Politika 15.09.2015.

Džeremi Korbin – šef razjedinjene partije

ČITANJE: 5 minuta

jeremy corbynNovi šef laburista je ljevičar Džeremi Korbin koji je na unutarpartijskim izborima premašio čak i uspjeh Tonija Blera. Prije borbe za ideje, Korbin će morati da se bori za jedinstvo u vrhu stranke, gdje nije baš omiljen.

Cunami se zove Džeremi Korbin. Prije samo nekoliko mjeseci malo ko u Britaniji je mogao da prepozna ovog čovjeka na fotografiji. Onda je Korbin nekako skrpio potpise 35 poslanika laburista koliko je bilo neophodno da se kandiduje za lidera stranke. To je viđeno kao ustupak starom ljevičaru i način da unutarpartijski izbori dobiju i jednog kandidata sa lijevog krila. Sada mnogi od tih 35 potpisnika lupaju glavom o zid. Džeremi Korbin je oduvao protivkandidate sa 59,5 odsto glasova članova stranke i simpatizera. Desetine hiljada su se registrovale plaćajući tri funte samo kako bi mogli da glasaju za Korbina. Protivkandidati iz političkog centra Endi Burnham i Ivet Kuper ostali su daleko iza (19, odnosno 17 odsto), dok je bleristkinja Liz Kendal skupila tek 4,5 odsto glasova podrške.

Prekid učmalosti

„Sjajno je videti da je pobjedio neko ko je vodio kampanju zasnovanu na principima, dok su svi ostali baratali praznim riječima baziranim na istraživanjima fokus grupa“, kaže Oven Kin, dugogodišnji član Laburista i Korbinov saborac. „Sramotno je što ostali kandidati nisu mogli da smisle koherentnu kampanju u koju bi iko povjerovao. Zaista je izgledalo kao da birači imaju samo jednu opciju.“ Kin smatra da je Korbinova pobjeda veliki korak ka boljoj Britaniji, čak i ukoliko ovaj izgubi izbore 2020. godine.

Ako je vjerovati brojnim analitičarima, Korbin teško može da se nada premijerskoj stolici. Iako je stekao ogromnu popularnost u partijskoj bazi, mnogi komentatori navode da sa kandidatom tako udaljenim od političkog centra laburisti nemaju nikakve šanse ni na sledećim izborima. Već se glasno razmatra opcija da Korbin bude svrgnut sa mjesta šefa stranke, ali to je malo vjerovatno kada se uzme u obzir ogromna podrška koju uživa među simpatizerima.

„Bez obzira šta smatrali o Korbinovoj političkoj platformi, važno je uvidjeti da je njegova kampanja inspirisala desetine hiljada ljudi da se uključe u političku sferu. To je ogroman broj u eri kada politička angažovanost generalno opada“, kaže Čarli Kedivud, istraživač političke participacije u trustu mozgova Demos. On navodi da Korbinov uspjeh pokazuje želju mnogih simpatizera laburista da partija napravi korak ulijevo i što dalje od politike iz Blerovog vremena. „Korbin je, međutim, sebi ostavio znatan manevarski prostor u ključnim poljima politike. Činjenica da on sada mora da ujedini razjedinjene frakcije vjerovatno znači da će imati umjereniji pristup nego što mnogi očekuju“, dodaje Kedivud.

Iz zadnje klupe

Zaista, rijetko je kada jedan partijski lider imao manju podršku među poslanicima svoje stranke. Svega 20 poslanika laburista glasalo je za Džeremija Korbina, dok je 210 glasalo za ostalo troje kandidata. Većina partijskih prvaka je uvjerena da je posljednji izborni fijasko uzrokovan navodno previše lijevom politikom bivšeg lidera Eda Milibanda. „Najprije ćemo gledati demonstrativne izlive ujedinjenosti – vjerujem da će Korbin pokušati da se približi svim sekcijama partije“, kaže Džems Bladvort, urednik ljevičarskog bloga Left Foot Forward. „Ali teško će biti održati jedinstvo. Lideri laburista pojavljivaće se na televiziji i tamo će ih pitati da li se slažu sa stavovima koje Korbin zastupa godinama. Teško će tu moći da postoji neka jedinstvena partijska linija“, kaže Bladvort.

Tokom svoje duge karijere u Donjem domu britanskog parlamenta – tamo je od 1983. kao predstavnik Islingtona, sjeverne londonske četvrti – Korbin je bio ono što se naziva poslanikom iz zadnjih klupa. Češće je od svih ostalih kolega glasao suprotno od smjernica partijske centrale, posebno tokom mandata Tonija Blera za kojeg smatra da bi trebalo da odgovara pred međunarodnim sudom zbog intervencija u Iraku i Srbiji. Traži istupanje Britanije iz NATO. Gaji pozitivan stav prema Hezbolahu i Hamasu, a ubistvo Osame bin Ladena nazvao je „tragedijom“. Zalaže se za nacionalizaciju željeznice i drugih velikih sistema.

Čega se plaše čuvari statusa kvo?

Razjedinjenost laburista se već uveliko demonstrira ovog ponedeljka kada Korbin sukcesivno predstavlja članove svoje vlade u sjenci koja u Britaniji ima dugu tradiciju. Članovi tog imaginarnog kabineta uglavnom zaista i preuzimaju odgovarajuće funkcije ako stranka osvoji vlast. Već se javila Kerolin Flint, koja je do sada bila ministarka energetike vlade u sjenci, i to sa najavom da neće učestvovati u Korbinovom kabinetu. Ona doduše ne kaže da joj je Korbin išta nudio, ali je rekla da može „najbolje da podrži Laburističku stranku i njeno rukovodstvo izvan vlade u sjenci“. Ranije je istu odluku saopštio Čuka Umuna, koji je do sada bio ministar u sjenci za biznis i inovacije.

Doduše, Umunino objašnjenje je nešto drugačije. On je, kaže, pričao sa Korbinom o dolazećem referendumu o ostanku Velike Britanije u Evropskoj uniji. Umuna tvrdi da Korbin nije spreman da po svaku cenu vodi kampanju za ostanak u Uniji, što je do sada bila pozicija rukovodstva laburista. Međutim Hilari Ben, koja je i u Korbinovom kabinetu u sjenci ostala ministarka spoljnih poslova, kaže da to nije tačno: „Džeremi je jasno rekao da ćemo ostati da se zajedno borimo za bolju Evropu. Vodićemo kampanju za ostanak u Evropskoj uniji“, rekla je ona za Gardijan.

Ugledni Frankfurter rundšau lucidno rezimira: „Šta je novo kod ovog 66-godišnjeg poslaničkog veterana? Renacionalizacija železnice? Na to Britanci čekaju jednako kao što čekaju vozove koji, od privatizacije naovamo, stalno kasne. Pouzdan zdravstveni sistem? Imali smo i to. Jačanje prava radnika? Projekat je star najmanje 150 godina. Ono što je novo i što mnoge uznemirava je da će Korbin zajedno sa Britancima možda sprovesti stare ideje – a onda doći i na neke nove, nečuvene. Recimo da London bude konstruktivan u svojim nastupima u Briselu. Ili da britanska armija kreće u akcije tek kada dobije zeleno svetlo parlamenta i Ujedinjenih nacija. Toga se plaše čuvari statusa kvo. I zbog toga strašilu Džeremiju Korbinu treba poželjeti mnogo hrabrosti.“

(DW)