Dva mjeseca od masakra u OŠ “Vladislav Ribnikar”: Počela rekonstrukcija škole

Na današnji dan prije tačno dva mjeseca, 3. maja, Srbiju je zadesila najveća tragedija od koje će se teško ikada u potpunosti oporaviti.

Nešto prije devet sati počela je da se širi vijest o pucnjavi u školi, u samom srcu prijestonice.

Mnogi su pomislili da se radi o “pucnjima upozorenja”, ranjavanju nekog lokalnog dilera koji je operisao oko škole… Međutim, onda su krenule da stižu nezvanične informacije da ima i stradalih, pa da među žrtvama ima i djece, da bi ubrzo bilo otkriveno da se u Beogradu desilo ono što smo mislili da nama nikada ne može da se dogodi.

Da se dogodilo ubistvo, masovno ubistvo, masakr u OŠ “Vladislav Ribnikar” i da su skoro sve žrtve nedužna djeca.

Počinilac, ni manje ni više, nego 13-godišnji dječak, učenik škole, dijete iz ugledne porodice, koji je postao najmlađi masovni ubica na svijetu, a da su većina ubijenih njegovi drugari iz odjeljenja ili vršnjaci koje je veoma dobro poznavao, podsjeća B92.

Roditelji su tog 3. maja ispratili djecu u školu, neki zbog obaveza čak nisu ni stigli da se pozdrave. Nisu znali da je to posljednji put da vide svoje dijete. Nakon toga, deset porodica je ostalo bez svojih najbližih – roditelji djece koja su pohađala OŠ “Vladislav Ribnikar” više nikada neće vidjeti svoje kćerke i sinove.

Potresne slike drugara ubijenih, ali i desetine hiljada Beograđana koji su narednih dana u tišini prodefilovali pored “Ribnikara”, u suzama i kroz jecaje ostavljali cvijeće, palili svijeće, ispisivali poruke, obišle su region, pa i šire.

O zločinu…

Jezivi zločin u “Ribnikaru” je, prema urađenoj rekonstrukciji, trajao između pet i sedam minuta, ne više. Toliko je prošlo od momenta kada je 13-godišnji dječak ušao u školu, pa do trenutka dok je ispraznio oružje i sačekao policiju da ga uhapsi.

Kako je saopšteno, on je u školu došao s rancem u kojem su bila dva očeva pištolja, nekoliko okvira municije i četiri Molotovljeva koktela koja je planirao da aktivira kako ne bi bio spriječen u svom pokušaju od strane policije.

Prvo je usmrtio čuvara škole, s kojim je došao u kraću verbalnu raspravu, zatim dežurne učenike na hodniku, neke koji su tu, nažalost, bili u prolazu. A onda je ušao u kabinet istorije gdje je bilo njegovo VII/2 i počeo da puca. Nasumično ili ne, pitanje je. Tek tragedija bi bila još veća da se neki nisu spasili iskakanjem kroz prozor.

Nedugo zatim, izašao je iz učionice i lagano otišao u dvorište, gdje je ostavio oružje i pozvao policiju, saopštivši im šta je uradio (par minuta prije toga policiju je o pucnjavi obavijestila i zamjenica direktorke). Kada su stigli organi reda, predao se bez ikakvog otpora.

Kasnije je utvrđeno da je ispalio 57 metaka, od kojih su čak 34 pogodila žrtve, kao i da je tačno izabrao dan kada će počiniti masakr, jer je tada njegovo VII/2 bilo u kabinetu istorije koji se nalazi odmah na ulazu u zgradu škole.

Rekonstrukcija škole do 1. septembra

Danas je počela rekonstrukcija škole, kako bi se od septembra nastava normalno odvijala.

Inače, tokom ljeta biće okrečen i sređen dio škole u Ulici Svetozara Markovića, gdje se nalaze učionice mlađih razreda. U tom dijelu će u sljedećoj školskoj godini nastavu imati svi učenici od prvog do osmog razreda organizovanu u dvije smjene.

Dio škole u Ulici Kralja Milutina biće kompletno rekonstruisan i dobiće potpuno novi izgled. U sklopu “nove škole” planirano je da se nalazi i memorijalni centar u znak sjećanja da tragično stradale učenike i čuvara škole.

Inače, potpuna rekonstrukcija zgrade bio je jedan od zahtjeva roditelja djece.