Dr Antonija Verhaz: Potresno je gledati kako nam pandemija odnosi mlade živote
Dr Antonija Verhaz/ USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
Da je situacija sa pandemijom virusa korona alarmantna potvrđuju i posljednji podaci prema kojima je u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske hospitalizovana 524 zaražena osoba, od kojih je više od 240 na nekom vidu respiratorne podrške.
Brojke novooboljelih, ali i hospitalizovanih pacijenata rastu iz dana u dan, a broj dnevnih pregleda pacijenata sa simptomima COVID-19 u ovoj ustanovi odavno je prerastao cifru od 200 osoba, potvrdila je to u razgovoru za portal Banjaluka.net prof. dr Antonija Verhaz, načelnica Klinike za infektivne bolesti u kojoj se već godinu dana vodi iscrpljujuća borba sa pandemijom virusa korona.
U proteklom periodu medicinski radnici su više puta naglašavali da je stanje alarmantno. Šta to zapravo znači?
Kada kažemo da je stanje alarmantno, to znači da je broj novozaraženih, što svakodnevno možemo vidjeti iz izvještaja, u znatnom porastu. Velika je transmisija u opštoj populaciji, a dolazi i do povećanog broja pacijenata koji se javljaju na preglede. Ambulante su preopterećene, a takođe je i veći broj pacijenata u bolnici sa težim kliničkim slikama. Povećan je broj pacijenata koji zahtijevaju intenzivni i tretman respiratorima. To su parametri koji nas upozoravaju da je epidemiološka situacija nepovoljna i apsolutno nas obavezuje da o tome informišemo nadređene i relevantne faktore kao što su Ministarstvo i Institut, koji u skladu sa tim donose mjere i vuku određene poteze s ciljem zaustavljanja takvog trenda. Ono što mene čudi jeste, a svjedoci smo i ne možemo negirati da to nije tačno, da na ulicama, na otvorenom i u zatvorenom prostoru osobe ne nose maske i ne pridržavaju se fizičke distance. Viđali smo i primjere da se sastaju veće skupine ljudi na slavljima, iako smo apelovali da se takve stvari ne rade. U ovom trenutku, kada se u našem gradu, u cijeloj Republici Srpskoj, dešava znatan porast oboljelih i kada je i situacija neizvjesna, zaista me čudi da pojedini ne žele da otvore oči i vide da je ovo zaista opasna situacija. Kad kažemo da je situacija alarmantna, mi se i pribojavamo, jer veliki broj osoba može da umre od ove infekcije, a već i imamo određenu smrtnost.
Veliki broj pacijenata će teško preboljeti bolest od koje će im ostati posljedice, zbog čega će dugo biti van svojih poslova, kancelarija, neće moći da obavljaju normalne funkcije. Moramo da shvatimo da na jednoj strani imamo virus koji ima i sposobnost mutacija, ovo sada što se dešava to su novi sojevi virusa, s druge strane, imamo obavezu da se aktivno uključimo i da odgovornim ponašanjem pojedinačno doprinesemo da se pandemija što prije stavi pod kontrolu.
Čini se da su svi pomalo iznenađeni brzinom širenja i agresivnošću virusa korona u aktuelnom talasu pandemije. Kako izgleda tok bolesti i koliko često sada pacijenti razvijaju težu kliničku sliku i zahtijevaju pomoć kiseonika i respiratora?
Unazad mjesec, dva, mi smo pratili situaciju u Evropi i svijetu i dobijali izvještaje iz Velike Britanije, Češke, Slovačke i mnogih drugih zemalja, gdje oni pokazuju izvjesne sumnje da su u cirkulaciji novi tipovi virusa, koji pokazuju malo drugačiju kliničku sliku. Moram reći da smo u trenutku, kada smo vidjeli da se na pregled javlja sve veći broj mlađih osoba, da je razvoj bolesti mnogo brži, sa obostranim upalama pluća, da su kliničke slike mnogo ozbiljnije, da sve veći broj pacijenata zahtijeva oksigenu terapiju i intenzivno liječenje, da je sve veći broj ljudi koji ne mogu disati bez respiratora, i mi počeli da sumnjamo da su u pitanju novi sojevi virusa. To su zabrinjavajuće stvari za svaki zdravstveni sistem, ali ne samo zdravstveni sistem već svaka zajednica to treba da stavi na preispitivanje, da utvrdimo u čemu smo pogriješili u prethodnom periodu, jer evidentno je da smo aktivni sudionici u ovoj pandemiji.
Rekli ste da je situacija krajnje neizvjesna. Sa kojim strahovima se danas susreću medicinski radnici koji rade sa oboljelim od COVID-19? Kakvo je stanje sa brojem zaraženih unutar medicinskih radnika?
Medicinski radnici su najizloženiji ovoj infekciji, jedan dio je vakcinisan, jedan dio je prebolio. Međutim, još jedan dio zdravstvenih radnika nije vakcinisan. Mi smo u strahu da možemo da obolimo, da možemo prenijeti infekciju na svoju porodicu, u strahu smo i od sagorjevanja, jer smo već godinu dana prenapregnuti, radimo nepitajući za godišnje odmore, što je izuzetno teško. Ono što možda rijeđe spominjemo, jeste da nije lako učestvovati u liječenju pacijenata u ovoj pandemiji, prisustvovati teškim porodičnim pričama kada nekoliko članova porodice oboli, premine. To su teške životne priče, tako da je i psihički već postalo vrlo teško izdržati kada vidite kako sve COVID -19 može djelovati na porodice. Imamo čak i situaciju da su oba roditelja u bolnici, da nemaju kome djecu da ostave, zbog čega sam ja u čudu i iznenađena da se rad uslužnih djelatnosti stavlja na prvo mjesto. Sigurno da je zabrana rada nepovoljna za određene skupine ljudi, ali to nije trajno rješenje. U ovom trenutku treba da se skoncentrišemo i što bolje odreagujemo na sve udare, talase pandmije. Ne smijemo dopustiti da taj broj bude toliko velik da zdravstveni sistem dođe u situaciju da ne može opslužiti sve pacijente kojima je potrebna medicinska pomoć.
Kazali ste da imamo situaciju da od korone obolijevaju gotovo čitave porodice. Možete li nam opisati koji su to najstresnijii i najpotresniji prizori koje medinski radnici svakodnevno gledaju?
Iako medicinski radnici pružaju neophodnu pomoć svim pacijentima, svakako da mladi ljudi nisu isti kao stariji. Jako je teško prisustvovati pogoršanju kliničke slike kod mladog čovjeka koji je tek oformio porodicu ili još nema porodicu, a kod kojeg dolazi do respiratorne insuficijencije, više ne može da diše i očima od vas traži pomoć. Vi ste potpuno svjesni u kojem pravcu ide ta klinička slika i da će on najvjerovatnije biti priključen na respirator, kada je tok te bolesti jako neizvjestan. Jako je teško kada vas porodica, pa i pacijent pita šta će s njim biti, a vi ne želite da mu saopštite takvu mogućnost, tešku odluku da ga premiještate na intenzivnu njegu, jer će mu najvjerovatnije u nekoliko sljedećih sati biti potreban respirator. To je nešto što ne može ostaviti čovjeka hladokrvnim i što jako teško podnosimo, ma koliko dugo radimo ovaj posao.
Uprkos takvoj situaciji, mnogi građani i danas tvrde da je virus izmišljen i organizuju okupljanja u znak protesta zbog korona mjera. Kako to komentarišete?
Mislim da je to krajnje neozbiljno. Sada treba da pokažemo veliku mudrost, pribranost i razumijevanje za ovakvu situaciju i samo određeno vrijeme da stavimo odlazak u kafiće u drugi, treći plan. Mi ćemo se vratiti, ali tim aktivnostima moramo da se vratimo zdravi. Dok veliki broj sugrađana obolijeva i dok se bori za život nije primjereno da se prave veselja i slavlja. To je samo jedna privremena mjera koja treba pandemiju da stavi pod kontrolu. Naravno da će se razmatrati trenutak kada se te mjere mogu relaksirati, ali u ovom trenutku svi treba da aktivno učestvujemo i da ne pitamo sada za sebe, nego šta je najznačajnije za zajednicu. Kada je Kenedi izabran za predsjednika Amerike, u svom govoru rekao je: “Nemojte pitati šta Amerika može za vas učiniti, nego šta vi možete da učinite za Ameriku”. Mislim da je sada otprilike takva sitaucija, da pitamo šta mi možemo učiniti za našu zajednicu i sugrađane.
Zbog povećanog priliva pacijenata u UKC RS je otvoren i sedmi sprat. Šta nam to govori u pogledu trenutno raspoloživih kapaciteta? Znači li to da su svi ostali bolnički kapaciteti popunjeni?
Moram da naglasim da smo svo ovo vrijeme za prevazilaženje ove teške situacije imali bezrezervnu podršku Vlade Republike Srpske, srpskog člana Predsjedništva BiH godpodina Milorada Dodika, predsjednice Republike Srpske gospođe Željke Cvijanović , predsjednika Vlade Republike Srpske gospodina Radovana Viškovića, i ministra zdravlja i socijalne zaštite Alena Šeranića. Takođe, nama radnicima veliku podršku pruža naš generalni direktor prof. dr Vlado Đajić koji svakom problemu pristupa sa optimizmom i za bezizlazne situacije iznađe riješenje. Iz tog razloga se nadamo da će mjere koje je naša Vlada donijela ubrzo rezultirati barem manjim brojem inficiranih na dnevnom nivou, manjem broju pacijenata koji se javljaju i u ARI ambulantu domova zdravlja i u naš Kovid prijemni trakt i bolnice. Nadamo se da će građani shvatiti ozbiljno i ispoštovati ove mjere. To više nije stvar izbora, to je stvar prioriteta da se svi zajedno izborimo sa ovom situacijom.
U obraćanju medicinskih radnika sa UKC RS rečeno je da su obustavljene operacije, te da prijemne ambulante prestaju sa radom. Šta to znači za redovne pacijente?
Za redovne pacijente, koji ne boluju od Kovida, znači da je situacija nepovoljna i za njih. Treba da mislimo i na te pacijente koji su sada u nepovoljnoj poziciji, jer smo u ovom trenutku prinuđeni da smanjimo njihove dolaske u bolnice, da se ne bi i oni, radeći različite dijagnostičke i terapijske procedure, inficarali. Sa druge strane, to znači i preraspodjelu prostora i ljudskih resursa.
Borba sa panedmijom traje već godinu dana i čini se da se kraj još uvijek ne nazire. Gdje medicinari pronalaze snagu da nastave borbu?
Kao što mnogi kažu, birali smo svoj put i zaista je jako lijepo kada ste u poziciji da svojim znanjem i energijom pomognete nekom iako je i vaša energija na izmaku. Medicinski radnici su izmoreni, iscrpljeni i na izmaku snaga. Naravno da, osim toga što smo izabrali ovaj poziv, i sada me oduševljava solidarnost zdravstvenih radnika i želja da jedni drugima pomognemo. Mladi ljekari mnogo pomažu starijim ljekarima, ne pita se da li je kraj smjene, ostaje se i poslije radnog vremena, ako je to potrebno. Solidarnost i požrtvovanost svih ljekara, posebno mladih koji žele da doprinesu, je zaista lijepa slika i dodatna energija da nastavimo sa našom borbom.
(Nevena Stanojević)
Oznake: dr Antonija Verhaz
