DW: Kancelar ne želi više oklijevati
Prije 77 godina, 8. maja bio je dan kad je Njemačka kapitulirala i Drugi svjetski rat je time okončan barem u Europi. Kao što je poznato u azijsko-pacifičkoj regiji trajao je još duže. Sada je opet rat u Europi. Agresor je Rusija, a 8. maja 2022. ruski predsjednik Vladimir Putin je daleko od kapitulacije. Mir nije na vidiku. Od toga polazi i kancelar. On “ne može danas reći kada će i kako završiti okrutni rat Rusije protiv Ukrajine”, rekao je Olaf Scholz u televizijskom govoru u nedjelju navečer.
Nakon nekoliko sedmica odugovlačenja i oklijevanja – što on naravno ne želi da se tako shvati – Olaf Scholz je shvatio realnost ovog rata. Nema izbora. Njemačka mora učiniti sve što je u njenoj moći da podrži Ukrajinu. To uključuje isporuku oružja, uključujući i teško. “Nastavit ćemo s tim”, kaže Scholz, a svima bi trebalo biti jasno da “Gepard” nije posljednji tenk koji bi trebao ući u Ukrajinu, piše DW.
Iz 8. maja izrasta obaveza
“Nikad više”, tako glasi lekcija iz Drugog svjetskog rata. Rata u kojem je Njemačka donijela beskrajne patnje narodu Ukrajine. S obzirom na ruski agresivni rat, to “nikad više” daje Scholzu odgovornost i obvezu prema Ukrajini. Konačno se to mora reći! Odbrana prava i slobode na strani napadnutih nasljeđe je 8. maja, kaže Scholz.
Da ne bi bili pogrešno shvaćeni: savezni kancelar je od početka bio na strani Ukrajine. Samo tri dana nakon ruskog napada na zemlju, Scholz je proglasio “prekretnicu” i jasno pokazao naciji da će mnoge stvari od sada biti drugačije. Ali, kao što je poznato, velike riječi u početku nisu bile praćene neizostavno velikim djelima. Njemačkoj je u početku bilo vrlo teško pružiti Ukrajini odgovarajuću vojnu potporu. Sjetite se samo kako je savezna ministrica odbrane u početku pokušala isporuku 5000 šljemova Ukrajini prodati kao veliko postignuće. To je jednostavno bilo samo neugodno.
“Pomiriti se bez oružja”
Okrivljavati paušalno Scholza za to nije međutim sasvim ispravno. Kancelar ne djeluje sam, potrebno mu je odobrenje njegove koalicije i, naravno, potpora vlastite stranke. No to on do sada nije imao u odgovarajućoj mjeri. U SPD-u je široko rasprostranjen i duboko ukorijenjen pacifizam. Za mnoge socijaldemokrate “postići mir bez oružja” nije izreka koju je lako reći, već ozbiljna tvrdnja.
Shodno tome je i otpor isporukama oružja u ratne zone u početku bio veliki. Otpor koji je također raširen u njemačkom društvu. Ne sviđa se svima u ovoj zemlji činjenica da Njemačka želi isporučiti tenkove.
Ali što duže traje rat u Ukrajini, to je očiglednije sa kojom brutalnošću ruska vojska bijesni, ubija, siluje i muči. Utoliko jasnije postaje da se ovaj rat ne može okončati dijalogom. To niko ne može poreći.
Politika detanta je propala
Ali nije samo pacifizam stajao na putu SPD-u. Desetljećima se stranka fokusirala na dijalog sa Sovjetskim Savezom, a kasnije i s Rusijom. Ova stranka je stvorila politiku detanta sa “promjenom kroz zbližavanje”, a zatim je pretvorila u “promjenu kroz trgovinu”. Rusiju je potrebno samo ekonomski integrirati kako bi se održao mir, bio je princip koji se predugo slijedio. To da se pri tome previše bilo fiksirano na Rusiju i da su bila ignorirana upozorenja ostalih istočnih Europljana sada se SPD-u obija o glavu.
Priznavanje neuspjeha i izvlačenje zaključaka iz njega je bio proces koji je potrajao i kroz koji je manje-više i Olaf Scholz morao proći. Kancelar je donio svoju odluku, to pokazuje njegov govor. On se objašnjava, zauzima stav i poziciju i pogađa pravu notu. To je dobro. Predugo je proces donošenja odluka i na međunarodnom planu bio percipiran kao odugovlačenje i oklijevanje. To je Njemačkoj štetilo.
Budućnost je neizvjesna
Nakon govora više ne bi trebalo biti nejasnoća, jer kancelar se ne može povući iza riječi koje je upravo pronašao. To je najbolji preduvjet da sada putuje u Kijev.
I građani Njemačke sada znaju gdje su. Rat će vjerojatno dugo trajati i imat će posljedice. I za Njemačku. Olaf Scholz obećava da će učiniti sve što je u njegovoj moći da spriječi štetu za zemlju. Također, i time što se želi suzdržati od svega što se može shvatiti kao ulazak u rat i želi samo nastaviti put zajedno sa saveznicima. Hoće li to biti dovoljno? To niko ne može garantirati.
(A.M.)
