DIMNA ZAVJESA: Šta je u pozadini Komšićevih pokušaja „miniranja“ Programa reformi BiH?
I u javnosti oba entiteta i među predstavnicima parlamentarnih stranaka, bez obzira na predznak, imenovanje novog Savjeta ministara Bosne i Hercegovine dočekano je sa priličnim olakšanjem, jer je saga duga više od godinu napokon dobila rasplet. Međutim, postoji izuzetak od ovog pravila, a njega, začudo, ne treba tražiti među partijama koje su ostale van izvršne vlasti, jer je riječ o jednoj od tek etabliranih vladajućih stranaka – Demokratskoj fronti Željka Komšića.
Iako predvodi, uz SBB-a Fahrudina Radončića, opciju sa najmanjim brojem poslanika među učesnicima u formiranju nove bh. vlasti, Komšić se potrudio da odmah u startu poruči svim posmatračima da će i u ovakvoj kombinaciji imati krajnje destruktivnu ulogu.
Prvo je ignorisao dogovor potpisnika Programa reformi BiH da ovaj dokument bude poslan u centralu NATO-a u Brisel tek po isteku 24 sata nakon glasanja za Savjet ministara u Predstavničkom domu BiH. Čim su objavljeni rezultati parlamentarnog izjašnjavanja, kojima je dato zeleno svjetlo Zoranu Tegeltiji i ministrima da preuzmu resore, šef Komšićevog kabineta je uputio Program reformi misiji BiH pri NATO-u, uz tragikomično nezvanično tumačenje – da je to uradio jer činovnici zapadne vojne alijanse slave katolički, odnosno protestantski Božić, pa neće biti u mogućnosti da vide famozni dopis u naredna dva dana.
Naravno, ne bi se dogodilo ništa spektakularno ni da su Program reformi u NATO-u vidjeli tek iza Nove godine, jer to nije papir koji izaziva bilo kakva regionalna, a pogotovo ne globalna tektonska pomjeranja, prije svega zbog ključne rečenice – da se njime ne prejudicira članstvo BiH u ovoj organizaciji. Ali, Komšiću, pod čijom komandom je žustri kurir iz kabineta, bilo je važno da u određenom dijelu federalnog biračkog tijela zadrži vlastitu reputaciju najvećeg „jastreba“ među zagovornicima unitarne Bosne, pa je povukao potez koji nema naročite konkretne posljedice, već samo svjedoči o hroničnoj spremnosti na nefer postupanje prema akterima s kojima je ne tako davno postigao vrlo precizan dogovor o redosljedu poteza.
Da ne bi bilo ko pomislio da je u pitanju hir svojeglavog činovnika, već planirani gestovi potpaljivanja tek ugašenih vatri u BiH, Željko Komšić je čitavu situaciju ekspresno začinio histeričnom porukom, navodno upućenom ministru odbrane Srbije Aleksandru Vulinu.
„Granica između Republike Srbije i države Bosne i Hercegovine je na rijeci Drini, a uskoro će to biti i granica između NATO-a i Srbije, ako se Srbija ne dozove pameti, pa i sama uđe u NATO“, glasilo je saopštenje iz Komšićeve stranke.
Zanimljivo je da se ovakvom retorikom, zasnovanom na pokušaju da se Programu reformi pripiše ono što ne sadrži, nisu služili ni vodeći funkcioneri SDA, od Šefika Džaferovića do Bisere Turković. A Komšić jeste, pokušavajući da bude „veći katolik od pape“. U stvari, ova ekstremistička formulacija izrečena je tek za unutrašnju upotrebu. Konkretno, DF je, zajedno sa SBB-om, napustio koaliciju poznatu kao „šestorka“, koja je vladala Kantonom Sarajevo u godini koja upravo ističe, a činile su je, osim Komšićevih i Radončićevih grupacija, SDP, Naša stranka i partije Elmedina Konakovića i Ibrahima Hadžibajrića. Najavom da će promijeniti stranu u bošnjačkim političkim koordinatama i tako omogućiti SDA da opet uspostavi kontrolu na ovom nivou vlasti, sa značajnim finansijskim i drugim resursima, Komšić će, nema dileme, ozlojediti solidan broj sopstvenih birača sa posljednjih izbora. Dakle, uglavnom onih koji u crveno-zelenim polarizacijama u gradu pored Miljacke sami sebe svrstavaju u prvu kategoriju.
Da bi, koliko-toliko, sanirao štetu u broju glasova na njegovom saldu, neminovnu na jesen iduće godine, Komšić poseže za niskim udarcima, bilo da je riječ o prijevremenom slanju Programa reformi, bilo da su u pitanju deplasirane teorije o „NATO-granici na Drini“. Ipak, za razliku od nekih ranijih perioda, kada su ovakve jeftine „dimne zavjese“ imale veći domet, sada je na sceni Komšić sa vrlo limitiranim paketom političkih dionica u Federaciji BiH. Njegov snijeg u ovom nestandardno toplom decembru definitivno više ne može da pokrije brijeg. Jedino čemu služi tih par grudvi lansiranih iz DF-a jeste to da „svaka zvijerka pokaže svoj trag“. A Komšićev je odavno poznat. S tim da nema te demagogije kojom će moći neutralisati činjenicu da je, čak i u rodnom Sarajevu, sve manje onih kojima je podsjećanje na otiske njegovih stopa na ovdašnjem političkom terenu baš i neophodno.
(banjaluka.net)
Oznake: Željko Komšić
Novaković Bursać: Priča o Izbornom zakonu pokazuje kako se u BiH uvoze problemi
