Ejdus: Primjetna je podozrivost prema pravoj ljubavi, pravoj vezi

Glumac Predrag Ejdus priprema u “Madlenianumu” predstavu “Kazanova protiv Don Žuana”, po drami Miodraga Ilića, a sebi je postavio novi izazov, da istovremeno tumači zahtijevnu glavnu ulogu i da režira.

-Možda je to iznenađenje za javnost, ali za mene ne. Dugo sam se pripremao za režiju, 20 godina sam bio profesor, izveo sam četiri generacije, čije sam ispitne predstave režirao od početka do kraja njihovog školovanja. Nisam se mnogo nećkao da prihvatim, ali je vrlo teško igrati glavnu, lepu, ali vrlo komplikovanu, ulogu, i režirati- rekao je Ejdus, prenosi Tanjug. Ono što ga je privuklo Ilićevoj drami su -izvanredni likovi, uzbudljiva biografija i vrlo zanimljiv sukob dva principa muško-ženskih odnosa, koji su radikalno različiti kroz istoriju, sa vrlo konkretnim reminescencijama na današnje vreme-.

-Komad je baziran na istorijskoj ličnosti, Kazanovi. Ilić je dosta podataka uzeo iz njegove autobiografije, ali je smislio jednu hipotetičku situaciju i spojio Kazanovu i Don Žuana, dva principa, jednu mitsku i jednu istorijsku ličnost, dva principa muško-ženskih odnosa- objasnio je Ejdus.

On je otkrio da se zanimljiv zaplet drame događa u dvorcu jednog grofa u Češkoj, gdje kao dvorska budala živi već dosta star Kazanova i dok u maloj biblioteci piše svoje memoare, pojavljuje se njegova fanazija Don Žuan i jedna realna mlada devojka.

-Petar Benčina i Andrijana Oliverić su moji partneri u predstavi, lepo radimo, rastumačili smo likove, prostor i žar, tako da sada ulazimo u nijanse. To je pipav posao, jer radnja komada je bačena u kasni rokoko što se tiče likova, ali i po formi i ritmu rečenice, tako da i naša igra mora biti kitnjasta, laka. S obzirom da danas nema mnogo takvih komada i glumcu se rijetko pruža prilika da igra tu vrstu klasike, treba dosta znanja i tehnike- naglasio je Ejdus.

On je primjetio da se danas dosta govori o ugroženosti žena i ženskog principa, ali i da se muškarci i žene udaljavaju jedni od drugih, da je hemija među njima opterećena raznim predrasudama, podozrivošću prema onome što je prava ljubav, prava veza.

Ejdus smatra da su muško-ženski odnosi danas drugačiji, komplikovaniji, opterećeni psihološkim, socijalnim, meterijalnim i kulturološkim razlikama, pogotovo sa -tom savremenom tehnologijom i dajdžestiranim informisanjem-.

Kao jedan od glumaca sa najvećim brojem predstava na repertoarima srpskih pozorišta, Ejdus kaže da ima sreću i nesreću da igra u predstavama dugog veka.

-Jedna traje 24 godine, dve-tri preko 20 godina, četiri preko 10 godina. To je dokaz njihove vrednosti, a opet ja ne mogu da čekam da se sve to izigra pa da počnem da radim nove naslove. Ne žalim se, jeste naporno, ali sve su to zanimljive predstave i drugačiji likovi, svaka od tih predstava je novi doživljaj. Volim da radim i uživam u tome- dodao je priznati glumac.

Nekadašnji predsjednik Udruženja dramskih umjetnika, direktor Drame Narodnog pozorišta, upravnik nacionalnog teatra, Ejdus upozorava da to kako u Srbiji funkcioniše pozorište, gotovo da nigdje više u svijetu ne postoji i da ono mora da bude prije svega umjetnička, a ne socijalna institucija.

-Nažalost pozorišta, pa čak i mediji, su postali sindikalno-socijalne institucije, a o kvalitetu i kriterijumima se manje vodi računa. Nagomilalo se mnogo ljudstva, a ušli smo u vrijeme koje zahteva efikasnost, vrhunski kvalitet i treba se oslobađati balasta- istakao je Ejdus, podsjetivši da se kao upravnik NP zalagao da se ukine stalni radni odnos, da se smanji broj ljudi i da se izoštre kriterijumi.

Skoro 50 godina je u pozorištu, najveći dio proveo je u nacionalnom teatru i kaže da zna kako je on funkcionisao i šezdesetih, sedamdesetih i devedesetih godina.

-Neke stvari su se ponavljale u negativnom smislu. Veliki uzleti su bili slučajnost, a prosječnost je carevala. Željeli smo iz prosječnosti da uđemo u kvalitet kakav treba da ima jedno vrhunsko pozorište. U velikim inostranim kućama onoga trenutka kada dođe do pada umetničkog dometa, dolazi do promjena, jer pozorište postoji zbog umetnosti i publike- istakao je on.

Ejdus ima utisak da je trenutno vrijeme jedno od najgorih.

-Negativna selekcija koja je dovela do mediokriteta, bila je svijetao trenutak, jer su mediokriteti još nešto i znali. Sada je kultura potpuno nepotrebna, dolaze sve neobrazovanije generacije i taj srednji sloj je uništen, osiromašen, činjenica je da nema jasnog koncepta šta sa kulturom i šta je sve kultura, kako pozorište treba da bude organizovano, koliko politika smije i može da se miješa- ocijenio je on.

O željama za 2016. Ejdus kaže da mu je uvijek bilo najvažnije trajanje, da prenosi žar i energiju na nove projekte, da uživa i dalje u poslu koji voli, sve -dok ne osjeti da to nije zabavno ni njemu ni gledaocima- a svom staležu želi da se aktivnije uključi u borbu za sopstveni opstanak i napredak, jer -političari ne mogu da donesu promjene u kulturi-.

(Agencije)