Vijesti 04.01.2016.

Druga strana praznika: Bivši borac sanja hranu i topli dom

ČITANJE: 1 minuta
borac
Odmahuje glavom na pitanje kako preživljava i nevoljko priznaje da dobija 150 maraka boračkog dodatka. I to na godišnjem nivou. Dakle, Perina jedina primanja su, kad se izračuna, 12 i po maraka mjesečno. To je ono što ga posebno boli, jer je na ratištima proveo 55 mjeseci.

– Kamo sreće da sam ranjen, onda bih nešto imao, ovako nemam ništa, vidite gdje budem i gdje živim, borim se za život, da imam kruha- priča Pero Santrač.

Valjao bi i krov koji ne prokišnjava i manje rupa ispod raspadnute stolarije kako bi se bolje zagrijao omaleni sobičak. I tako godinama. Nema struje, ni vode.

Kaže da mu je bijeg od samoće pas koga je pronašao ispred kuće i tranzistor koji je prikopčao na akumulator. Srećom, komšije pomažu. Često ga nahrane, a sad bi pokušali i da riješe problem Perinog smještaja.

– Da nađemo načina da se solidarišemo i kupimo neki kontejner za stanovanje. Ne znam šta se krije u glavi Pere, dobar je i pošten komšija, ali Bože dragi sudbina dijeli od dobrog i zla u ovom trenutku, baš je čovjek koji nema ni minimum uslova- kaže komšija Ćiro Lazić.

-Ovo je vrlo teško da jedan borac prve kategorije tako živi danas, 20 godina nakon rata- kaže Dragan Kovačević, RVI.

Zato i žele da mu pomognu. Što prije. Jer i snijeg je već poklopio trošni kućerak.

(ATV)