenko.

Međutim, poslije je “promijenio ploču”.

– Moramo da usvojimo novi ustav. On mora biti usvojen na referendumu, zato što smo i prethodni ustav usvojili na referendumu i, prema novom ustavu, ako želite, održite izbore – i parlamentarne i predsjedničke i lokalne – rekao je on.

Ta posljednja izjava označava veliku promenu. Do sada Lukašenko nije spominjao nikakvu mogućnost za nove izbore. Izgleda da bjeloruski “teškaš” počinje da pokazuje da nije toliko jak kakvim se predstavlja.

Očajnički je u pomoć pozvao ruskog lidera Vladimira Putina sa kojim ima komplikovane odnose. Međutim, Putin bi lako mogao da ga ostavi na cjedilu, ako procjeni da mu se ne isplati da dodatno sebi komplikuje život.

Lukašenko ostaje sa sve manje prijatelja i manje opcija za preživljavanje ove krize.