Depresija i strah u Kijevu, na ulicama pustoš, paranoja je na svakom ćošku

Hiljade ukrajinskih mladića pognute glave hodaju ulicama. Ne žele regrutaciju za rat koji traje već dvije godine, a ne vidi mu se kraja.

Artem je oprezan kada izlazi van. Izbjegava mjesta poput podzemnih željeznica gdje policija provjerava dokumente tražeći osobe koje izbjegavaju vojsku.

– Neki moji prijatelji su paranoični, uopšte ne izlaze van, rekao je za Politico.

Izgleda kao bjegunac, na glavi mu je kačket koji je navukao na oči čak i kada je oblačno. Prije nego što uđe u kafić kako bi se sastao s novinarom Politica, dobro promotri ulicu, a kad sjedne, govori tiho da ga se ne može čuti.

Na početku agresije Rusije na njihovu zemlju, mladi i stari preplavili su regrutne centre u želji da daju svoj doprinos. Neki su bili frustrirani jer nisu odmah bili unovačeni i glasno su negodovali.

Ukrajinska vojska nije ih mogla sve primiti zbog nedostatka resursa i opreme, ali je uspjela prikupiti nove jedinice, proširiti postojeće i improvizirati kako bi zaustavila rusko oklopno oružje koje je krenulo na Kijev.

Taj rani nalet patriotskog žara oslabio je s vremenom jer rat ulazi u treću godinu, pune se vreće s leševima poginulih vojnika, a muškarci se vraćaju kući ozlijeđeni i izobličeni.

Pesimizam uzima maha, a sve više ljudi se pita je li Ukrajina uopšte sposobna poraziti rusku vojsku.

Ukrajina treba unovačiti mnogo više ljudi za ratište, ali vlasti dvoje oko toga hoće li ih nagovarati ili prisiljavati, ali se i boje političkih posljedica ako izaberu ovo drugo. Od ruske invazije prije dvije godine otvoreno je oko 9000 postupaka zbog izbjegavanja vojnog roka, prema ukrajinskom ministarstvu unutarnjih poslova, ali te brojke su samo zagrebale površinu problema izbjegavanja vojnog roka i registracije.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski priznao je da je to pitanje “osjetljivo”. Čak i u sedmicama koji su prethodili ruskoj invaziji u februaru 2022., odupirao se pozivima opozicionih poslanika u Kijevu da objavi opšti poziv za mobilizaciju.

Najneposrednija potreba sada je angažovati još vojnika koji se mogu rasporediti duž crte ratišta od 1000 kilometara prije očekivanog velikog ruskog prodora prema Harkivu na sjeveroistoku ili Odesi na jugu. Uz zimsko blato koje se počinje sušiti i proljeće iza ugla, ukrajinski vojni dužnosnici strahuju da će koordinirana ruska ofenziva započeti u sljedećih nekoliko sedmica ili mjeseci.

Ukrajini nedostaje ne samo municije, osobito topničkih granata i projektila protivzračne obrane, nego i vojnika koji bi bili spremni za ruski napad. Prosječna dob ukrajinskih vojnika na prvoj liniji je 43 godine – a sve je više dokaza o izbjegavanju vojnog roka.

BBC je nedavno izvijestio da je 650.000 ukrajinskih muškaraca sposobnih za borbu, pobjeglo iz zemlje u zadnje dvije godine, a većina je prešla granicu s Poljskom i Slovačkom. Neki su imali lažne papire o izuzeću koji su im dopuštali izlazak iz Ukrajine uprkos zabrani izlaska muškaraca sposobnih za borbu.

Prošle godine na sudu se našlo gotovo 1300 osoba koje su izbjegavale novačenje, ali zvaničnici priznaju da je to samo mali dio onih koji odbijaju ići na ratište.

Na snazi je nacrt sistema za nadopunjavanje redova volontera, ali zakonodavci kažu da je nefunkcionalan jer hiljade muškaraca izbjegne registraciju i ne ostave svoje podatke i mjesto boravka. Provođenje je nasumično, uvelike ovisi o nasumičnim provjerama dokumenata od strane policije, koja je u nekim dijelovima zemlje opreznija nego u drugim.

Moskovske trupe trenutno premašuju brojku od 400.000 vojnika, s još 100.000 u blizini ukrajinske granice.

Kijev sve ukupno raspolaže s 680.000 pripadnika aktivnog vojnog osoblja s oko 200.000 njih na prvim crtama.

Rusija ima 1,2 miliona vojnika, prema podacima Međunarodnog instituta za strateške studije. Glavni štab ukrajinske vojske rekao je prošle godine kako strahuje da bi Rusija mogla razmatrati mobilizaciju 400.000 do 700.000 dodatnih vojnika.

U decembru je Zelenski rekao da će biti potrebno 450.000 do 500.000 dodatnih vojnika da se Ukrajina odupre Rusiji 2024. godine. Ukrajinski parlament sedmicama razmatra novi zakon o mobilizaciji, prema kojem bi se minimalna dob za regrutovanje snizila s 27 na 25 godina. Dob je zapravo snižena u zasebnom zakonu u julu prošle godine i odobrena od strane parlamenta, ali Zelenski ga nikada nije potpisao. Nije u potpunosti objasnio zašto.

Novi nacrt zakona su nekoliko puta prepravljali, a predviđa novačenje još 400.000 ukrajinskih vojnika. Međutim, u parlamentu je došlo do zastoja jer su se zastupnici protivili nekim kaznenim mjerama koje smatraju protivustavnima, poput ograničavanja vlasničkih prava osoba koje izbjegavaju vojni rok, zapljene njihovih automobila i blokade bankovnih računa.

– Takva je mjera vrlo nepopularna, rekao je Mikola Knjažicki, opozicioni poslanik iz Lavova.

– Istini za volju, mobilizacija je vrući politički krompir i niko ga ne želi držati. Vojsci treba mnogo više ljudi. Ali Zelenski ne želi preuzeti odgovornost za mobilizaciju i kaže da to ovisi o vladinim ministarstvima, a oni se boje da se ne opeku i kažu da to ovisi o parlamentu, koji zatim odgovornost prebacuje natrag, kaže pa dodaje:

– Čak je i većina poslanika iz stranke Zelenskog (Sluga naroda) protiv zakona, govoreći da je u suprotnosti s evropskim konvencijama o ljudskim pravima. Ovo postaje prava zbrka. U Lavovu ljudi kupuju stanove, ali ne potpisuju kupoprodajni ugovor kako bi izbjegli formalnu registraciju ili ga registruju na ime prijatelja jer se boje da bi kasnije mogao biti zaplijenjen. Drugi prazne bankovne račune u slučaju da se usvoji zakon. Ne žele da im država zamrzne novac, rekao je.

Nimalo ne pomaže činjenica da s prve linije bojišnice stiže sve više priča o nedostatku oružja i topničkih granata.

– Imate časnike koji na televiziji pričaju da ako ne dobijemo još novca i municije iz Sjedinjenih Država i Evrope, da će svi na fronti poginuti za nekoliko sedmica jer Rusi proizvode puno dronova i imaju više granata, ljuti se Knjažicki.

Takve prognoze ne pomažu u uvjeravanju Ukrajinaca poput Artema da im se pridruže.

– Ne postoji stvarna politička volja da se donese zakon koji bi zapravo učinkovito funkcionisao – toliko puta dosad su ga odgađali, rekla je bivša zamjenica premijera Ivanna Klympush-Tsintsadze, sada opozicioni poslanik.

– Oklijevanje Zapada u pružanju vojne zalihe i oružja koje nam je potrebno ne pomaže u smislu mobilizacije, dodala je.

Artem kaže da se on i njegovi prijatelji koji izbjegavaju mobilizaciju takođe boje da će mjesecima ili godinama ostati zaglavljeni na ratištu.

– Mlad sam i želim živjeti svoj život, a teško je otići tamo ne znajući kada ću se vratiti normalnom životu. Imam prijatelje koji su bili dobrovoljci na početku rata i još uvijek se bore. Dakle, to je kao karta u jednom smjeru, kaže.

Produženo vrijeme na prvoj crti ratišta takođe izaziva vapaje umornih ukrajinskih boraca koji zahtijevaju demobilizaciju ili rotaciju s dugotrajnim oporavkom.

Njihovi rođaci žele istu stvar: u nedjelju su se deseci porodica vojnika na prvoj crti okupili trgu Maidan u Kijevu tražeći da se njihovi muževi, očevi i momci maknu s ratišta, tvrdeći da su odradili svoj dio posla i da sada moraju biti demobilizirani ili dobiti veliki odmor.

Ali to se ne može dogoditi dok se veći broj Ukrajinaca ne prijavi i ne prođe obuku.

Neki se zastupnici zalažu za smanjenje trajanja vojnog roka predloženog u nacrtu zakona o mobilizaciji s 36 na 18 mjeseci.

Prošlog mjeseca, Mihailo Podoljak, viši savjetnik Zelenskog, rekao je da će ljudi morati sami odrediti cijenu koju su spremni platiti za neovisnost Ukrajine. Rekao je za Politico da bi pomoglo da obični Ukrajinci ne osjećaju da podrška Zapada slabi te se zapitao razlikuje li se Ukrajina toliko od ostalih modernih evropskih zemalja.

– Postoji li ijedna zemlja u kojoj će svi u potpunosti učestvovati u ratu u kakvom je Ukrajina? Čini mi se da bi bilo vrlo teško provesti takvu mobilizaciju u bilo kojoj evropskoj zemlji, blago rečeno, i puno teže čak i nego u Ukrajini. Morate uzeti u obzir da su ljudi puno uložili u svoje karijere i dobar život, rekao je za Politico.

– Drugačije je za Ruse – mnogi ljudi imaju niski životni standard i nezaposleni su, a u vojsci dobivaju dobru platu, a onda im se takođe kaže da mogu nekažnjeno ubijati i krasti, rekao je Podoljak.

Takođe je rekao da gledanje na problem samo kroz prizmu mobilizacije promašuje bit.

– Glupost je razmišljati o golim brojevima kada se borite protiv Rusije. Živimo u doba visoke tehnologije. Zašto bi se ljudi morali boriti ako imate dovoljno preciznog oružja — dronove, ometače, projektile dugog dometa? Što više alata imamo u obliku preciznog oružja, to imamo manje pucnjave, rekao je.

Ukrajina međutim nema dovoljno tog visokotehnološkog oružja. Dok se to ne dogodi, puke brojke mogu odnijeti pobjedu – a čak i ako dobiju zalihe, Ukrajinci možda neće nadoknaditi veću rusku radnu snagu.

Za Artema, malo je toga što bi ga moglo uvjeriti da se prijavi.

– Moja majka je medicinska sestra i ona zna kako izgledaju ranjenici. Odlučno mi govori da se ne miješam u to, kaže on.