Da li se suprotnosti stvarno privlače?

Kada se obična devojka Kejt Midlton prije četiri godine udala za princa Vilijama, žene širom svijeta dobile su potvrdu da se bajke ostvaruju.

Ali, Kejt i Vilijam koji potiču iz dva različita svijeta – građanskog i plemićkog – dokazali su još nešto, da se suprotnosti privlače. Opet, mnogi tvrde da ljubav može da opstane samo ako su partneri slični. Veze u kojima partneri imaju različito porijeklo, obrazovanje, navike, vaspitanje, interesovanja naizgled ne obećavaju uspjeh.

Šta je onda tačno? Da se suprotnosti privlače ili da se sličan sličnom raduje? I jedno i drugo, smatra sagovornica “Života plus”, psiholog Željka Kurjački objašnjavajući da nas ne privlače isti partneri u svim životnim dobima.

– Kada smo jako mladi, skloniji smo zaljubljivanju i idealizovanju partnera koje slabo poznajemo. Tada nas često privlače oni koji imaju nešto što je nama uskraćeno. Ako smo tihi, sramežljivi, usamljeni, privući će nas neko ko je samopouzdan, društven i glasan, dakle, osoba za koju vjerujemo da će nam dati ono što nam nedostaje, neko koga vidimo kao spasioca – primjećuje psiholog.

I u kasnijim godinama, ipak, nije rijetkost da nas privuče neko potpuno različit od nas. Kako, inače, objasniti draž stranaca koji nas privlače upravo zato što dolaze iz druge kulture. Ali, naša sagovornica primećuje da ono što nas privuče nekom nije uvijek ono što kasnije održava vezu.

– Naravno da će nas prije privući nešto što nam je zanimljivo, a zanimljivo je ono što je drugačije od stvari na koje smo navikli. Nema mnogo mističnog u zanimanju kojim se i sami bavimo. Ali, početno uzbuđenje novim i različitim brzo splasne jer ništa ne može da bude vječno novo i mistično – podsjeća Željka.

Utisak je da se suprotnosti privlače, a sličnosti održavaju vezu. Ali, ne bilo kakve. Istraživanje Nejtana Hadsona i Krisa Frelija pokazalo je da na zadovoljstvo vezom nisu uticale sličnosti kao što su otvorenost i ekstrovertnost, ali jesu emotivna stabilnost i spremnost na kompromis. Takođe, zadovoljniji vezom su partneri koji misle da su slični, bez obzira na objektivno postojanje razlika. A naša sagovornica podsjeća da nije svejedno o kakvim se razlikama radi:

– Jedno je kad se razlikujemo po navikama, hobijima, interesovanjima, a drugo je kad postoje velike suprotnosti po pitanju važnih životnih uverenja, religije, porekla, materijalnog stanja i stava prema novcu. Prve razlike mogu da budu uzbudljive i u dugoj vezi jer unose živost i energiju, mogu podstaći partnere da u vezi ostave prostor za sebe. Ali, druge najčešće predstavljaju ozbiljan problem. To što on voli fudbal, a ona flamenko može da unese energiju u vezu, ali kad su u pitanju životne vrijednosti, mnogo je bolje ako se partneri slažu.

Ne treba, ipak, odmah odustati od partnera sa kojim se po svim bitnim pitanjima ne slažemo. I ovdje je ključna reč – kompromis i saznanje da će se razlike vjerovatno vremenom ublažiti. Potvrđuju to i studije koje pokazuju da parovi koji su decenijama zajedno počinju čak i fizički da liče, jedni na druge. Objašnjenje za ovu pojavu je zajedničko iskustvo koje je ostavilo sličan trag na njihovim licima, ali i uzajamno oponašanje, što nesvjesno radimo.

– Na početku veze, razlike su oštre, pa su i svađe učestalije. Vremenom, oštrice otupe, prilagođavamo se i mjenjamo, čak i bez svesne odluke da se promenimo. Sazrijevamo zajedno, postajemo tolerantniji. Doživeli smo mnogo zajedničkih iskustava i razvili slične poglede na život, pa postajemo u mnogo čemu slični jedno drugom – kaže Željka.

Ali, mnoštvo razlika po važnim pitanjima ne obećava srećan kraj. Pogotovo kada je riječ o suprotstavljenim željama. Tada je potrebno dobro razmisliti da li vrijedi ostati u vezi.

– Ako jedan partner želi mnogo djece, a drugi uopšte ne planira potomstvo, ne postoji rješenje gde će oboje biti srećni. A zamislite vezu u kojoj postoji nekoliko problema te jačine. Mogu da opstanu i takve veze, ali je pitanje cijene koju njih dvoje tada plaćaju. Da li je vredno boriti se za vezu u kojoj mnoge moje iskrene i važne želje ne mogu da ostvarim? Opstanak veze ne znači automatski i sreću ljudi koji su u vezi – zaključuje psiholog.

KARAKTER NE MORA DA BUDE ISTI

Postoje parovi koji na prvi pogled dolaze iz dva različita svijeta, ali se lijepo slažu. Prije nego što njih shvatimo kao dokaz teze da se suprotnosti privlače, treba ih pogledati malo bolje.

– Svi znamo parove koji se dosta razlikuju, a djeluju kao da sasvim lijepo funkcionišu. Često nije u pitanju suprotnost, već komplementarnost. Oni se lijepo nadopunjuju. Na primjer, jedan partner je samotnjak, ali mu je ponekad potrebno društvo. Budući da zbog svoje prirode nije vješt u komunikaciji i nema koga da pozove kada želi društvo, društveni partner obezbjeđuje da u kući povremeno bude ljudi – objašnjava psiholog.

SA PRIJATELjIMA JE DRUGAČIJE

Dok u partnerskom odnosu sličnost povećava šanse za uspjeh, isto pravilo ne važi u prijateljstvu.

– Prijatelji koji imaju različite stavove, profesije i interesovanja od naših mogu da učine naš život uzbudljivijim. Time što imamo bliske odnose sa ljudima koji misle drugačije od nas, imamo priliku da rastemo, da sagledamo i razumemo drugačije shvatanje upravo zbog činjenice da to ne utiče na naš život u većoj meri. Kada je u pitanju partner, tu je emotivna bliskost obično značajno veća nego u prijateljskom odnosu, sa njim provodimo više vremena i razni aspekti života su mnogo više isprepletani – kaže psiholog Željka Kurjački.

(Novosti.rs)