Davor Šešić: Dok god ljudi iz vlasti žive u nezasluženom izobilju, narod će kopati po kontejnerima

Jedini poslanik SDS-a u Narodnoj skupštini iz Banjaluke, Davor Šešić, u intervjuu za Buku govori o lošim potezima vlasti koji su doveli RS na rub propasti, predstojećim lokalnim izborima, ali i sve češćim neslaganjima i problemima unutar Saveza za promjene.

Kako gledate na trenutnu politiku koju vodi vlast u RS?

Nesumnjivo je da ima puno pogrešnih poteza koje vlast vuče u zadnje dvije godine, da ne pominjem taj period kontinuiteta od 10 godina. Jedan od glavnih problema je taj što oni ne slušaju opoziciju. Dakle, ne koristi se uloga opozicije koja jeste tu da kritikuje i da daje određena rješenja i neshvatljivo je da se na naše amandmane daje odbijenica, bez pravog obrazloženja. Po meni je to glavni problem ove vlasti koja sluša samo sebe i što se vodi ličnim interesima i interesima stranke i to sve na štetu RS.

Ima li izlaza?

Promjena je samo u promjeni cijelog sistema. U načinu djelovanja, razmišljanja i potavke interesa. Ne možemo govoriti o interesu građana i interesu RS, a da za to vrijeme uzimamo dva ili više primanja iz budžeta po raznim osnovama, i sve to dok su građani gladni i traže hranu po kontejnerima. To je poražavajuće! Tako da, dok se takav način razmišljanja ne promijeni, u kojem mi koji učestvujemo u vlasti ne teba da budemo bitniji od građana koji su nas izabrali na ove funkcije, ništa se novo i dobro neće dogoditi.

Da bi se desilo ovo o čemu govorite, svi oni koji uživaju ove privilegije učestvujući u vlasti moraju malo da se spuste na zemlju i vide kako obični građani žive.

Često čujemo od predstavnika vlasti da su oni svjesni teške situacije u RS, i bilo bi nenormalno da to i nisu, jer su je oni i napravili, posebno ako znaju koliko troše i kolika primanja imaju. Pa zbog toga, neko mora i da pati i da nema. Sa druge strane, veći je dio onih koje nije briga, jer žive u izobilju, imaju dobra primanja i privilegije i oni imaju otklon prema tome da vide kako žive građani RS. Svaka njihova druga tvrdnja je neosnovana.

Svi pokazatelji govore da je RS u jako teškoj ekonomskoj poziciji. Vidite li rješenje u rukama Vlade predvođene Željkom Cvijanović?

Ne. Nažalost, ovdje je RS pacijent na aparatima i sve zavisi od toga koliko će se produžiti agonija i ostaviti aparate uključene. Umjesto da se pokuša napraviti istinska promjena, o čemu sam govorio, svijest o razmišljanju, kritici i prihvatanju krivice, na sceni je sasvim suprotna politika. Mi možemo slobodno da kažemo da je ova vlast odgovorna za tešku situaciju, jer period od 10 godina vladavine nije mala. Njihova uloga u svemu tome je velika jer nije mali period da se provede koncept koji su imali i koji nije bio efikasan. Kada vlast bude shvatila da oni nisu lično važni, da se kritika mora prihvatiti i da se mora snositi odgovornost koja se ogleda u davanju ostavki na određene funkcije i dovođenje stručnih ljudi, tad ćemo možda i imati rješenje.

Kazali ste građani loše žive, da vlast ne radi ništa na poboljšanju uslova, a šta za to vrijeme radi opozicija u RS?

Nažalost, stiče se utisak da smo svi isti, jer vlast pokušava nametnuti takav koncept. Naravno da uvijek može bolje, ali stvar je u tome da ako samo pogledamo poslanike opozicije u NSRS i vidjećemo prema broju amandmana, diskusija koje su imali, konkretnih prijedloga vladi koje smo davali za dobrobit građana…

Ali, ima li to ikakvog učinka?

Nažalost, nema, zato što prije svega moramo svi biti politički pismeni da bi znali kakva je uloga zakonodavne vlasti, kakva izvršne, te šta znači biti opozicija, a šta vlast. Kad građani sve to znaju, većina vjerujem da zna, ali ima dobar dio koji ne znaju, vidjeće da mi dajemo sve od sebe da unaprijedimo rad vlasti od koje zavisi da li ćemo raditi bolje ili ne. Da oni prihvataju naše prijedloge, i mi bismo se više trudili da pokažemo svoju sposobnost.

Teško se složiti sa tim, ali kad ćemo čuti neku drugačiju reakciju opozicije, osim pozivki na ostavku upućenih Miloradu Dodiku i raspisivanje parlamentarnih izbora, što je malo, ili nimalo vjerovatno? Koliko su uopšte ovakvi zahtjevi opravdani i može li opozicija smisliti neki novi način borbe protiv vlasti?

Pitanje je pomalo kompleksno, jer ljudi u Savezu za promjene vide malo dalje. To znači da vide da će ovakav način vođenja i funkcionisanja države dovesti do ekonomskog kolapsa u naredne dvije do tri godine. Tad neće više biti bitno ko je kriv, već nećemo imati sredstava da se izvučemo iz te situacije. To je jedan od glavnih razloga zašto stalno pozivamo na ostavku gospodina Milorada Dodika, jer je on istovremeno i predsjednik najveće vladajuće stranke i generator svih dešavanja u skupštinskoj većini i u vladi. On je taj koji upravlja, uređuje, i sam je govorio da od njega zavisi kako će se drugi izjašnjavati i raditi.

Hajde onda, hipotetički, ako se udovolji vašem zahtjevu, ako opozicija jednog dana uspije da preuzme vlast, znate li uopšte šta vam je činiti? Ima li iko u SZP odgovor na ovo pitanje?

Savez za promjene ima jedan dio odgovora, koji leži u ekonomiji i privredi. Zašto kažem jedan dio? Pa zato što ni mi nismo svjesni i nemamo prave podatke o stvarnoj šteti i ekonomskoj situaciji u kojoj se nalazi RS, jer ne dobijamo tačne podatke o radu institucija, kao što se to vidjelo na primjeru IRB-a i Agencije za bankarstvo. Uglavnom, nadam se da ćemo iznaći načina da nađemo odgovore i na sva pitanja koja se stave pred nas.

Ali Savez za promjene odaje utisak da nema konkretnog plana ni za djelovanje u opoziciji. Zbog čega se skoro svaki politički stav opozicije odnosi na reakciju na nešto što dolazi od strane Milorada Dodika, kako je to rekao prije nekoliko dana i Dragan Čavić?

Imam osjećaj da su se u RS, što se tiče političkog života, zamijenile uloge. Tako opozicija stalno ima potrebu da se nešto pravda i objašnjava, a vlast je ta koja kritikuje, pa i odlučuje kako će se ko ponašati na političkoj sceni. Sam SNSD i njihovo rukovodstvo je nametnulo takav način funkcionisanja, usljed čega stalno optužuju opoziciju i stalno šalju opoziciji teret dokazivanja da li rade u interesu RS.

Ali meni je neshvatljivo da opozicija nema nikad adekvatnu reakciju na sve loše stvari koje su zadesile građane RS, osim neslavnih konferencija za novinare, na kojima se sve završava? 

Slažem se da građani očekuju konkretnije stvari i prijedloge i to bi trebao da bude zadatak opozicije koja će morati bolje razmšljati i izazvati veće reakcije.

Jedan od rijetkih konkretnih poteza su najave protesta, ali i oni su još uvijek samo ostali u najavi. Iz PDP-a su poručili da je vrijeme za proteste, a ovu mogućnost podržavaju iz NDP-a. Da li se Vi slažete sa ovakvim načinom borbe protiv vlasti i koliko će ovakve najave naići na odobravanje u vrhu SDS-a, kad znamo da Mladen Bosić nikad nije podržavo proteste?

Zaista ne mogu da kažem stav ni predsjednika Bosića, ni rukovodstva SDS-a, iako sam u Glavnom odboru, zato što još uvijek nismo raspravljali na tu temu na jedan ozbiljniji način. Tako da je to nešto što je došlo iz SZP kao prijedlog o kome se trenutno treba razgovarati. Svakako da treba razmišljati o protestima kao jednom od legalnih vidova borbe protiv vlasti ili načina na koji se obavlja vlast u RS. Ako bi došlo do toga, to se mora obaviti na jedan profinjen način. Ne mogu se protesti organizovati dva dana ranije, jer u tom slučaju možemo ispasti neozbiljni kod građana. Mi smo često imali performanse za koje su građani smatrali da su to protesti, kao što je to bio performans pred palatom predsjednika.

Smatrate li da je to bio uspješan performans?

Pa, to će pokazati lokalni izbori. Ja nisam imao prilike da razovaram o rezultatima tog performansa sa čelnicima Saveza za promjene, ali svakako treba dobro pojasniti građanima kad se nešto pokušava uraditi. Nažalost, veći dio građana je ovaj konkretan slučaj shvatio kao propale proteste.

Da li je to direktna greška Saveza za promjene?

Sigurno da da.

Kada govorimo o protestima, smatrate li da opozicija ima moć da izvede narod na ulicu?

SDS ili Savez za promjene ne treba da ima moć, jer je jasno i vidljivo da su građani nezadovoljni i da traže konkretna rješenja i politiku, te da neko preuzme odgovornost. Tako da, ukoliko bi se na ozbiljan način organizovali protesti, građani bi sigurno izašli. Sa druge strane, to je i jedna vrsta odgovornosti, posebno jer znamo šta znači ubačeni element na protestima, i zbog toga se razmišljamo da li u proteste ući ove ili sljedeće godine. To je jedan od kočnica zašto razmišljamo.

Da se malo osvrnemo na stanje u samom SDS-u. Mnogi su nezadovoljni načinom na koji se vodi stranka, a kao najveće zamjerke se postavljaju pasivnost i letargija rukovodstva, kako prema važnim dešavanjima u RS, tako i prema mnogobrojnim problemima koji su zadesili stranku od izbora naovamo. Kakvo je Vaše mišljenje?

Živi smo ljudi i oko različitih stvari imamo različita mišljenja. Nije problem iznijeti drugačije mišljenje, problem je ako se ne razgovara. Bojim se da u prethodnom periodu dešavanja koja su zadesila SDS nisu reakcija na loš rad rukovodstva stranke, jer upravo ljudi koji su bili u najvišim organima su otišli iz stranke. Istovremeno, to su ljudi koji su i dobili najviše od stranke i ljudi kojima je vrh stranke poklonio povjerenje.

Da li je onda rukovodstvo imalo lošu kadrovsku politiku?

Ja to ne bih baš nazvao lošom kadrovskom politikom, možda više jednom bezrezervnom povjerenju i podršci pojedincima koji duži niz godina rade za stranku, a oni dođu u situaciju da im lična karijera i korist postane preča od partije. Mislim da je tvrdnja koju je neko rekao da je svaka i najlošija organizacija jača od pojedinca u potpunosti tačna, ali se dio ljudi u SDS-u nije time vodio. Naravno da može bolje i ja sam neko ko ukazauje često na probleme koji moraju da se rješavaju kroz razgovor.

Mnogi problemi su zadesili SDS i na lokalu. Pored bijeljinskog, banjalučki odbor je posebno u fokusu. Turbulencije u ovoj gradskoj organizaciji traju još od avgusta prošle godine, a mnogi analitičari, pa čak i članovi SDS-a tvrde da je izbor Predraga Vulina na čelo banjalučkog odbora samo dotukao ovu organizaciju u Banjaluci. 

Kao neko ko je prozivan za nezadovoljnog u banjalučkom odboru imaću obavezu i potrebu da objasnim neke stvari. Nažalost, u prethodnih desetak godina, bile su česte turbulencije i smjene u rukovodstvu i svaka od njih je izazivala sumnju kod građana. Ja sam bio jedan od kandidata iz razloga što sam smatrao da kao jedini poslanik iz Banjaluke imam obavezu da se kandidujem. Ipak, lobiranje je tu odigralo najveću ulogu. Gospodin Vulin i njegovi lobisti su bolje ubijedili članove I ja sam mu pružio ruku. Kakva je sada snaga gradskog odbora teško je reći, ali tu su više manje svi ljudi koje bih i ja priželjkivao uz sebe, jedino kako će ih on motivisati.

Kakva su očekivanja pred lokalne izbore u SDS-u, posebno kad govorimo o Banjaluci?

Pa, pokušaćemo da najveći dio posla usmjerimo na izbor gradonačelnika. Sad ne mogu da iznesem imena liste SDS-a, ali smatram da nosioci moraju biti ljudi koji su već odbornici i koji imaju podršku građana. Mi ćemo ići na što veći broj odbornika, ali ne mogu da predvidim rezultate, jer će borba sigurno biti velika, bez obzira što su građani nezadovoljni i što žele promjene. Posebno jer u SNSD imaju ogromnu glasačku mašineriju koju će zaposliti ili koje su zaposlili i zato ćemo mi raditi mnogo na što većoj izlaznosti.

Da li sad možemo i zvanično reći da će Dragan Čavić biti kandidat SZP-a za gradonačelnika Banjaluke?

Pa, nismo o tome razgovarali. Skoro smo imali sastanak sa gospodinom Bosićem, gdje se iznio stav da već trebamo izaći sa sigurnim kandidatima tamo gdje smo usaglasili stavove. Što se tiče Banjakluke, pominjano je ime gospodina Čavića kao jednog od glavnih kandidata, a šta će se tu dešavati biće zanimljivo vidjeti, jer će se glavne odluke zbog bitnosti najvećeg grada RS donositi u vrhu Saveza za promjene.

(Buka)