Doktor iz Banjaluke zarađuje prodajom starina

Donedavno nezaposleni doktor medicine, Obren Tomić iz Banjaluke, živio je od kolekcionarstva.

I danas, bez posla na puno radno vrijeme, njegov izvor finansiranja je upravo prodaja starina.

Provjerili smo šta to sve ima u njegovoj kolekciji, prenosi N1.

Na kapiji ljubimac, a u bašti, pravo malo carstvo. Ukoliko ćete na kafu ili čaj kod Obrena Tomića, isti će vam biti usluženi u džezvi ili čajniku, starim i po stotinu godina. Servirani na stolu od knjiga. U nesvakidašnjem ambijentu sjedićete na improvizovanoj stolici.

“To su zapravo koferi, gdje si njih kupio? To sam nabavio na pijaci i to sam u jednom danu naletio na tri ili četiri kofera , uzeo sam jedan, povezao sam se ja odmah sa njim, onda, vidi još jedan, pa onda ne znam nakon, vidi još jedan”, kaže Obren Tomić.

I tako je nastala cijela kolekcija starina, sakupljača Obrena. Iako teška srca, ipak izdvaja omiljene:

“To su pisaće mašine, i to je ono nešto što mogu nazvati da mi je najveća ljubav, ali tu su isto čajnici a baš sam se navukao da tako kažem na lampe, i kad god odem negdje u antikvarnicu ili bilo gdje nešto da kupim, prijatelji mi kažu: je li tako da si uzeo bar dvije lampe i na kraju sad sam na nekom broju od 60, 70 lampi”.

I to nije sve. Ovo je samo dio kolekcije koju Obren posjeduje. Preko 2000 knjiga, gramofona, časopisa, nalazi se u njegovom prostoru. Ono što drugi bacaju, Obren čuva i vraća predmetima stari sjaj.

Za pojedine smeće, za njega predmeti neprocjenljive vrijednosti. Iako je donedavno bio nezaposleni doktor medicine, njegov izvor finansiranja je ponekad upravo – prodaja starina. Teško mu to pada.

“Nekad u pola prodaje ja kažem, ipak ja ne mogu, ipak će ovo meni ostati, povežeš se jednostavno sa tim stvarima”, kaže kolekcionar.

Kao što je stari televizor. U funkciji i danas. Na njemu – crno-bijeli svijet.

“I stvarno nekad baš upalim ovaj televizor, i nekad na njega povežem igricu, zanimljivo je pogledati tako nekad nešto u crno-bijelom”, dodaje.

Pijaca je njegov nepresušan izvor starih predmeta. U nabavku porani, kaže, sa svojim najboljim prijateljem – oldatjmerom Renoom 4. Zajedno su obilazili i prostore bivše Jugoslavije, stvarajući kolekciju.

“Ja njega na kraju pomazim i kažem, hvala drugaru”, prepričava ovaj kolekcionar.

Do Kine, Tunisa, Zanzibara, Indonezije sa njim ipak nije mogao stići. No, dašak i tih krajeva svijeta u Obrenovom je dvorištu.