Vijesti 05.03.2021.

Dr Verhaz za Banjaluka.net: Solidarnost i usavršavanje mladih ljekara svjetlija strana pandemije

ČITANJE: 9 minuta

Danas se navršava tačno godinu dana od prvog registrovanog slučaja virusa korona u Republici Srpskoj.

Tim povodom Antonija Verhaz, načelnica Klinike za infektivne bolesti UKC RS, u intervjuu za Banjaluka.net rezimilirala je iskustvo ljekara stečeno u borbi sa ovom nepredvidivom i novom bolesti, koja je u Srpskoj do sada odnijela 2.270 života.

Proteklu godinu Verhazova je opisala kao godinu izazova, mnogo aktivnosti i pacijenata, ali i lijepih, svjetlijih stana koje je pandemija donijela.

„S jedne strane, sigurno vrlo iscrpljujuća, a s druge strane godina koja nam je u profesionalnom smislu donijela neprocjenjivo iskustvo, jer se pandemije dešavaju vrlo rijetko. Mnogo se radilo, ali posmatrajući to sa svjetlije strane, u takvim uslovima su se i sticala iskustva u novoj bolesti. Podmladili smo ekipu i ljudske resurse, a imati u kolektivu mnogo mladih ljudi koji naporno i predano rade i kojima možete prenositi svoja znanja, opisala bih kao jedno divno iskustvo“, rekla je dr Antonija Verhaz u intervjuu za Banjaluka.net.

 

U kojim momentima je medicinarima u toj borbi bilo najteže? Kako ocjenjujete trenutnu epidemiološku situaciju?

Solidarnost koja se vidjela u toku najtežih udara pandemije bila je na viskom nivou. U početku nije bilo radnog vremena, ostajalo se nakon završetka radnog vremena kako bi se pomoglo kolegama, dolazilo se u dane vikenda, praznika skoro da i nismo imali, radilo se kao da je običan radni dan. Takođe, velika podrška nam je bilo i poslovodstvo UKC RS, koje je uvijek bilo tu, uz nas, da nam pomogne da zajedno riješimo probleme. Pandemija liči na ratno stanje i zbog toga je problema bilo mnogo. Zajedno smo redefinisali i rad prilagodili uslovima, kako bismo mogućnost da vam se osoblje zarazi sveli na minimum. To su sve veliki izazovi sa kojima smo se susreli. Na početku nekada mislimo samo na ružne brojke oboljelih, preminulih, ali nakon godinu dana želim da gledam pandemiju sa svjetlije strane. Ona nam je donijela bogato iskustvo, ne samo u medicini, nego i u organizaciji posla, svih struktura koje učestvuju u zdravstvu. Osim toga, u prvi plan je došla solidarnost, posvećenost i veliko zalaganje za pacijente cjelokupnog medicinskog osoblja

Epidemiološka situacija je nepromijenjena, jer mi i dalje imamo trocifren broj novozaraženih na dnevnom nivou. Imamo oko 70 hospitalizovanih pacijenata u Klinici za infektivne bolesti i oko 20 pacijenata na respiratorima. To znači da situacija nije stabilna, ali je ipak optimističnija jer sada imamo moćno oružje, a to je vakcina. Kompletan period od početka pandemije je težak, ali u početku je bilo drugačije jer smo se svi susretali sa nečim novim, nismo imali iskustva, niti smo imali nekoga koga bismo pitali kako da se ponašamo u toj situaciji. Funkcionisali smo na dnevnom nivou, organizovali se, kako je to struka nalagala i mnogo toga riješavali u hodu. Ubrzo je ekspertska grupa, koju je imenovalo Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS, na čijem čelu je profesor i dekan Medicinskog fakulteta Ranko Škrbić, a čiji član sam, pored mojih cijenjenih i uvaženih kolega i ja, pripremila Protokol za liječenje pacijenata oboljelih od COVID-19. Prije nekoliko dana uradili smo četvrtu reviziju i moram pohvaliti saradnju sa kolegama iz Srbije, ali svakako da imamo i podršku i konsultacije sa kolegama u inostranstvu. Iako nemamo djelotvorni lijek za liječenje ove bolesti optimizam nas ne napušta. Dobili smo vakcinu, a nadam se da ćemo uskoro dobiti i efikasni lijek, što će ovu bolest svesti na nivo pojavnost infektivne bolesti, kao i svake druge.

Iako do sada zvanično nije registrovan niti jedan slučaj britanskog, brazilskog i južnoafričkog, novog soja virusa korona u Republici Srpskoj, možemo li posmatrajući kliničke slike oboljelih govoriti o mutiranim oblicima virusa i na našem području? U čemu se zapravo ogleda razlika?

Da bismo mi registrovali novi, mutirani virus moramo imati dobro opremljene mikrobiološke i virusološke laboratorije, koje mogu to da utvrde. Za sada mi to samo pratimo. Ono čega se medicinska javnost boji jeste da bi mutirani virus mogao da izazove teži klinički oblik bolesti. Takođe, on može da izazove i lakši oblik, ali nas to ne zabrinjava. Zabrinjavaju nas forme koje bi mogle da dovedu do teže kliničke slike, a koje bi završavale sa većim procentom smrtnosti. Takođe, postavlja se i drugo pitanje, da li će ovaj imunitet koji je osoba stekla ili na prirodni način, za koji se pretpostavlja da je kratkotrajan, ili na vještački pomoću vakcinacije, štititi osobu od ovog novog mutiranog virusa. Zasada imamo dobre vijesti, a to je da imunitet od određenih vakcina štiti i od novog mutiranog oblika virusa. Znamo da su virusi skloni mutaciji i u ovom trenutku samo pratimo i vidjećemo šta će se u budućnosti dešavati.

Šta nam govori iskustvo stečeno u proteklih godinu dana u pogledu neoubičajnih simptoma i posljedica? Koji simptomi su se ispoljavali kod reinfekcije virusom?

U početku smo veoma često govorili da je COVID-19 bolest koja liči na gripu, međutim poslije godinu dana borbe i učenja ove  bolesti možemo reći da to nije bolest koja liči na gripu i ona može da ima imati različite kliničke manifestacije kod različitih osoba. Odmah smo uočili da su osobe koje su srčani bolesnici, koje imaju šećernu bolest, koje su gojazne ili imaju određene predisponirajuće faktore u većem riziku da razviju težu kliničku sliku, ali smo istovremeno primjetili da pacijenti koju su spadali u rizične grupe nisu imali teške kliničke forme. Dodajem, s druge strane, mladi pacijenti bez pridruženih bolesti kod kojih se očekivala blaža forma bolesti ponekad su imali izuzetno teške kliničke slike. To nam potvrđuje tezu da se bolest različito ponaša kod pojedinaca i da su potrebni individualni pristupi kod liječenja za pojedine pacijente. Ne možete svakom kliničkom obliku pristupiti na isti način. Istina je da dominira respiratorna simptomatologija, ali je bilo pacijenata sa gastrointestinalnim tegobama u smislu povraćanja, proliva. Različita je bila i dužina liječenja pacijenata. Pojedini pacijenti su se prilično brzo oporavljali od bolesti, dok je kod jednog broja pacijenata taj oporavak bio spor i produžen uz dugotrajnu kiseoničku podršku. Kod pacijenata koji su ranije bili hronični plućni bolesnici, došlo do pogoršanja osnovne plućne bolesti i ona je sada ušla u fazu težeg kliničkog oblika. Bilo je pacijenata koji su imali sindrom multiorganskog zatajivanja – sepse. Bolest je jako zahtjevna za liječenje i potreban je oprez i dobra procjena stanja pacijenata na prijemu, ali i tokom hospitalizacije.

Kod reinfekcije se uglavnom radilo o lakšim kliničkim oblicima za sada, ne mogu reći da je bilo nekih težih oblika reinfekcije, a razloge tome vidimo u pretpostavci da imunitet povoljno utiče u tim situacijama. U UKC RS, pregledano je oko 12.000 osoba, između 3.000 i 4.000 pacijenata je bilo hospitalizovano. Nedavno smo tek pristupili radu na statistici, obradi podataka, jer smo ranije bili zaokupljeni reorganizacionim, tehničkim, dijagnostičkim i terapeutskim problemima.

S dolaskom toplijeg vremena i vakcina protiv virusa korona, među građanima se budi nada da će i pandemija uskoro postati prošlost. Imamo li razloga za optimizam ukoliko posmatramo trenutno raspoložive kapacitete na UKC RS i kliničku sliku novooboljelih u proteklih nekoliko dana?

Dobra vijest je da imamo vakcinu, ali i dobro oprobane i sigurne metode zaštite, a to je nošenje maski, pranje ruku, držanje fizičke distance i smanjena druženja. I pored vakcine i dalje moramo biti na oprezu kako bismo se što prije izborili sa pandemijom. Vakcinacija jeste počela, prva doza vakcine koja se dobija nije zaštita. Zaštitu imate tek kada ste se kompletno vakcinisali, odnosno primili dvije doze vakcine. Ono što ću i ja da prihvatim i ono što takođe svojim najbližim saradnicima i prijateljima preporučujem jeste da se ne treba opustiti i ići na skupove gdje prisustvuje veliki broj ljudi, treba prati ruke, nositi maske u zatvorenim prostorijama, a ko želi i na otvorenom. I dalje najbanalnije, najobičnije mjere daju dobre rezultate. U Klinici za infektivne bolesti smo uvijek insistirali na nošenju maski i pravilnom postupanju i nošenju zaštitne opreme, poštovali smo preporuke epidemiologa, smatram da je to jedan od razloga zbog čega smo dugo vremena na početku epidemije bili bez skoro i jednog oboljelog koji je radio u kovid odjeljenju.

U ovom trenutku i dalje imamo Covid odjeljenja u centralnom medicinskom bloku, ali nadamo se da će građanstvo uspjeti da ispoštuje sve ove mjere i uz sveobuhvatnu vakcinaciju. Još je rano govoriti, potrebno je i da obavimo vakicinaciju i da malo izađemo iz zime i ranog proljeća i da onda govorimo o tome kakva je sitacija sa virusom. Predviđanja su vrlo teška, jer vidimo šta se dešava u regionu i u zemljama u Evropi, gdje se i pored „lokdauna“ i vakicinacije i dalje bilježi visok broj novooboljelih.

Kao medicinski radnik primili ste vakcinu, koja je predmet spora javnog mnjenja od njene pojave. Kakavi su efekti vakcinacije, može li ona pomoći u prevenciji bolesti i na koji način? Da li je bilo nus pojava kod  vakcinisanih?

Vakcine su revolucionarni pronalazak u medicini i to treba naglasiti. One su promijenile tok, ne samo medicine, nego i istorije čovječanstva. Nekada se od zaraznih bolesti umiralo, pola stanovnika kontinenta ili četvrtina stanovništva kontinenta je umirala od posljedice variole vere ili kuge. Vakcine su pozitivna alatka u medicini i sa njima mi stičemo na vještački način imunitet, imaju zadatak da spriječe bolesti, jer kada obolite mi ne znamo da li ćete imati lakši ili teži oblik bolesti. Na taj način želimo da preventiramo bolest. Iako su se vakcine pokazale izuzetno korisnim izumom, posljednjih godina svjedoci smo jačanja antivakcinalnog pokreta. Loše strane vakcina su minimalne. Naši radnici koji su primili vakcinu imali su kratkotrajne nus efekte na koje smo bili prethodno upozoreni. Javile su se kratkotrajne temperature i bol u mišićima, nešto što liči na malu bolest, ali su svi radili i niko nije izostao sa posla. Zdravstveni radnici su tokom godinu dana gledali kako ova bolest može ružno da se završi, tako da nismo imali dilemu da li treba vakcina ili ne. Osoba može da oboli i pored vakcine, ali pored vakcine nikada neće imati teži oblik, a to je važno.

Kakve su Vaše prognoze kada je u pitanju dalji tok i kraj pandemije?

Prognoze su neizvjesne, sigurno da još nije kraj pandemije. Brojevi na globalnom nivou su visoki i potrebno je jedno vrijeme da prođe i da jedan visok postotak stanovništva ili preboli ili da primi vakcinu. Međutim, mi smo i dalje daleko od te tačke kada se može reći da je pandemija iza nas.

(Nevena Stanojević)