Dragoslav Šinik u srijedu kreće pješke iz Gradiške u Banjaluku sa krstom na leđima

Kako bi ukazao na probleme sa kojima se suočavaju mališani sa poteškoćama u razvoju i njihovi roditelji, poznati humanitarac iz Gradiške Dragoslav Šinik planira da na Krstovdan sa krstom od dva i po metra na leđima prepješači 50 kilometara.

Šinik će na ovaj nesvakidašnji put krenuti iz Gradiške 27. septembra nakon jutarnje liturgije uz blagoslov sveštenstva, a do banjalučkog Hrama Hrista Spasitelja planira da stigne sutradan, simbolično pet minuta do 12 časova.

Plan je da, započinje Šinik priču za Glas Srpske, zbog težine krsta odmara tokom pohoda, a noć provede u šatoru.

On je pozvao sve koji su u mogućnosti da mu se pridruže kako bi zajedničkim snagama skrenuli pažnju na one kojima je pomoć trenutno najpotrebnija. Prije svega, kaže, želi da se pomoli za zdravlje i ozdravljenje sve djece, kao i svih onih koji, kako kaže, odlučuju o pravima i sudbinama mališana.

– Nažalost, mnogoj djeci je uskraćeno pravo na refundaciju pojedinih lijekova. Takođe, mnogo roditelja čija su djeca 100 odsto invalidi su izgubili status roditelj – njegovatelj, a majke gube status njegovatelja kada dijete napuni 30 godina života – kazao je Šinik.

Kao jedan od problema na koji ovim potezom želi da ukaže jeste onaj s kojim se suočavaju djeca “leptiri” odnosno oboljeli od bulozne epidermolize, vrlo rijetke i teške genetske bolesti koju karakteriše jaka osjetljivost kože, a koji više ne mogu da refundiraju flastere koji su im od životnog značaja.

Za ovaj podvig Šinik ima veliku podršku svoje porodice, prijatelja i drugih roditelja djece sa poteškoćama u razvoju.

– Mnogi roditelji tih mališana, od pandemije virusa korona, jedino vide taj moj angažman kao neku nadu da će se nešto promijeniti – rekao je Šinik, otac dvoje djece, od kojih je dvadesetčetvorogodišnji sin rođen sa cerebralnom paralizom, zbog čega je upoznat sa svim problemima i izazovima sa kojima se susreću osobe sa poteškoćama u razvoju i njihovi roditelji.

Uz to, kao predsjednik gradiškog Udruženja za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim licima već godinama pokušava da poboljša položaj ove populacije u BiH i da njihov život učini dostojnim čovjeka.

Ovaj humanitarac se u jeku pandemije virusa korona stavio 24 časa na raspolaganje porodicama koje imaju djecu sa poteškoćama u razvoju i pokrenuo akciju nabavke i distribucije lijekova kojih nije bilo u BiH, a desna ruka su mu bili vozači kamiona i prijatelji širom regiona i Evrope.

Na hiljade lijekova je stiglo, koje je on sa prijateljima to besplatno dostavljao na adrese, objavio je ranije Glas Srpske.

Šta će s biti njima poslije nas?

Šta će biti s našom djecom, kada nas više ne bude? Sa tom mišlju ležu i ustaju, sa tim strahom žive porodice koje odgajaju djecu sa smetnjama u razvoju, jer se u pomoć društva ne mogu pouzdati.

Da je njihova briga opravdana pokazao je tragični slučaj iz Banjaluke, smrt Slavice I. i njenog sina Željka B, koji je imao smetnje u razvoju, a čija su tijela više od 10 dana ležala u kući. Tek kada se iz kuće počeo širiti smrad komšije su pozvale policiju.

Po njihovoj priči, majka je bila teško bolesna, liječila se od karcinoma, a sin je rijetko izlazio iz kuće. Obdukcijom tijela utvrđeno je da su oboje umrli prirodnom smrću.

Ko zna u kakvim mukama je preminuo sin, vjerovatno od gladi i žeđi. Gdje su bile institucije, Centar za socijalni rad, komšiluk, familija, upitao je Dragoslav Šinik, predsjednik Udruženja djece sa poteškoćama u razvoju iz Gradiške, potpuno skrhan ovim događajem.

– Kakva je bila smrt tog djeteta, kakva je to Isusova patnja? Ova priča je otišla van granica Republike Srpske i BiH, regiona, ne postoji nacija i čovjek koji će ostati ravnodušan na to što se desilo. Sistem je zakazao i sistem mora da se mijenja. Moramo imati koordinaciju, postoje socijalni radnici, mjesne zajednice, parohije, džemati, ne može neko bolovati tri godine, a da mi okrećemo leđa, da niko ništa nije znao. Nije bitno tu o kom se gradu radi. Ljudi, moramo razgovarati! Ovo budi i dodatni strah kod roditelja sa djecom sa smetnjama u razvoju – upozorava Šinik koji ne može da gleda nepravdu i godinama se bori za bolji status ove populacije.

Upravo kako bi ukazao na njihov težak položaj, Šinik će se sutra pješke zaputiti iz Gradiške ka Banjaluci, noseći krst na leđima. Pred Hram Hrista Spasitelja planira da stigne u četvrtak, simbolično u pet do 12.

– Želim prije svega da se pomolim za zdravlje i ozdravljenje naše djece, ali i da se pomolim za ozdravljenje svih onih koji odlučuju o pravima i sudbinama naše djece. Želim da kroz svoje hodočašće pričam o problemima sve djece i omladine sa smetnjama u razvoju na našem prostoru, o pravima, mogućnostima i nemogućnostima. Želim da ukažem na to da postoje socijalni radnici, ljudi koji primaju platu i treba da rade svoj posao, ali oni nažalost u tri sata zatvore kancelariju i zaborave na sve, a mi roditelji 24 časa živimo sa svojom djecom – poručuje Šinik, koji i sam ima 20-ogodišnjeg sina sa smetnjama u razvoju.

Šta ove roditelje boli: što su mnogi od njih izgubili status roditelja njegovatelja iako imaju djecu sa stoodstotnim invaliditetom. Po važećem zakonu, pojašnjava Šinik, majka gubi status njegovatelja kada dijete napuni 30 godina, iako za ove porodice situacija s godinama nije ništa lakša, već upravo suprotno.

– Iako majka ima sve papire koji dokazuju da njeno dijete ima sto odsto invaliditet, da mu je potrebna njega i pomoć, da ne može ništa samostalno da obavi, zakon je stavio granicu na 30 godina. I čim dijete napuni 30 godina svijet se menja za tu porodicu. Majka više nema pravo na naknadu roditelj njegovatelj, mada je ona sada puno bolesnija nego prije 30 godina, kada je rodila to dijete. Ta majka nije mogla da radi, posvetila se brizi o djetetu i sada nema staža, ni penzije, a izgubila je i naknadu. Ostaje joj naknada za tuđu njegu i pomoć i lična invalidnina, što zajedno iznosi 430 KM. Koja majka i dijete mogu da žive sa toliko novca? Onda dolazimo u situaciju da se takvi roditelji povlače u četiri zida, žive svoju muku. Šta će se desiti sa našom djecom poslije nas? To je velika briga i teret svih roditelja, to će vam svi oni reći – govori Šinik za Srpskainfo.