Magazin 17.03.2018.

Djeca i osobe s poteškoćama u razvoju uče folklor i konobarske vještine

ČITANJE: 5 minuta

Djeca i osobe s određenim intelektualnim poteškoćama u centrima i udruženjima koja se bave zaštitom ove populacije širom BiH uključeni su u različite vidove obuka, radionice i sekcije na kojima, u skladu sa svojim mogućnostima, izražavaju svoju kreativnost.

Različiti vidovi kreativnog izražavanja veoma su bitni za socijalizaciju djece i mladih s poteškoćama u razvoju, ali i za njihove roditelje.

MUZIKA I PLES:

Servisni centar “Dajte nam šansu – Zvjezdice” iz Banjaluke već neko vrijeme u saradnji s Kulturno-umjetničkim društvom “Čajavec” organizuje folklornu sekciju za svu djecu i osobe s poteškoćama u razvoju kojima je ovakav vid podrške veoma interesantan.

Željka Perišić-Ninković, direktorica Servisnog centra “Dajte nam šansu – Zvjezdice”, kazala je da je u ovu sekciju uključeno oko 20 djece.

“Zadnjih pet-šest godina uključujemo djecu u različite vidove aktivnosti kao što su ples i ritmika. Zaključili smo da djeca vole aktivnosti koje su vođene i usmjerene na muziku i zbog toga smo prije godinu dana odlučili da pokrenemo i folklornu sekciju. Pokazalo se da djeca u tome najviše uživaju”, istakla je Perišić-Ninkovićeva.

U saradnji s Fakultetom za fizičko vaspitanje i sport u Banjaluci, ovaj centar organizuje sportske aktivnosti, koje se jednom sedmično održavaju u kampusu Univerziteta u Banjaluci, a u rad Centra uključena su i djeca tipičnog razvoja.

“Sve aktivnosti koje organizujemo dostupne su svoj djeci i mladima s poteškoćama u razvoju”, dodala je Perišić-Ninkovićeva.

TERAPIJSKI PSI I INFORMATIKA:

U radu sa djecom i odraslim osobama s intelektualnim poteškoćama u Servis centru “Dajte nam šansu” u Sarajevu, pored tipične djece, uključeni su i psi, odnosno organizuju i radionice s terapijskim psima.

A osim što rade s psima, ovaj centar već dvije godine u Sarajevskom kantonu sprovodi i informatičku sekciju.

“Jedna od aktivnosti koju sprovodimo već dvije godine su mali volonteri Servis centra ‘Dajte nam šansu’, odnosno naša dva servisna centra surađuju s odgojno-obrazovnim institucijama tako da osnovna ili srednja škola delegira jedan razred. Svaki dan pet do osam učenika dolazi u Centar i u njemu s našim članovima boravi jedan do dva časa. Na taj način učenici daju podršku svom drugu ili drugarici koji ima neku vrstu poteškoće, od pomaganja da se kreće do toga da zajedno obave neki zadatak”, ispričala je Ines Kavalec, direktorica Centra.

KONOBARSKE VJEŠTINE:

Udruženje građana “Daunov sindrom” iz Banjaluke pokrenulo je projekat “Ništa o nama bez nas – Refleksologijom do poboljšanja konobarskih vještina kod osoba sa Daunovim sindromom”, kako bi pomogli omladini s posebnim potrebama da se više uključi u društveni život kako bi se osamostalili.

“Prenosimo model dobre prakse iz jedinog centra za rehabilitaciju u jugoistočnom dijelu Evrope koji se nalazi u Puli”, kazao je Zoran Jelić, predsjednik Upravnog odbora “Daun sindrom centra” i refleksolog, koji je i sam otac mladića s ovim sindromom.

Svaka osoba sa Daunovim sindromom, ako ima umjereni mentalni zastoj, ima pravo školovanja, odnosno rehabilitacije u okviru Centra “Zaštiti me” u Banjaluci do 21. godine, ali poslije toga oni se vraćaju kući i stagniraju.

TREBAJU SVOJE DRUŠTVO:

“Namjera nam je da podstaknemo lokalne zajednice da se uključe kako bismo razvili naš Centar za rehabilitaciju ‘Daun sindrom'”, istakao je Jelić.

Dvadesetpetogodišnja Sandra Radinković, učesnica tog projekta, kazala je da joj se ovaj vid obuke mnogo sviđa.

“Veliki broj učesnika već poznajem. Mnogi od njih su išli sa mnom u školu. Pored toga što se s njima družim, mnogo sam naučila”, kazala nam je Sandra.

Gordana Radinković, Sandrina majka, istakla je da ovaj vid obuke znači mnogo i za nju i za njenu kćerku, koja nije non-stop u kući.

“Ona treba da ima svoje društvo i da bude s njima i zato su ovakve obuke dobre”, kazala je Radinkovićeva.

U banjalučkom Udruženju “Daunov sindrom” kažu da žele da upoznaju javnost i da stimulišu roditelje.

Polaznici na kraju obuke dobijaju i interne sertifikate, a sve je to, kako kaže Jelić, uvod u PAPO program, odnosno program opšte rehabilitacije metodom integracije.

DRAMSKA SEKCIJA:

U Centru za djecu s višestrukim smetnjama “Koraci nade” u Tuzli postoje dramska i folklorna sekcija, a u planu je formiranje i hortikulturalne sekcije.

“Za djecu s intelektualnim poteškoćama i cerebralnom paralizom oformljena je folklorna sekcija koju vodi naš defektolog, a ova sekcija funkcioniše već pola godine. Nastupamo u našem centru i prezentujemo se tamo gdje nas pozovu”, ispričala je Jasmina Krivošija, direktorica Centra “Koraci nade”.

U ovom centru borave djeca s višestrukim smetnjama, a u budućnosti imaju u planu da oforme hortikulturalnu sekciju, koja će se baviti uzgojem začinskog bilja.

“Imaćemo plastenik u našem dvorištu, gdje će djeca moći uzgajati začinsko bilje u saksijama. Naspram mogućnosti i interesa populacije s kojom radimo, ovo je i lijep način da se djeca i mladi kreativno izraze i neke usvojene socijalno-emocionalne vještine prezentuju lokalnoj zajednici i šire i time zajedno pokažu da su jednakopravni i vrijedni članovi ovog društva”, istakla je Krivošija.

VELIKA POMOĆ:

U vaspitno-obrazovnoj ustanovi za djecu s poteškoćama intelektualnog funkcionisanja Centar “Zaštiti me” Banjaluka oformljeno je nekoliko sekcija.

“Različite sekcije i vannastavne aktivnosti, a koje su više vezane za kreativni rad, nešto je što, u svakom slučaju, djeci pomaže”, istakla je Sanela Ćirić, defektolog u Centru “Zaštiti me”.

(Nezavisne)