“Prije 50 godina je bio ovdje snijeg od metar. Moj pokojni otac je tada rasjekao sijeno na pola, pa davao komšijama da prehrane krave. Ali to je trajalo samo kratko. Ovo danas nije neki snijeg, ovo je šala. A prije koliko godina ste posljednji put vidjeli da pada ovdje snijeg na Manjači na Đurđevdan? Prije 20 godina je bio snijeg, ali ne tolike količine, ne kao ovo sada”, rekao je Dražo Ilić.
Osim pripreme slavskog stola i dočeka gostiju, domaćini na Manjači imali su dodatnih poslova. Zbog snijega su morali da tresu grane voćki da se zbog težine ne bi prelomile. Uz to, morao se očistiti prilaz dvorištima da bi gosti mogli nesmetano da parkiraju. Ilići se šale i kažu – kao da je Nikoljdan a ne Đurđevdan. Drago kaže da mu ništa nije teško, sve dok ima sa kim da podijeli veselje. A itekako ima – braća i sestre, njihova djeca i prijatelji, danas su se svi okupili oko slavske svijeće.
“Svrha slave je, u suštini, jedno duhovno osvježenje. Bolje reći osvježenje, no obogaćenje. Mi je slavimo redovno, odlazimo redovno u crkvu. Ja slavim tri dana. Prvi dan, drugi dan i treći dan je za moje drugare koji ne mogu stići u toku prva dva dana”, istakao je Drago Ilić, domaćin.
Tolike goste valja nahraniti, ali ni to Ilićima nije problem.
“Sarmu da ti ne spominjem, sarme preko 300 komada, s kolačima već ne znamo ni šta ćemo tolikim”, naglasila je Draginja Milićević, sestra od domaćina.
Đurđevdan je, po broju onih koji je proslavljaju u Republici Srpskoj, druga slava po masovnosti, nakon Svetog Nikole.
Ne kaže se džaba da pola Srba slavi Đurđevdan, a da druga polovina dolazi njima na slavu. Ove godine snijeg je iznenadio goste, ali mnoge od njih nije spriječio da dođu skroz na Manjaču kod domaćina na slavu.
(atv)
