Demokršćaninu Stieru ćirilica ne smeta – baš uvijek

PIŠE: Ante Tomić

Velika je prednost kad je netko demokršćanin, jer demokršćani znaju štošta što ne znaju obični ljudi i mnogim su vrlinama demokršćani nadareni mimo prostog, da tako kažemo, nedemokršćanskog svijeta. Jedan je takav izabrani pojedinac Davor Ivo Stier na N1 televiziji kazao: “Ćirilica kao pismo samo po sebi nije dobra niti loša. Dapače, ona nosi ime jednog sveca, svetog Ćirila. Ne možete biti protiv nje kao demokršćanin.”

Vidite, zbog ovakvih kao Stier je dobro da su Hrvati još davno, u sedmom, osmom stoljeću prihvatili kršćanstvo i da našom hrvatskom domovinom danas vlada jedna zrela demokršćanska stranka. Da mi nismo kršćani, da sveti Ćiril i brat mu, sveti Metod, nisu donijeli Isusovu riječ u naše krajeve, tko zna šta bi od nas bilo? Možda bismo, tko zna, kao kakvi retardirani pogani, tupi barbarski nekrst čak i čekićima razbijali ćirilične ploče?

Ali, ne, čekajte! Naši su ljudi, osvjedočeni branitelji hrvatstva prije nekoliko godina zaista razbijali ćirilične ploče u Vukovaru. Da oni možda nisu bili muslimani, Židovi ili budisti? I gdje je tada bio demokršćanski zastupnik Davor Ivo Stier?

Je li se ugledni hadezeovac, proviđen razumom i nadahnut vjerom, možda probio kroz gomilu demonstranata i dreknuo im: “Braćo, stanite ako Boga znate! U ime svetog Ćirila ja vas preklinjem, bacite čekiće jer su ta uglasta pismena i naša kršćanska baština.”

Velikodušan, kako to samo demokršćani mogu biti, prihvatio je ćirilicu, no oprezno se ogradio kako valja paziti da se ona ne upotrebljava u loše svrhe. “Mora se depolitizirati, da ne bude alat, instrument velikosrpske politike”, kazao je Stier. “Prema tome se svi akteri u hrvatskoj politici moraju jasno odrediti. Problem je kad se ona zloupotrijebi da se pošalju neke radikalne velikosrpske poruke.”

Posebno je upozorio kako nogometni navijači u Srbiji ćirilicom pišu kojekakve gadosti, slave ratne zločince, pozivaju na nasilje nad drugima i drugačijima i slično.

Srpski nogometni navijači, Delije i Grobari, po tome su, kao što znamo, neusporedivo nazadniji, stoljećima iza hrvatskih nogometnih navijača, koji na svojim transparentima slave samo humaniste i dobrotvore poput Slobodana Praljka i Darija Kordića i pozivaju na razumijevanje, ljubav i nježnost između svih ljudi, bez obzira na nacionalnost, vjeru i boju kože.

Jedan takav natpis, dokumentiran prije nekoliko tjedana u zagrebačkom predgrađu, na Kustošiji, razvilo je desetak Bad Blue Boysa. “Jebat ćemo srpske žene i djecu” pisalo je velikim slovima koje svatko od nas u Hrvatskoj poznaje mnogo bolje od ćiriličnih.

Ako hadezeovski uglednik tada nije imao potrebu zaštititi pismo, pravednički ustati protiv zloupotrebe latinice, gdje je onda, po njegovu mišljenju, nevolja s ćirilicom? Ako latinična slova nisu kriva da ustaški idioti njima šire mržnju i nasilje, zašto se ćirilična slova uvijek, u svakoj prilici povezuje s četničkim idiotima?

Primjećuje li Davor Ivo Stier da je nešto nedosljedan u svojim razmišljanjima? Svako je pismo civilizacijsko postignuće samo po sebi, načinjeno za bolje razumijevanje između ljudi, i istovremeno potpuno nedužno, nezavisno od poruke koje se njime šalje. I ćirilica i latinica savršeno su ravnodušne i kad jedan njima napiše ljubavni sonet i kad drugi pozove na zločin, no da biste to shvatili vjerojatno vam treba nekakav snažniji intelektualni aparat od polovnog demokršćanskog mozga.

Zanimljivo, Davor Ivo Stier ništa takvo sve do jučer nije rekao. Naprotiv, jednom je snažno podržavao razbijače. Još u veljači bio je politički saveznik Ivana Penave, koji i sada zagovara zabranu ćirilice u Vukovaru. Što se u međuvremenu dogodilo s demokršćanskim zastupnikom? Zar on nije znao za svetačku braću iz Soluna? Nedavno mu je tek netko dao knjižicu sa životopisima slavenskih prosvjetitelja i Stier se lijepo začudio kad je to uzeo čitati. “Vidiš ti”, rekao je sam sebi, “čovjek se uči dok je živ.”

(Slobodna Dalmacija)