Donald Tramp se brzo kreće i ruši stvari, ali to može rezultovati boljom Amerikom
PIŠE: Sajmon Dženkins
“Kreći se brzo i razbijaj stvari”, bio je moto Marka Zakerberga kada je pokretao Facebook prije 20 godina. Činilo se kao suprotnost običajima i praksi u školi menadžmenta. Ali funkcionisalo je, da bi ga imitirali Ilon Mask, Džef Bezos i drugi digitalni tajkuni sa sličnim uspjehom. Donald Tramp sada posmatra da li to funkcioniše u vladi.
Pametan novac u Washingtonu bio je u tome što će, nakon fijaska Trampovog prvog mandata, njegov drugi mandat imati blažeg predsjednika, koji vodi računa o svojoj reputaciji. Posegnuo bi, konsultovao se, postao mirotvorac, u svom očajnom nastojanju da postane predsjednik-nobelovac poput Baraka Obame.
Koliko se to pokazalo pogrešnim. Tramp radi ono što se malo lidera usuđuje. On je kulturni revolucionar, Mao Cedung, veličanstveni razbijač sistema. On želi da promijeniti ulogu Vašingtona u SAD i ulogu SAD u svijetu. Zna da će možda imati samo dvije godine prije nego što mu “sistem” – izborni ciklus, pravosuđe i državne vlasti – blokiraju put. Ako istinski želi revoluciju, mora razbiti stvari, i to brzo.
Istoričar Artur Šlezindžer rekao je da su SAD potrebni povremeni šokovi da obriše paučinu, birokratiju i prljavštinu sve glomaznije unije. Ako stvari izmaknu kontroli i zaprijeti katastrofa, ustav je osmišljen da povuče zemlju sa ivice. Tako se oslobodila Ričarda Niksona, ali ne prije nego što je njegov radikalizam prema Kini postigao povlačenje SAD iz Vijetnama. Može li se ovo odnositi na Trampa?
Već je doza takozvanog novog realizma razderala paučinu NATO-a. Tramp jednostavno ne smatra Rusiju prijetnjom za SAD i zapadnu Evropu. Ona je samo opsjednuta, kao što je bila kroz istoriju, svojim pograničnim državama, Baltikom, Bjelorusijom, Ukrajinom, Gruzijom i “stanovima” u centralnoj Aziji, nacijama koje Tramp nema mnogo interesa da brani. Ipak, od kraja hladnog rata – i tokom većeg dijela – obrazloženje NATO-a se oslanjalo na tezu, konvencionalnu mudrost, da je Rusija usmjerena na osvajanje zapadne Evrope. Ako Kir Starmer zaista misli, kao što se čini, da ruski napad na Ukrajinu prijeti Britaniji, Trampova poruka je da Britanija treba da smanji svoju državu blagostanja i brzo se ponovo naoruža. Američki poreski obveznici neće plaćati tu vožnju.
Zaista je republikanac, Dvajt Ajzenhauer, upozorio na preuveličavanje ruske pretnje za održavanje NATO-a, koji je već bio najveći i najbogatiji vojni establišment koji je svijet ikada vidio. Odbrambeni lobi je tražio da odvraćanje bude beskonačno. Tramp je to nazvao blefom. Za njega je odbrana SAD upravo to: čuvanje vlastitih granica. Tako bi trebalo biti i u Evropi. Teško da je to nečuven pogled. Niko nije vrištao za ratom kada je Rusija napala Gruziju ili Ukrajinu 2014. Jedno je ne složiti se s ovim argumentom, a drugo ga odbaciti kao smirivanje u stilu 1939. godine, kao što su to učinili zapadni odbrambeni lobisti.
U međuvremenu, kada je riječ o granicama, Tramp jedva da je precizan. SAD dobijaju oko 150.000 meksičkih imigranata godišnje, da bi se pridružili 11 miliona koji su već tamo. Meksiko i Kanada bombarduju SAD uvozom, kao i Kina. Za Trampa, Amerikanci bi trebali platiti za svoju robu onoliko koliko Amerikance košta da je naprave. Ako žele kineske automobile, mogu donirati 25% cijene vladi kao carinu. Što se tiče fentanila, način da se zemlje kao što je Kina natjeraju da zaustave protok i smrtne slučajeve koji slijede jeste opet carinama, ogromnim carinama. Ponekad u diplomatiji samo sila djeluje – sila potkrijepljena neizvjesnošću.
Gotovo svaki predsjednik dolazi u Vašington obećavajući da će smanjiti birokratiju. Tako su učinili Voren Harding, Ričard Nikson, Ronald Regan i Džordž Buš Mlađi. Realnost je da predsjednik aktivista rađa birokrate. Moć centra u demokratiji privlači više moći. Tramp zna da nema vremena za dugu borbu. To je Mask i motorna pila ili nije ništa. Obrazovanje nije federalna funkcija, već posao za države. Zato zatvorite Ministarstvo obrazovanja SAD. Isto USAID. Takođe smanjiti State Department. Naravno, stvari će se pokvariti, ali to nije ništa gore nego ne raditi ništa. To je ono što znači kulturna revolucija.
Postupci Trampa i njegove administracije su u mnogim aspektima bili užasni. Odreći se pomoći Džoa Bajdena Ukrajini usred bitke, nazvati Vladimira Zelenskog diktatorom, vrijeđati Kanadu, prijetiti Grenlandu, zaustaviti pomoć Africi za borbu protiv gladi, predložiti odmaralište na plaži u Gazi, maltretirati advokate, dopustiti curenje informacija sa sastanaka o bezbjednosti. Tramp i njegov tim su poput nasilnika na igralištu u svojoj grubosti i bezobrazluku.
Ali ovo je zvuk stvari koje se lome. To ilustruje zašto Vašington razvija odbrambeni „glib“, kako bi se zaštitio od neiskusnih predsjednika. Kako stoje stvari, šanse da Tramp uspije u svom radikalizmu su male. Ne možete napraviti veliku revoluciju za dvije godine.
Doći će do kontrarevolucije. Grenland vjerovatno neće biti američka Ukrajina. Carine će se vratiti. Demokrate će oporaviti živce. Mnoge Trampove “pokvarene stvari” biće zakrpljene. Ali u haosu su izazovi konvencijama koji su kasnili. NATO bi mogao postati realan. Vječni rat u Ukrajini – ili šire – mogao bi se izbjeći, a Rusija ponovo biti primljena u zajednicu nacija, kao što je Kina bila nakon Niksona.
Ovo je bar moguće. Šta više, SAD bi mogle preispitati svoju ulogu u svijetu, ulogu koja je značila četvrt vijeka moralne ratobornosti, uz užasnu cijenu i pokolj. Trebalo bi da bude ono što jeste, druga nacija među narodima. To može biti čak i rezultat toga što se neko brzo kreće i lomi stvari.
(The Guardian)
Oznake: Donald Tramp
