DW: Tramp se vraća, nakon poraza Liz Čejni otpor među republikancima skršen

Donald Tramp, osvetnički raspoloženi bivši predsjednik SAD, očito je pred povratkom na političku scenu.

Polako se treba naviknuti na tu misao. Najkasnije nakon brutalnog izbornog poraza Liz Čejni, kćerke Dika Čejnija. Sistematsko kažnjavanje njegove najpoznatije unutarstranačke kritičarke pokazuje da su svi oni koji u redovima republikanaca nemaju Trampovu podršku – izgubljeni, piše Dojče vele.

Trampov proces “čistki” u stranci daje rezultate. Svi oni koji se bezuvjetno ne podrede Trampu, ti se ubuduće ne smiju nazivati republikancima. To je zapravo nevjerojatan razvoj događaja: nakon juriša na Kapitol, čak i ljudi iz najbližeg Trampovog okruženja su bili uvjereni u to da je on politički mrtvac. I prevarili su se.

“Odbijanje da se suprostavi bijesnoj rulji”

Otkrića Istražne komisije su doduše šokirala mnoge Amerikance. Trampovo odbijanje da se suprotstavi bijesnoj rulji, njegovi sistemski pokušaji da manipulira izborni rezultat u svoju korist.

No, najkasnije nakon pretresa njegove kuće u Mar-a-Lažu, republikanci znaju kako treba parirati na sve te stvari: svaki napad na Trumpa oni pretvaraju u mit o korumpiranom establišmentu koji svim, pa i nedozvoljenim sredstvima želi uništiti bivšeg predsjednika. To je establišment, kažu oni, kojemu je Tramp najavio borbu. Takva strategija funkcioniše u Trampovoj biračkoj bazi: tim je ljudima već uspješno u glavu ubačena “buba” da je svaki napad na Trampa – napad na njih same.

Ali zašto šira javnost toleriše taj nečuveni razvoj, presedan u istoriji? Ključna stvar za njegovo razumijevanje je katastrofalni rejting Džo Bajdena. Bajdenova slabost je Trampova snaga. “Je li vam danas bolje nego prije četiri godine?” – tako je Ronald Regan 1980. formulisao jedno jednostavno, ali pitanje koje je u međuvremenu u SAD postalo presudno za odluku o pobjedi (ili porazu) na izborima.

Inflacija, recesija, eksplozija cijena, migracije – i osjećaj poniženja nakon haotičnog povlačenja američkih trupa iz Afganistana. Sve to tišti Amerikance, jako ih tišti. Većina bi u ovom trenutku na Reganovo pitanje vjerojatno odgovorila “ne”. Pod Trampom se živjelo bezbrižnije, rekli bi oni.

“Pravosuđe će biti rezervisano dok dokazni materijal ne bude jasan”

Bajdenovim političkim protivnicima je istovremeno jasno da se izborna pobjeda može postići samo zajedničkim snagama. Republikanska stranka je interno posvađana, oni znaju da stranke koje se primarno bave sama sobom, nisu atraktivne stranke. Bajdenovoj slabosti doprinose i sukobi stranačkih krila kod demokrata. Složno protiv Bajdena: samo Tramp to može i samo on može u tom uspjeti zahvaljujući novim slojevima birača koje je uspio “pridobiti” kao podršku republikanskom taboru. I zato tu nema mjesta za “smetala”, i zato oni moraju otići, i zato je Čejni morala otići.

I sad, nakon njezine političke destrukcije, čini se da Trampa može zaustaviti samo još – pravosuđe. Val zgražanja zbog pretresa njegove kuće daje naslutiti što bi se moglo dogoditi u slučaju da bude podignuta optužnica protiv Trampa. Nakon dva neuspješna pokušaja opoziva, i ministar pravosuđa Merik Garland zna kamo bi mogao odvesti novi proces protiv Trampa: u ekstremnom slučaju na rub građanskog rata.

Kako bi se očuvao socijalni mir, pravosuđe će vjerojatno biti rezervisano sve dok dokazni materijal ne bude posve jasan i nedvosmislen. I dok se istražni postupak nastavlja, Tramp sa svog puta prema Bijeloj kući miče jednu prepreku za drugom. Micanjem Liz Čejni napravio je veliki korak prema naprijed, prenosi Avaz.

(SB)