Dadilje žele status preduzetnika, ali uz manje doprinose
Tete koje se bave čuvanjem djece u Srpskoj uglavnom rade na crno, a kada im prođe radni vijek ostaju bez ikakvih primanja.
Status dadilja kod nas nije regulisan, dok se na primer u Hrvatskoj osobe koje se bave čuvanjem djece vode kao preduzetnici i sami sebi isplaćuju platu, poreze i doprinose, a mogu da angažuju i pomoćne radnike. Kod nas se ovi poslovi odvijaju u sivoj zoni, a plate su po dogovoru i u prosjeku iznose oko 300 KM.
– Kada sam prije pet godina ostala bez posla, počela sam da čuvam djecu po komšiluku, a potom po preporuci i drugu. Zasad mi je posao dobar, zaradim bilo šta, ali sam svjesna da neću imati ništa kada ne budem više u mogućnosti da radim. Bilo bi dobro da sam mogla da uplaćujem doprinose, ali s obzirom na moju platu to je nemoguće. Jedino ako bi država nudila neke subvencije onda bi se isplatilo – kaže M.B, dugodišnja dadilja iz Banjaluke.
Priču o regulisanju statusa i stimulisanju dadilja u RS prvi je pokrenuo Centar za kreativni rad sa djecom “Dobri medo” iz Banjaluke. Njihov prijedlog bio je da za dadilje država uvede poseban paket subvencija tako da žena koja čuva decu ne plaća ukupni iznos doprinosa od 65 odsto, već samo deset odsto.
-Tako bi za dobijeni iznos od 418 KM za čuvanje djece dadilja državi dala 42 KM, a njoj bi ostalo oko 376 KM, što je minimalna plata – navedeno je u anlizi koju je uradio ovaj centar.
Adam Šukalo, narodni poslanik, predložio je da se Zakon o dadiljskoj djelatnosti uvrsti ove godine u program rada Narodne skupštine RS.
– Prijedlog zakona je već gotov i spremni smo da ga ustupimo Ministarstvu porodice omladine i sporta RS, jer je to u njihovoj nadležnosti, ili ćemo ga sami predložiti. Država bi svakako trebalo da reguliše posao čuvanja djece kao i svako drugo zanimanje. Time bi se omogućilo velikom broju žena koje su bez posla da se samozaposle, ali bi se mogao i kontrolisati rad dadilja, jer je riječ o odgovornom poslu kojim ne može da se bavi svako – kaže Šukalo.
Registar za dadilje
U centru “Dobri medo” ističu da veliki broj žena imaju svoj stan ili kuću u kojima bi mogle da čuvaju određeni broj djece što bi takođe bilo zakonski regulisano.
– Osim toga, svaka dadilja bi trebalo da nakon obuke bude upisana u registar što bi bio garant da je stručno osposobljenada radi taj posao – navode u ovom centru.
(blic)
