Dizajn se bavi potrošnjom, umjetnost postavlja pitanja

Igor Kuruzović, po struci grafički dizajner, a po opredjeljenju vizuelni umjetnik, već je deseti izlagač u najmlađoj banjalučkoj umjetničkoj galeriji “Prostor”.

Sutra u “Prostoru” u 20 časova biće otvorena Kuruzovićeva prva samostalna izložba “Great Stuff”.

Sam naziv izložbe, pored kojeg stoji pet zvjezdica (od tih pet četiri su crne, odnosno popunjene, a jedna je bijela ili prazna), otkrio nam je autor, predstavlja nešto poput “reviewa” na internetu. Punih pet zvjezdica bilo bi “excellent”, a sa četiri je “great”, kazao nam je Kuruzović, koji se prvenstveno bavi printom i koji je o svojoj i o shvatanju umjetnosti pričao za “Nezavisne”.

Koliko se dugo bavite printom?

– Skoro deset godina, tačnije od 2007.

Zašto je toliko dugo trebalo da imate prvu samostalnu izložbu?

– Zato što nisam išao na akademiju, nisam se kretao u tom krugu ljudi niti sam smatrao da je to što radim posebno vrijedno. Ne smatram ni sad, ali eto, odlučio sam se na izložbu više iz svog nekog ćeifa.

Niste završili akademiju, ali ste po struci grafički dizajner. Koliko Vam je školovanje pomoglo u radu?

– Pomoglo mi je po pitanju poznanstava, ali ne i po pitanju ideja, tehnika i slično. Moji mentori, profesori i ljudi sa kojima sam pričao osvijestili su me da je bitnija umjetnost od dizajna. Dizajn je konzumeristička priča i više se bavi psihologijom nego umjetnošću. Nema izražaja jer pažnju usmjerava striktno prema klijentu i potrošaču.

Kolika je granica između dizajna i umjetnosti?

– I ogromna i premalena. Vizuelna umjetnost je sveobuhvatna. Ja za istu smatram bilo šta što se dobije bilo kakvim radom, od pakovanja za kaladont do printa koji stoji na zidu. Sve se to može dobiti računarom, ali važno je koja je svrha onog što smo dobili. Na primjer, ovo što ja radim plod je truda da postavim pitanja ili da dam odgovore, što proizvod kao takav ne daje, nego mu je svrha samo da se troši, prodaje, kupuje.

Koliko je računar zahvalno oružje za umjetnost?

– Ekstremno je zahvalno oružje za umjetnost po pitanju iznošenja ideja, ali tu se jako puno dehumanizuje sam rad.

Kad pričamo o pitanjima i odgovorima, koliko je društveni angažman bitan za umjetnost i koliko je danas moguće razdvojiti to dvoje?

– Može se razdvojiti. Recimo, ova dva rada su društveno angažovana (pokazuje dva printa: gornji predstavlja zastavu Evropske unije, donji zastavu BIH. Neke zvjezdice sa gornje zastave spale su u donju, a neke su na podu). No, po mom mišljenju ova slika pored je veća umjetnost (crni ram sa bijelom podlogom na kome je naslikana čačkalica, a ispod piše “Crna čačkalica”). Zastave daju odgovore, čačkalica postavlja pitanja. Smatram da za umjetnost nije toliko bitan društveni angažman, jer ako imamo lična pitanja, naš rad uopšte ne mora imati vizuelnih spoznaja niti bilo kakvih dodira sa civilizacijom. Tako je i sa radovima drugih koje prepoznajemo na ličnom nivou.

(nezavisne.com)