Region 18.10.2022.

Da li Vučić razmišlja o ostavci na mjestu predsjednika Republike

ČITANJE: 4 minute

Piše: Vladimir Đukanović

Oni koji drže pozicije i koji imaju moć odlučivanja u Srbiji, zapravo ljudi od uticaja, od kojih je gro našlo neko svoje mesto u vladajućoj stranci, ne žele neutralnu Srbiju. Njima je Vučić odličan kao pokriće da na njegovoj grbači dođu do određenih pozicija u državi, da prave svoje poslovne kombinatorike i da se njegovim imenom i prezimenom štite kada naprave brljotine.

Od kada se predsednik Republike Srbije bira na izborima, nebitno da li je to predsednik Republike Srbije kao federalne jedinice u okviru nekadašnje SRJ ili predsednik Republike Srbije kao samostalne države, nijedan do sada nije podneo ostavku, osim Borisa Tadića, koji je to učinio kroz zamazivanje očiju javnosti kako sebi skraćuje mandat, jer je smatrao da će njegova kandidatura 2012. godine doneti značajan zamajac Demokratskoj stranci na parlamentarnim izborima. No, kako čujemo, a podvlačim da nemam nikakve informacije o tome, možda smo danas na putu da se to dogodi i da Aleksandar Vučić podnese ostavku na mesto predsednika republike, suočen sa iracionalnim pritiscima koji dolaze sa svih strana sveta, ali i zbog sve očiglednijeg skandaloznog ponašanja određenih visoko pozicioniranih kadrova Srpske napredne stranke koji su se, sudeći po nastupima u javnosti, očito upregli da stanu na zapadnu ili na rusku stranu u sukobu u Ukrajini.

Različita su tumačenja ovog potencijalnog poteza aktuelnog predsednika. Nisam neko ko ima pravo da sudi o tome ukoliko bi se Vučić odlučio na ovako radikalan gest, ali biću krajnje iskren da ga apsolutno razumem ukoliko bi to uradio. Kao što ga inače razumem što je odavno izrazio želju da napusti kormilo Srpske napredne stranke. Neko bi rekao da je to kukavički potez i da to znači bekstvo od izazova koji se pred njega stavljaju, a narod mu je dao gotovo plebiscitarno poverenje na nedavnim predsedničkim izborima. Ovakve komentare smatram neprimerenim i zlonamernim, jer poznajući tolike godine Vučića, mogu sa sigurnošću da kažem da za njega možete da mislite šta god hoćete, osim da je kukavica.

Ovde se radi o nečem sasvim desetom, a to je situacija kada ni krivi, ni dužni, neko vašu zemlju dovodi do apsurdne situacije da se svrstava na neku od zaraćenih strana u sukobu koji generalno vas uopšte ne zanima, a sa druge strane unutar države, osim podrške naroda koja je nesumnjivo bitna, za politiku neutralnosti koju vodite nemate podršku onih koji se suštinski pitaju oko nečega, odnosno podrške elite. Kompletna srpska naučna i kulturna elita, medijski zaposlenici, ljudi iz sveta biznisa, i na kraju ogroman deo vladajuće elite, iz petnih žila se trudi da nam ukaže kako je najbolje svrstati se na neku od strana. Uglavnom taj tzv. elitni deo mahom navija za prozapadnu opciju. U takvoj situaciji nemoguće je sačuvati poziciju neutralnosti, jer oni od kojih mnogo toga zavisi u ovoj zemlji žele drugačije. Za tako nešto imaju obilatu pomoć raznoraznih ambasadora, imaju priličnu kontrolu u medijskom prostoru i utiču na puštanje informacija, odabir gostiju, način prezentovanja vesti, te tim putem vas dovode u bezizlazan položaj. Koliko god da vam narod pruža podršku za ono što radite, a nesumnjivo je da narod u ogromnom procentu pruža podršku Vučićevoj politici, to je ipak nedovoljno.

Oni koji drže pozicije i koji imaju moć odlučivanja u Srbiji, zapravo ljudi od uticaja, od kojih je gro našlo neko svoje mesto u vladajućoj stranci, ne žele neutralnu Srbiju. Njima je Vučić odličan kao pokriće da na njegovoj grbači dođu do određenih pozicija u državi, da prave svoje poslovne kombinatorike i da se njegovim imenom i prezimenom štite kada naprave brljotine. Vučić im je odličan da iznese pobedu na izborima, jer su duboko svesni da on nema tu snagu sve da ih posmenjuje i pomeri, jer to bi značilo njegov direktan sukob sa samim sistemom koji se ovde decenijama unazad ukorenio. Zato oni uvek sebi mogu da daju za pravo da po potrebi podrivaju državu, da uživaju u blagodetima pozicija na kojima su, da vrše uticaj, a preko Vučićeve kičme pucaće pritisci, on će da ima neprospavane noći, njemu će se stavljati razne pretnje i on će uvek, jer niko od njih ne sme, biti taj koji će morati da donosi odluke od sudbinske važnosti za državu. On može sebi da navuče i najgori mogući gnev, jer dotična gospoda nikada se ne bi pomerila kada je teško. Naprotiv, baš kao što danas imamo priliku da vidimo, oni će raditi za neku od strana, ali nikada za Srbiju.

Zato razumem Vučićev poriv da podnese ostavku. Teška srca kažem da bih ga podržao u toj odluci, kao što bih ga i još snažnije podržao ukoliko bi krenuo da se radikalno obračuna sa gore opisanim pojavama, koliko god da je svima nama koji prilično poznajemo šta je sve ukorenjeno u našem sistemu jasno da je to unapred izgubljena bitka.