Djevojčica iz Afganistana: Boli me kada moj brat ode u školu, a ja ne

Talibani su prošle godine izdali naredbu kojom zabranjuju pohađanje škole djevojčicama starijim od 12 godina. Međutim, djevojčice u Afganistanu i dalje žive u nadi da će se vratiti u školske klupe.

“Svakog dana se budim s nadom da ću se vratiti u školu. Oni (Talibani) stalno govore da će otvoriti škole. Ali, vrijeme prolazi i više im ništa ne vjerujem. Srce mi se slama”, kaže 17-godišnja Habiba iz Afganistana.

Habiba i njene bivše drugarice iz razreda Mahtab i Tamana su među stotinama hiljada tinejdžerki kojima su Talibani zabranili pohađanje srednje škole u većem dijelu Afganistana. Godinu i po otkako su njihovi životi zaustavljeni, njihova tuga je još uvijek ogromna.

Djevojčice kažu da strahuju da globalni gnjev zbog onoga što im se dogodilo jenjava, iako svakodnevno žive sa bolom – on je pojačan ove sedmice nakon što je otpočelo još jedno polugodište a da one nisu u klupama.

“Kada vidim dječake kako idu u školu i rade šta hoće, to me stvarno boli. Osjećam se jako loše. Kada vidim brata kako odlazi u školu, osjećam se slomljeno”, kaže Tamana.

Glas joj drhti i suze joj se kotrljaju niz obraze, ali ona nastavlja svoju priču za BBC.

Sve nade koje su imali u pogledu ponovnog otvaranja škola su pale u vodu sa sve većim ograničenjima koje je talibanska vlada nametnula ženama.

“Bilo je malo slobode na početku, ali postepeno se i to promijenilo”, kaže Habiba.

Prvo ograničenje nakon zabrane srednje škole došlo je u decembru 2021. godine kada su talibani naredili da žene moraju biti u pratnji muškog rođaka ako putuju više od 72 km.

U martu 2022. godine, talibanska vlada je najavila da će se srednje škole ponovo otvoriti za djevojčice, da bi ih zatvorile za nekoliko sati. Manje od dva mjeseca kasnije donesena je uredba da žene moraju nositi odjeću koja ih pokriva od glave do pete, uključujući i veo za lice.

U novembru prošle godine je ženama i djevojkama zabranjen ulazak u parkove, teretane i bazene. Djevojkama više nije bilo dozvoljeno da biraju predmete kao što su ekonomija, inženjerstvo i novinarstvo na univerzitetu.

Mjesec dana kasnije, zadat je ogroman udarac kada su univerziteti zatvoreni za studentkinje, a ženama zabranjeno da rade u domaćim i međunarodnim nevladinim organizacijama osim onih u zdravstvenom sektoru.

“Ako se ova ograničenja povećaju, mislim da ovaj život više nije vrijedan života za žene. Mi nemamo pristup našim osnovnim ljudskim pravima. Život nema smisla bez obrazovanja. Mislim da je smrt bolja od života kao što je ovo”, kaže Mahtab.