Đorđe Krčmar ostao bez posla u pekari, humanitarci mu pomogli da se vrati kući

Đorđe Krčmar iz Janje kod Bijeljine, koji je u avgustu prošle godine došao u Banjaluku trbuhom za kruhom, vratio se u svoj rodni grad, jer je izgubio posao.

Priča o mladiću Đorđu Krčmaru (21), kojeg je u Banjaluci pored Vrbasa, bolesnog i promrzlog, pronašao vršnjak Nenad Vrljanović, ganula je cijeli region.

Đorđe je odrastao u domu za nezbrinutu djecu, a kada je postao punoljetan, vratio se u Janju, kod dede. Kada je starac preminuo, Đorđe se zaputio u Banjaluku, u potrazi za poslom i drugarima iz doma.

Tada je naišao na Nenada, nepoznatog mladića koji mu je ponudio smještaj i pomogao mu da pronađe posao. Zahvaljujući njegovom zalaganju, Đorđe je nakon nekoliko dana počeo da radi u pekari. Dobio je smještaj, a radne kolege su se obavezale da će mu pomoći i paziti ga. Međutim, nakon svega nekoliko mjeseci posao je izgubio.

– Đorđa niko ne može sačuvati, niti mu stati u kraj. Voli da skita, voli noćni život i nema radne navike. Mi smo dali sve od sebe da mu pomognemo – kaže vlasnik pekare Saša Trivić.

On ističe da nisu mogli da odgovaraju za Đorđa i njegove postupke, te im je trebala stručna pomoć radnika Centra za socijalni rad.

– Nekoliko puta smo ih pozivali da dođu i obave razgovor sa dječakom, ali su se odazvali tek nakon skoro tri mjeseca – kaže Trivić.

Đorđu su inakon gubitka posla pomogli dobri ljudi, i to iz bijeljinskog Udruženja djece poginulih boraca „Nasljeđe“. Preko njih smo i stupili u kontakt sa mladićem, jer nema vlastiti telefon. Trenutno mu postavljaju peć na drva, kako bi trošnu kuću, koja mu je ostala od dede, mogao da zagrije.

– Lijepo mi je bilo u Banjaluci. To je bio moj prvi pravi posao, jer sam do tada radio na nadnicu, ali sam dobio otkaz. Ne znam zašto. Prao sam tepsije, a kasnije kamione i automobile i mislim da sam bio vrijedan. Ako mi sada srede kuću i nađu posao, smiriću se – obećava Đorđe.

Humanitarci koji su se javili na pozive „Nasljeđa“ na Đorđevoj kući su već zamijenili prozore i vrata, postavili tepih, a planiraju opremiti i kupatilo.

– Đorđe je ponovo prepušten sam sebi. Bitno nam je da mu izađemo u susret, jer je dijete poginulog borca. Dogovorili smo da mu bude uključena struja, uprkos dugovima, a dobiće i novčanu pomoć – rekao je predsjednik bijeljinskog udruženja Branislav Šušljik.

Dodaje da su mladiću obećali pomoći da proslavi slavu, Svetog Jovana, kao i rođendan, koji je dva dana kasnije. Svi koji žele da im pomognu u toj namjeri, mogu se javiti na Šušljikov broj telefona 066/419-000.

Međutim, činjenica je da Đorđe neće moći sam, bez stručne pomoći. Saša Trivić kaže da je na to upozoravao mjesecima, jer je mladić vaspitno zapušten i nema osjećaj odgovornosti. To je potvrdio i socijalni radnik iz bijeljinskog Centra za socijalni rad Stevo Marković.

– Iz pekare su nam slali dopise i obavještavali nas šta se dešavalo u vezi sa mladićem, te istakli da ne mogu više da se nose sa njegovom neodgovornošću. Mi smo imali isti problem dok je bio u Janji, jer je teško mladića, koji ima pravo na svoju slobodu, držati pod kontrolom, pa odluta, ili otputuje – rekao je Marković i dodao da će Centar nastaviti da ga prati i savjetuje.

Dok je Đorđe bio u Banjaluci, tražili su pomoć od ondašnjih kolega, ali kažu da nisu dobili zvanični odgovor niti izvještaj o radu sa mladićem. U Banjalučkom Centru za socijalni rad odgovore na naša pitanja u vezi sa ovim mladićem su obećali poslati sutra, jer ih direktorica Vera Sladojević još nije pregledala.

(EuroBlic)