Magazin 10.07.2016.

Damir Imamović u Banjaluci: Sevdah kontra sistema!

ČITANJE: 3 minute

Poslije osam godina pauze sarajevski majstor sevdaha Damir Imamović priredio je u subotu uveče jedan od najboljih koncerata ovog ljeta u Banjaluci i to besplatno.

U Banjalučkom socijalnom centru (BASOC) pred oko stotinjak ljubitelja sevdaha u prelijepom ambijentu dvorišta porodične kuće Čejvanovih, Imamović je svirao više od dva sata na tamburu, instrumentu koji je svojevrstan spoj električne gitare i tradicionalnog saza (šargije).

Bašta ispred stare i poprilično ruinirane kuće u Ulici Mirka Kovačevića broj 4, gdje je sjedište BASOC-a, bila je premala da primi sve zainteresovane Banjalučane.

“Popunili smo kapacitet dvorane, ali nema veze, uđite svi ste dobrodošli. Ovako je u ćevapdžinicama u Sarajevu, uvijek gazde kažu ima mjesta, a kad uđete jedete ćevape nekom na glavi. Pretpostavljam da je i u Banjaluci tako”, rekao je Imamović.

Često se u pauzama između bosanskohercegovačkih, ali i “crnogorskih” i “dalmatinskih” sevdalinki, trudio da pojasni značenje same pjesme ili ispriča neku anegdotu koji je on ili junak doživio.

Zato je pred izvođenje sevdalinke o lijepoj Mari objasnio da postoji vjerovanje da je Mara ustvari staroslovenska boginja smrti Morana.

“U pjesmi ona moli Muju Sarajliju, pobratima, da je prevede preko Romanije, a Mujo se bori sa sobom da ne pomisli ‘mušku’ misao”, dodao je Imamović uz osmijeh.

Posebno je apostrofirao često uobičajenu tvrdnju da je sevdah naslonjen na patrijarhalnost i da je “tradicionalan” u najnegativnijem smislu.

“To nije tačno, čak 99 odsto sevdalinki su kontra svih sistema, od onih najrigdnijih do onih labavijih”, rekao je Imamović i zapjevao “Mujo kuje konja po mjesecu” i “Imam jednu želju”.

Prema njegovim riječima, najinteresantnija stvar vezana za sevdah nakon Drugog svjetskog rata dogodila se u Srbiji odnosno Beogradu.

“Na popularizaciji sevdaha više je učinio Beograd nego Sarajevo nakon 1945. godine”, rekao je Imamović i otpjevao “Kafu mi draga ispeci” Predraga Gojkovića Cuneta.

Uslijedila je i “pomediteranjena” sevdalinka “Djevojka je bor sadila”, vjerovatno nastala oko Trebinja ili Stoca što je podiglo ionako veselo raspoloženje u BASOC-u.

“Kakav je ovo koncert sevdaha, a raja se veseli? Sad idu one ‘žilet’ stvari”, oduševljen je Imamović reakcijama publike među kojima je bio i jedan mali maltezer koji se lavežom pobunio protiv najavljenih “tužbalica” bosanskohercegovačkog “bluza”.

“Put putuje Latif aga” je banjalučka publika razumljivo otpjevala zajedno sa Imamovićem, jer pjesma govori o selidbi muslimana iz Banjaluke u Tursku nakon austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine, otprilike u vrijeme kad je Aleksa Šantić napisao svoju “Ostajte ovdje”.

Pjevali su Banjalučani i prepjev pjesme Hanriha Hajnea “Srce više nije moje”, a na samom kraju koncerta i “Kraj tanana šadrvana”, koja je u pojedinim momentima zvučala kao da su je odsvirali Kirk Hemet i Džejms Hetfild iz Metalike.

Dva sata i kusur su izgledali kao pet minuta i uz “standing ovation” Imamović je natjeran na bis koji je na kraju donio i možda najljepšu sevdalinku napisanu o Banjaluci. “Aj otkako je Banjaluka postala”.

P.S. Ako ste propustili koncert Damira Imamovića, možete danas da prisustvujete Damirovim radionicama pod nazivom “SevdahLab”- putujuća laboratorija sevdaha, radnog naziva “Banjalučke pjesme” u BASOC-u od 11-14h i od 17-19h.

(mondo.ba)