DŽORDŽ FLOJD TEK POSLJEDNJI U NIZU: Zašto SAD opet sliči na ratnu zonu?

George Floyd nije bio naoružan. Nije bio nasilan, bar koliko smo vidjeli na snimkama, prema policajcima koji su ga došli uhititi, nakon što je trgovina prijavila da je platio krivotvorenom novčanicom od 20 dolara. Ipak, zbog te krivotvorene novčanice od 20 dolara, George Floyd je na kraju platio životom. 

Za razliku od nekih drugih, ranijih slučajeva, slika je ovdje crno-bijela koliko god može biti – u svakom smislu te riječi. Vidjeli smo snimku koja, iako nepotpuna, pruža sasvim dovoljno informacija. Policajci tvrde da se Floyd, koji je radio kao izbacivač i vozač, opirao uhićenju, ali prema onome što smo vidjeli, očito je da nije pružao ništa više od eventualnog pasivnog otpora pri izvlačenju iz njegovog automobila i ukrcavanju u policijski.

Floyd, crnac, očito nije predstavljao fizičku opasnost za policajce koji su mu već stavili lisice na ruke i trebali su ga samo odvesti u postaju. Unatoč tome, policajac Derek Chauvin, bijelac, prikovao ga je uz tlo, gnječeći mu vrat koljenom punih devet minuta.  Floyd je uzalud jaukao i molio Chauvina da mu makne koljeno s grla.

“Jedan moj prijatelj umro je na isti način”

“Molim vas, ne mogu disati! Molim vas, policajče”, potresne su riječi čovjeka koji je molio za milost, dok se život u njemu gasio pod policijskom čizmom.

Uzalud su i svjedoci ovog ubojstva u Minneapolisu – jer ovdje se očito radilo o ubojstvu – upozoravali policajce da Floydu ide krv na nos, ukazivali na to da se ne opire i apelirali na njih da provjere puls čovjeku koji više nije govorio i očito više nije bio pri svijesti. Kad je hitna pomoć došla, bilo je kasno. Srce mu je već prestalo kucati. Pokušaji oživljavanja bili su bezuspješni i proglašen je mrtvim u bolnici Hennepin County Medical Center.

Ali snimka koju je napravila prolaznica Darnella Frazer ostala je iza njega. Jedna verbalna razmjena u tom video posebno jasno oslikava dinamiku na djelu.

“Jedan moj prijatelj umro je na isti način”, kaže prolaznik, također crnac. “I ja ću umrijeti isto tako”, odgovara mu Floyd, ošamućen, ali dovoljno svjestan da zna da umire.

Četvorica policajaca – dvojica bijelaca i dvojica azijatskih Amerikanaca, dobili su otkaz. No tek nakon četiri dana Chauvin je u petak uhićen i optužen za ubojstvo iz nehaja. I to nakon tri dana žestokih prosvjeda koji su se brzo prometnuli u nerede, palež, vandalizam, pljačku i sukobe s policijom. Uskoro su pale i prve žrtve nereda – vlasnik zalagaonice ustrijelio je i ubio navodnog provalnika, a jedna mrtva žena pronađena je u automobilu s vidljivim ozljedama.

Minneapolis je počeo sličiti na ratnu zonu, a sve je kulminiralo upadom u policijsku postaju i njenim paljenjem. Policajci su se, na zapovijed gradonačelnika Jacoba Freya, povukli iz zgrade koja je potom zapaljena, u prizoru uzmaka pred bijesnom gomilom kakva se zaista rijetko viđa, ne samo u Americi, nego i svijetu. Iako su Afroamerikanci, sudeći po snimkama, u ovim prosvjedima i neredima u većini, znakovito je da u njima sudjeluje i znatan broj bijelaca.

“Biti crn u Americi ne bi smjela biti smrtna kazna”

Prosvjedi i neredi su se u međuvremenu proširili diljem zemlje: u Atlantu, Detroit, Denver, Houston, Los Angeles, New York, Oakland i Lousville, gdje je afroamerička manjina i oni koji se solidariziraju s njima također bijesna zbog nehotičnog policijskog ubojstva bolničarke hitne pomoći Breonne Taylor, ubijene u njenom domu. Sedam ljudi ustrijeljeno je u neredima u tom gradu.U Oaklandu su pak dvojica policajaca iz Savezne zaštitne službe ustrijeljena, a jedan je preminuo. Još uvijek se ne zna tko je počinitelj ni je li ubojstvo povezano sa samim prosvjedima.

Bijesu i ogorčenosti doprinijelo je i to što je samo tri mjeseca ranije 25-godišnji crnac Ahmaud Arbery ubijen u Brunswicku, Georgia. Dvojica naoružanih građana, otac i sin Travis McMichael i Gregory McMichael, pratili su ga u kamionetu i presreli, baš kao da idu u lov na divlje životinje. Sumnjali su, kažu, da obilazi njihovo susjedstvo kako bi nešto opljačkao. Arbery je ustvari džogirao. Nakon što ga je mlađi McMichael fizički napao, došlo je do borbe za McMichaelovu pušku, nakon čega ga je ovaj bijelac ustrijelio i ubio.

Mlađi i stariji McMichael uhićeni su i optuženi za ubojstvo tek nakon što je snimka procurila u medije. Ne nakon što je policija došla do nje, nego više od mjeseca kasnije, kad je izazvala razumljivi bijes javnosti.

“Biti crn u Americi ne bi smjela biti smrtna kazna”, priznao je gradonačelnik Frey.

Ubijen zbog krivotvorene novčanice od 20 dolara?

Osnovna funkcija države je zaštita života, imovine i slobode svojih građana, a onda sve ostalo, ovisno o ustroju države, politici vladajućih i zakonima koje su donijeli ili naslijedili. To je osnova društvenog ugovora koji građani imaju sa svojom vlasti, barem u modernom društvu.

No kada djelovanje policije kao organa zakona i reda rezultira time da se ljudski život olako žrtvuje, bez suđenja, zbog krivotvorene novčanice od 20 dolara, kada je takvo nehumano postavljanje prioriteta dio redovitog obrasca, nešto je duboko pogrešno u funkcioniranju takve policije i takve države. I to je nepravda koja se mora ispraviti ako se taj društveni ugovor želi održati. Ako američko društvo želi da ga ogorčeni pripadnici rasne manjine kojoj Floyd pripada ne odbace. I ne samo oni, nego i svi ostali američki građani koji se solidariziraju s Afroamerikancima čiji životi kao da stvarno vrijede manje.

To je bila inspiracija za slogan “Crni životi vrijede”, oko kojeg se formirao istoimeni pokret protiv policijske brutalnosti, rasizma i nekažnjivog ubijanja građana pod alibijem provođenja zakona i reda. To je i razlog zašto su desničarske prozivke tog pokreta za isključivost i njihov protuslogan “Svi životi vrijede” u najmanju ruku neozbiljni. Smisao parole da “crni životi vrijede” je da se ukaže na stvarnost u kojoj, očito, za policiju, ali i za neke naoružane civile koji uzimaju zakon u svoje ruke, crni životi vrijede manje. Drugi slogan tog pokreta “ruke su gore, ne pucajte”, još jasnije odražava razlog zbog kojeg se bune.

Naoružani civil ubio Trayvona Martina 2012. i pokrenuo pokret “Crni životi vrijede”

Pokret je formiran nakon što je u veljači 2012. u Sanfordu, Florida, tada 28-godišnji civil latinoameričkog i bjelačkog porijekla George Zimmerman, naoružan poluautomatskim pištoljem i u ulozi volontera takozvane susjedske straže, pratio 17-godišnjeg Afroamerikanca Trayvona Martina. Nakon što je nazvao policiju i prijavio Martina kao “stvarno sumnjivog tipa” u njegovom susjedstvu u kojem je “bilo provala”, nije čekao policiju da dođe, već je presreo ovog crnog tinejdžera, sukobio se s njim i na kraju ga – “u samoobrani”, kako tvrdi – ubio svojim pištoljem.

Zimmerman je uhićen i optužen tek nakon masovnih prosvjeda, ali na kraju je oslobođen zahvaljujući zakonu kolokvijalno nazvanom “Stand Your Ground” (eng. drži svoju poziciju) koji ima prilično rastezljivu definiciju samoobrane. Prava istina oko toga tko je koga prvi napao i je li Zimmerman zaista pucao jer je bio životno ugrožen vjerojatno nikad neće biti poznata, jer nije bilo snimki ni svjedoka.

Naravno, Martin nije bio prva žrtva, bilo policajca ili vigilanta, odnosno civila koji je odlučio uzeti zakon, zajedno s oružjem, u svoje ruke. A gotovo svaki slučaj i prije i poslije Martinovog na neki način podsjeća na Floydov. U svima se može pronaći zajednički obrazac.

I Eric Garner je preklinjao: “Ne mogu disati”

Rodney King je u ožujka 1991. u Los Angelesu jedva preživio brutalno policijsko premlaćivanje. No i u tom slučaju napad je snimljen i, nakon što su policajci oslobođeni na sudu, izazvao je goleme nerede u Los Angelesu.

Srećom, neredi u Minneapolisu nisu tako smrtonosni kao oni te godine u Los Angelesu, kada je ubijeno 63 ljudi. Neredi su zaustavljeni tek kad je intervenirala američka vojska i nacionalna garda. Dvojica policajaca na kraju su ipak osuđeni na zasebnom suđenju, a King je dobio odštetu od 8 milijuna dolara.

Baš kao Floyd, Eric Garner iz New Yorka uzalud je u srpnju 2014. preklinjao “ne mogu disati” kad ga je bijeli policajac Daniel Pantaleo, uz još nekoliko policajaca koji su ga okružili, s leđa uhvatio, bacio na pod i držao u čvrstom stisku rukom dok se nije onesvijestio. I on je uskoro proglašen mrtvim u bolnici.

44-godišnji Garner, inače astmatičar i srčani bolesnik kojeg su policajci došli privesti zbog navodnog zločina prodavanja cigareta na crno, uzalud ih je preklinjao da ga puste i da nije ništa učinio. Pantaleo na kraju nije bio optužen za ubojstvo, unatoč snimci kao dokazu.

Baš kao i Floyd i Martin, i 18-godišnji Michael Brown se u kolovozu 2014. vraćao iz trgovine u Fergusonu, Missouri, gdje je navodno ukrao cigare, kad ga je bijeli policajac Darren Wilson zaustavio i nakon kraćeg okršaja ustrijelio i ubio. I ta je smrt izazvala nerede u tom gradu na američkom jugu.

Kao i Floyd, i 24-godišnji Jamar Clark je ubijen u Minneapolisu, nakon što je policija došla na njegovu kućnu adresu, navodno zbog nasilja nad njegovom djevojkom. Policija ga je uhitila, a policajac ga je držao prikovanog na tlo, koljenom na prsima, kad je ustrijeljen, navodno zato što je pokušao oteti policijski pištolj. Dan kasnije je preminuo u bolnici. I tada su uslijedili veliki prosvjedi. I tada su se policajci izvukli bez ikakve optužnice.

“Bi li se ovo dogodilo da su putnici u automobili bili bijelci?”

A baš kao i Floydova i Garnerova, i smrt Philanda Castilea u srpnju 2016. snimljena je. 32-godišnji Castile je bio suvozač u automobilu sa svojom djevojkom Diamond Reynolds kad ih je latinoamerički policajac Jeronimo Yanez zaustavio u predgrađu Saint Paula, također u Minnesoti. Razlog? Pokvareno stražnje svjetlo.

Castile je unaprijed upozorio policajca da ima legalni pištolj u automobilu. Iako je navodno htio izvaditi vozačku dozvolu koju je policajac od njega i tražio, Yanez ga je upucao, misleći da vadi pištolj. Reynolds je potresnu snimku trenutaka nakon što je Castile upucan uživo streamala na Facebooku. Castile, ustrijeljen u srce, ubrzo je preminuo.

“Bi li se ovo dogodilo da su putnici u automobili bili bijelci? Mislim da ne bi”, priznao je tadašnji guverner Minnesote Mark Dayton. Yanez je optužen za ubojstvo bez predumišljaja, ali i on je oslobođen u lipnju 2017. Isti odvjetnik koji je branio Yaneza, Tom Kelly, sad brani Floydovog ubojicu.

Iz Minneapolisa je i 2018. došla jeziva snimka policijskog ubojstva Thurmana Blevinsa, 31-godišnjeg crnca kojeg je policajac ustrijelio u leđa dok je Blevins, navodno s pištoljem u ruci, bježao. I on je, nekoliko trenutaka prije nego je policajac u njega sasuo gotovo čitav spremnik metaka, molio policajce da ga ne ubiju, tvrdeći da nije ništa napravio. Ni ovi policajci nisu nikad optuženi.

Da je Floyd jedini slučaj u kojem se crnca u Americi, pred kamerama ili bez njih, hvata i ubija poput divlje životinje, bilo pištoljem ili koljenom, izljev bijesa koji je uslijedio možda bi bio iznenađujuć. Nasilni neredi, palež i pljačka i “razuzdano uništavanje”, kako ga je opisao guverner Dayton, u svakom se slučaju ne mogu opravdati.

Ali kada Floydovu smrt stavimo u kontekst, razlozi za bijes i ogorčenost Afroamerikanaca zbog lakoće kojom se smrtna kazna dijeli crncima na američkim ulicama postaju mnogo jasniji. Taj bijes i ogorčenost mogao bi označiti prekretnicu u odnosu američke nacije prema policijskom tretmanu crnaca i drugih manjina. A mogao bi, s druge strane, gurnuti Ameriku još dublje u ponor političke polarizacije i rasnog sukoba.

(Index.hr)